11. ožujka 2020. - Papina kateheza na općoj audijenciji u Biblioteci Vatikanske palače u srijedu

„Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!"

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Na današnjoj audijenciji nastavljamo razmatrati svijetli put sreće koji nam je Gospodin predao u blaženstvima i dolazimo do četvrtog: „Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!" (Mt 5, 6).

Već smo susreli siromaštvo duha i plač; sada je pred nama druga vrsta slabosti koja je povezana s glađu i žeđi. Glad i žeđ su primarne potrebe, tiču se samog preživljavanja. To treba naglasiti: ovdje se ne radi o općenitoj želji, nego o vitalnoj i svakodnevnoj potrebi, poput hrane.

Ali što znači biti gladan i žedan pravednosti? Sigurno ne govorimo o onima koji se žele osvetiti, naprotiv, u prethodnom blaženstvu govorili smo o krotkosti. Nepravde zasigurno ranjavaju čovječanstvo; ljudsko društvo hitno treba ravnopravnost, istinu i socijalnu pravdu; sjetimo se da se zlo koje trpe žene i muškarci u svijetu uzdiže sve do srca Boga Oca. Koji otac ne bi trpio kad mu djeca pate?

U Svetom se pismu govori o boli siromaha i potlačenih koja je Bogu poznata i koju s njima dijeli. Prignuvši uho vapaju potlačenih koji se izdizao iz grudi sinova Izraelovih – kao što se pripovijeda u knjizi Izlaska (usp. 3,7-10) – Bog je sišao da oslobodi svoj narod. Ali glad i žeđ za pravednošću o kojima nam govori Gospodin još su dublji od opravdane potrebe za ljudskom pravdom koju svaki čovjek nosi u svom srcu.

U istoj „Besjedi na gori", malo dalje u tekstu, Isus govori o pravednosti koja je veća od ljudskog prava ili osobnog savršenstva: „ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko" (Mt 5, 20). A to je pravednost koja dolazi od Boga (usp. 1 Kor 1, 30).

U Svetome pismu nalazimo izraz dublje žeđi od tjelesne žeđi, a to je želja stavljena u korijen našeg bića. U jednom psalmu se kaže: „O Bože, ti si Bog moj: gorljivo tebe tražim; tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje, kao zemlja suha, žedna, bezvodna" (Ps 63, 2). Crkveni oci govore o tom nemiru koji prebiva u čovjekovom srcu. Sveti Augustin kaže: „Za sebe si nas, Gospodine, stvorio i nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi". [1] Postoji jedna unutarnja žeđ, jedna unutarnja glad, nemir…

U svakome srcu, pa čak i najpokvarenijem i srcu koje se najviše udaljilo od dobra, krije se čežnja za svjetlom. Može ona biti zatrpana ruševinama obmane i zabludâ, ali uvijek postoji žeđ za istinom i dobrom, a to je žeđ za Bogom. Duh Sveti je taj koji potiče tu žeđ: On je voda živa koja je oblikovala našu prašinu, On je stvaralački dah koji joj je dao život.

Zato je Crkva poslana naviještati svima Božju riječ, prožetu Duhom Svetim. Jer je Evanđelje Isusa Krista najveća pravednost koja se može ponuditi čovjekovu srcu, koje za njom ima vitalnu potrebu, čak i ako toga nije svjestan. [2]

Na primjer, kad se muškarac i žena uzmu namjeravaju učiniti nešto veliko i lijepo i ako tu žeđ održavaju živom uvijek će naći put da idu naprijed, usred problema, uz pomoć milosti. I mladi imaju tu glad i ne smiju je izgubiti! Treba zaštititi i njegovati u srcu djece tu želju za ljubavlju, nježnošću, prihvaćanjem koju izražavaju u svojim iskrenim i blistavim zanosima.

Svaka je osoba pozvana ponovno otkriti ono što je doista važno, što joj stvarno treba, što čini život dobrim i, istovremeno, ono što je sporedno i bez čega se mirna srca može biti.

Isus u ovome blaženstvu – glad i žeđ za pravednošću – naviješta da postoji žeđ koja neće ostati neutaženom; žeđ koja će biti utažena i uvijek će uroditi dobrim plodom, jer odgovara samom srcu Božjem, njegovom Duhu Svetom koji je ljubav, a i sjemenu koje je Duh Sveti zasijao u našim srcima. Neka nam Gospodin udijeli tu milost: imati tu žeđ za pravednošću koja je upravo želja da ga pronađemo, da vidimo Boga i da činimo dobro drugima.

[1] Ispovijesti, 1,1.5.

[2] Usp. Katekizam Katoličke Crkve, 2017: »Milost Duha Svetoga daje nam Božju pravednost. Sjedinjujući nas po vjeri i krštenju s mukom i uskrsnućem Kristovim, Duh Sveti nas čini dionicima Kristova života«.

U sklopu pozdravâ na različitim jezicima

U ovom trenutku želim se obratiti svim oboljelima koji imaju virus i koji pate od te bolesti, kao i mnogim koji trpe zbog nesigurnosti u vezi sa svojim bolestima. Od srca zahvaljujem bolničkom osoblju, liječnicima, medicinskim sestrama i tehničarima, volonterima koji su u ovom teškom času uz one koji pate. Zahvaljujem svim kršćanima, svim muškarcima i ženama dobre volje koji se mole zbog ovoga časa, svi zajedno, bez obzira na vjersku tradiciju kojoj pripadaju. Hvala vam mnogo na ovom trudu. Ali ne bih želio da zbog te boli, te tako snažne epidemije, zaboravimo siromašne Sirijce, koji pate na granici Grčke i Turske: to je narod koji pati godinama. Prisiljeni su bježati od rata, gladi, bolesti. Ne zaboravimo braću i sestre, mnogu djecu, koja tamo trpe.

Papa u videoporuci povjerava Rim, Italiju i svijet zaštiti Majke Božje

Papa Franjo će u srijedu 11. ožujka navečer, na dan molitve i posta u Rimskoj biskupiji, putem videoporuke prigodom mise koju predvodi kardinal Angelo De Donatis u Svetištu Gospe od božanske ljubavi, povjeriti Rim, Italiju i svijet zaštiti Majke Božje, kao znak spasenja i nade u ove dane zdravstvene krize.

Ravnatelj Tiskovnog ureda Svete Stolice Mateo Bruni u utorak je najavio duhovno sudjelovanje Svetoga Oca u molitvi Blaženoj Djevici Mariji, pod čijim je nogama 1944. godine papa Pio XII., zajedno s Rimljanima, molio spas za Rim tijekom povlačenja nacističkih postrojbi.

Nakon više od 75 godina sada imamo još jednu hitnu, nevidljivu i isto tako prijeteću opasnost koja je potaknula papu Franju da se obrati Majci Božjoj dijeleći osjećaje rimskog vikara, kardinala De Donatisa, koji poput Pape večerašnjom misom otvara svakodnevno euharistijsko slavlje koja će se prenositi putem elektroničkih medija. Ta je odluka donesena kako bi se izišlo u susret vjernicima koji su prisiljeni ostati u svojim kućama zbog izbjegavanja zaraze koronavirusom.

Uz večerašnju misu, piše u priopćenju Rimskog vikarijata, predviđa se i izvanredno prikupljanje priloga kao potpore za zdravstveno osoblje koje se velikodušno i požrtvovno troši, brinući se za bolesne. To je trenutak zahvale u kojem ćemo biti ujedinjeni u duhovnom zajedništvu, osjetit ćemo se kao braća i sestre u vjeri, solidarni, a ne sumnjičavi jedni prema drugima, napisao je kardinal De Donatis u pismu u kojem je proglasio Dan molitve i post.

Papa na misi u Domu svete Marte molio za zatvorenike

Papa Franjo je na misi 11. ožujka u Domu svete Marte nastavio moliti za bolesne od koronavirusa, a posebno se obratio zatvorenicima. U propovijedi je također govorio o progonjenim kršćanima, spominjući i Asiju Bibi.

„Molimo i dalje za oboljele od epidemije koronavirusa I danas na poseban način želim moliti za zatvorenike, za našu braću i sestre koji su u zatvorima. Oni trpe i moramo im biti blizu molitvom, kako bi im Gospodin pomogao i utješio ih u ovim teškim trenucima", rekao je Sveti Otac. „O Jahve, ne ostavljaj me! Bože moj, ne udaljuj se od mene! Požuri se meni u pomoć, Gospode, spase moj!" (Ps 38,22-23), ponovio je Papa antifonu psalma, komentirajući čitanja liturgije koja govore o Isusovoj muci. Bijes je upravo poseban način kojim đavao uništava. Đavao nas zavođenjem želi udaljiti od križa nudeći svjetovni duh, moć, taštinu, pa čak i bijes.

Prvo je čitanje iz Knjige proroka Jeremije uistinu proroštvo o Gospodinovoj muci, rekao je Sveti Otac i upitao: Što kažu neprijatelji? „Hajde, udarimo ga njegovim jezikom i pazimo budno na svaku riječ njegovu". Kažu: postavimo mu prepreke. Ne kažu: Svladajmo ga i izbacimo ga. Kažu: otežajmo mu život i mučimo ga. To je prorokova patnja, no tu je i proroštvo o Isusu. Sam Isus nam u evanđelju govori o tome: „Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Osudit će ga na smrt i predati poganima da ga izrugaju, izbičuju i razapnu, ali on će treći dan uskrsnuti".

Ne radi se samo o osudi na smrt, tu je i više od toga, rekao je papa Franjo i primijetio: Tu je poniženje i bijes. Kada je kršćanin, neka osoba, progonjena s bijesom, u tome je prisutan đavao. On ima dva stila: zavođenje obećanjima svijeta, kao što je učinio s Isusom u pustinji. Htio ga je zavesti i zavođenjem promijeniti plan otkupljenja, i kada to nije išlo, onda je postao bijesan. Đavao nema izlaza. Njegova je oholost tako velika da pokušava uništiti, uživajući s bijesom u uništenju.

Mislimo na progone mnogih svetaca i kršćana koje ne ubijaju, nego im zadaju patnje i pokušavaju ih na sve načine poniziti do kraja, rekao je Papa. Nemojte brkati jednostavan društveni, politički i vjerski progon s đavolskim bijesom. Đavao bjesni kako bi uništio. Pomislite na apokalipsu: želi proždrijeti dijete koje žena upravo treba roditi. Dvojica su razbojnika bila raspeta s Isusom, bili su osuđeni i raspeti, ostavili su ih da umru u miru. Nitko ih nije vrijeđao niti se zanimao za njih. Vrijeđali su samo Isusa koji je rekao apostolima da će biti osuđen na smrt, da će mu se rugati, bičevati ga i raspeti.

Isusa su ismijavali, rekao je Sveti Otac i dodao: To je put izlaska iz đavolskog bijesa i iz tog uništavanja. To je svjetovni duh, ono što majka Zebedejevih sinova traži. Isus govori o poniženju koje je njegova vlastita sudbina, a oni ga traže vanjštinu i moć. Taština i svjetovni duh upravo su put koji đavao nudi kako bismo se udaljili od Kristova križa. Vlastito ostvarenje, karijerizam i svjetovni uspjeh, sve su to nekršćanski putovi kojima se nastoji zastrijeti Isusov križ.

Neka nam Gospodin dade milost da znamo razaznati kada je na djelu duh koji nas bijesom želi uništiti i kada nas taj isti duh želi utješiti s prividom i taštinom ovoga svijeta. Nemojmo zaboraviti; tamo gdje je bijes, tamo je mržnja i osveta poraženog đavla. Tako je, sve do danas, u Crkvi. Mislimo na mnoge kršćane koji su okrutno progonjeni. Novine su ovih dana pisale o Asiji Bibi koja je trpjela devet godina u zatvoru. To je đavolski bijes. Neka nam Gospodin dade milost razaznati Gospodinov put koji je križ, od svjetovnog puta koji je taština, privid i maskiranje, zaključio je papa Franjo.

Papina poruka oboljelima od koronavirusa i svima koji za njih skrbe

Na kraju obraćanja u Biblioteci Apostolske palače u srijedu 11. ožujka papa Franjo se ponovno spomenuo oboljelih od koronavirusa i medicinskog osoblja koje im pruža zdravstvenu skrbi ali i patnji koje proživljavaju sirijske izbjeglice.

"U ovom trenutku želim se obratiti svim oboljelima koji imaju virus i koji pate od te bolesti, kao i mnogim koji trpe zbog nesigurnosti u vezi sa svojim bolestima. Od srca zahvaljujem bolničkom osoblju, liječnicima, medicinskim sestrama i tehničarima, volonterima koji su u ovom teškom času uz one koji pate. Zahvaljujem svim kršćanima, svim muškarcima i ženama dobre volje koji se mole zbog ovoga časa, svi zajedno, bez obzira na vjersku tradiciju kojoj pripadaju. Hvala vam mnogo na ovom trudu. Ali ne bih želio da zbog te boli, te tako snažne epidemije, zaboravimo siromašne Sirijce, koji pate na granici Grčke i Turske: to je narod koji pati godinama. Prisiljeni su bježati od rata, gladi, bolesti. Ne zaboravimo braću i sestre, mnogu djecu, koja tamo trpe”, rekao je Papa.

Papa Franjo katehezu je prvi put održao samo u internetskom i televizijskom prijenosu, u sklopu borbe protiv zaraze koronavirusom u kojoj Vatikan slijedi mjere talijanske Vlade, prenosi Vatican News. U Italiji je zabranjeno svako okupljanje, zbog čega je zatvoren i Trg Sv. Petra, pa se na njemu Papine riječi nisu mogle pratiti na video-zaslonima kao što je to bilo još protekle nedjelje za molitve Anđeoskoga pozdravljenja. Papa je sniman u biblioteci Apostolske palače i izravno prenošen na portalima i crkvenim televizijskim postajama u prijevodu na osam jezika. Uz prevoditelje koji su sjedili s Papom u krugu, nazočna su bila još dvojica djelatnika papinske kuće.

Zatvorenici iz Padove pripremili tekst Križnoga puta za Veliki petak

„Odabrao sam zatvor, obuhvaćen u svojoj cijelosti, kako bi nam i ovoga puta posljednji odredili tempo. Kad sam pročitao napisana razmatranja, bio sam ganut; osjetio sam se sudionikom te priče, bratom onih koji su pogriješili i onih koji su uz njih kako bi im pomogli uspeti se iz ponora", stoji u pismu pape Franje, objavljenom u dnevnom listu "Il Mattino di Padova".

„Patnja i smrt koje, kao i u drugim dijelovima Italije, proživljavate zbog virusa, za mene su poticaj na molitvu i ljudsku blizinu", riječi su kojima se papa Franjo obratio građanima Padove i svim kršćanskim zajednicama s njihovim svećenicima i biskupom, u pismu objavljenom 9. ožujka u listu „Il Mattino di Padova". Sveti je Otac istaknuo da nam se čak i u ovim trenucima Bog obraća, što je razlog kršćanske nade. Na čovjeku je da u tom glasu prepozna vodilju za daljnju izgradnju djelića Kraljevstva Božjega na zemlji.

Papa dalje piše kako je aktualna situacija ujedno prilika da vidimo za što su sposobni muškarci i žene dobre volje, misleći prije svega na zdravstvene djelatnike. Osvrnuvši se na geslo „Sašijmo zajedno Italiju" koji je Padova, kao Europska prijestolnica volonterstva, odabrala za ovu godinu, primijetio je da riječ „sašiti" podsjeća na postupke koji su najpotrebniji nakon što nastane razdor ili rana, odnosno na šivanje i popravak.

Danas smo izloženi iskušenju da bacimo, umjesto da popravimo, i rasparamo, umjesto da sašijemo; to je sudbina koju ne namjenjujemo samo predmetima, već i osobama, posebno najslabijima, napisao je Sveti Otac i dodao: Osobne priče muškaraca i žena su, međutim, najvažnija baština koju imamo; nijednoj od tih osoba ne smije se odbiti pogled pun ljubavi i pažnje, kao ni dobrohotna gesta, odnosno geste koje govore koliko je drugi, bez obzira na životnu situaciju u kojoj se nalazi, važan i voljen.

U ovom trenutku radosti zbog europskog priznanja, kao i muke zbog ove opasnosti, želio bih zajedno s vama podijeliti jednu prelijepu stranicu milosrdne ljubavi. Svake godine na Veliki petak navečer slavim pobožnost Križnoga puta u Koloseju i u toj prilici, tako dragoj kršćanskom narodu, pratimo Krista na putu Križa. To je hod koji svake godine ima određenu temu zato što Bog govori unutar jedne priče, preko osoba, koristeći naše životne priče, stoji u pismu.

Sveti Otac je dalje objasnio kako je želio da ove godine tekst Križnoga puta pripreme zatvorenici iz padovanske kaznionice. Odabrao sam zatvor, obuhvaćen u svojoj cijelosti, kako bi nam i ovoga puta posljednji odredili tempo. Zajedno s don Marcom Pozzom, kojega dobro poznajete, zamislili smo razmatranja kao zborno djelo, ujedinjujući različita lica koja čine svijet zatvora: žrtvu, osobu u pritvoru, zatvorskoga službenika, volontera, obitelj zatvorenika, nadzornoga suca, pedagoškog službenika, Crkvu i nevinu osobu koja je ponekad nepravedno optužena, napisao je Papa.

Kad sam pročitao napisana razmatranja, bio sam ganut; osjetio sam se sudionikom te priče, bratom onih koji su pogriješili i onih koji su uz njih kako bi im pomogli uspeti se iz ponora. Svjestan sam da nije lako uskladiti pravdu i milosrđe; tamo gdje to uspije, cijelo društvo je na dobiti. Zahvaljujem zatvorskoj župi i zajedno s njima svim ljudima koji djeluju u korist tog skučenog svijeta; Bog neka blagoslovi dobro srce onoga koji nježnošću prkosi ravnodušnosti, stoji u pismu pape Franje koji je na kraju izrazio svoje najbolje želje i blizinu čitavom uredništvu i čitateljstvu padovanskog dnevnog lista, podjeljujući blagoslov njima i onima koji tuguju za voljenima, kao i starijima, bolesnima i zatvorenicima koji zbog izvanredne situacije ne mogu primiti ni jednostavan utješan posjet.