U malom selu Muo u Boki Kotorskoj rođen je Gracija 27. XI. 1438. god. Bio je dijete siromašne ribarske obitelji pa je prvu mladost pro­živio kao ribar i zemljoradnik. Uskoro je postao pomorac i na jednom od svojih putovanja god. 1468. došao je u Veneciju. Tu je nakon nekog vremena potaknut propovijedanjem bi. Šimuna iz Camerina napustio svoj dosadašnji način života i postao redovnik augustinac. Živio je na brdu Ortone nedaleko Padove. Nakon 15 godina ponovno dolazi u Ve­neciju. Nastanio se u augustinskom samostanu na otočiću sv. Kristofora. Umro je u Veneciji 9. XI. 1508. god.

Nakon pada Napoleona augustinci su napustili otočić i tijelo bi. Gracije darovali njegovu radnom mjestu. Tako je u velikom slavlju na­kon 250 godina lađa vratila najvećega sina svoga rodnog sela — bi. Graciju. Bilo je to veličanstveno slavlje. Papa Leon XIII. odobrio je njegovo štovanje istoga dana kad i štovanje bi. Nikole Tavelića (6. lipnja 1889.).

BI. Gracija bio je izvanredno skroman čovjek, koji je odlično shva­ćao vrijednosti života i pronašao svoje mjesto koje mu pripada. Vjerno je radio svaikidašnje poslove i kao ribar i pomorac, i kasnije u samostanu kao brat u vrtu d drugim kućnim poslovima. Na njega se odnosi Kris­tova riječ: »Tko je u malome bio vjeran, bit će postavljen nad mnogim« (Mt 25, 21). Posebna odlika njegova života bila je izvanredna pobožnost prema Kristu prisutnom u Euharistiji. Vrlo je pobožno sudjelovao u sv. misi, hranio se Kristovim tijelom u sv. pričesti i pronalazio vrijeme za javno i privatno klanjanje Krdstu u Euharistiji. On koji nije bio sveće­nik, poput sv. Paskala, osobito je bio pobožan tajni Kristove prisutnosti pod prilikama kruha i vina.