Krštenje Isusovo

Dobrodošao u svoje životno poslanje!

(Iz 42.1-4.6-7; Dj 10,34-38; Mt 3,13-17)

Kad je postao svjestan da je njegovu životu povjerena posebna zadaća, Isus je napustio stolarsku radionicu i roditeljski dom te pošao u potragu za uzvišenijim poslanjem koje je u dubini duše slutio, ali mu ono još nije bilo konkretno objavljeno. Došao je tako k Ivanu.

Obredom krštenja na Jordanu Ivan je čistio pokornike od grijeha i pripravljao za prihvaćanje Mesije koji je imao nastupiti. Isus je također stupio u red grešnika i pokornika, naveo je i razlog: „da se ispuni pravednost", a vjerojatno i za to da se otvori nebo i čuje Božje svjedočanstvo o njemu i njegovu mesijanskom poslanju te da se pokaže Duh Sveti, Božja snaga u kojoj će Isus ostvariti Očev naum, svoju zadaću i spasenje svijeta. Prizor tako odgovara na pitanje: Tko je Isus? Na to pitanje odgovaraju sva tri čitanja. Izaija predstavlja proroštva u kojima je Isus naznačen u liku Sluge Jahvina koji će svijetu donijeti pravdu i sveopće oslobođenje. Isus će to nazvati Kraljevstvom nebeskim, spremnost ljudi da vrše Božju volju u čemu će on osobno prednjačiti. Kaže se još da se nova pravednost neće uspostavljati silom, jer Mesija nije ratnik ni vojskovođa, nego učinkovitom blagošću: „trske napuknute prelomiti neće, stijenja što tek tinja neće ugasiti…" Umjesto nasiljem služit će se mudrošću, jer će na njemu „počivati duh Gospodnji, Duh mudrosti i umnosti, savjeta, jakosti, znanja i straha Gospodnjega." U sili toga Duha on će preobražavati naš svijet: slijepi će gledati, hromi hodati, bolesni ozdravljati, uznici će biti pomilovani i puštani na slobodu. Bog svoga Slugu drži za ruku, što znači da mu je posebno blizak, miljenik, Matej otvoreno kaže - Sin. Glas s neba precizira: „Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!" Krštenje na Jordanu poručuje da Bog ljudima više neće biti dalek i nedostižan, što više, u Isusu im je došao sasvim blizu: S-nama-Bog, čak jedan od nas, naš brat, božanskog roda. Eno ga u redu pokornika iako nema grijeha, solidarizirao s grešnicima, želi s njima dijeliti život izbliza, svakodnevno birajući zadnja i opasnija mjesta od druženja s grešnicima, carinicima, gubavcima do sramotne smrti među razbojnicima na Kalvariji. Živio je ljudskim životom i umro ljudskom smrću. Isus u sebi poništava beskrajnu udaljenost između Boga i čovjeka posvemašnjom blizinom. Nebo se otvorilo zemlji, vječnost sišla u vrijeme, Bog se ušatorio među ljudima, uklanja barikade koje su dijelile Onoga što prebiva u nedostupnu svjetlu od turobnih putnika u suznoj dolini. Očev glas zapovijeda da ljudi slušaju Isusa, jer je on njegova Riječ, jer im se on sâm u njemu izriče. Prekretnica je to od povijesnog značenja. S Isusom je započeo novi savez, zavjet, novi svijet s novim mogućnostima o kojima su starozavjetni pravednici mogli samo sanjati. Bog je tu da svijetu podari smisao jačajući život u vremenu i usmjeravajući ga vječnosti. S njim je moguće čistiti se od grijeha primanjem oproštenja i stvarati nove međuljudske odnose praštajući drugima. Božjom ljubavlju i snagom moguće je graditi novi svijet ne samo tamo gdje ljudi svoje bližnje prihvaćaju, nego i tamo gdje se javljaju protivljenja, čak po život opasna neprijateljstva. Nije li sv. Stjepan đakon usred kamenovanja, vidio otvoreno nebo i, obradovan viđenjem, pronašao snage da moli oproštenje za svoje progonitelje? Duh Sveti se nije pokazao u obliku goluba kao kod Isusova krštenja, ali je zacijelo bio djelotvoran, gotovo opipljiv u detaljima čudesnog ljudskog ponašanja nezamisliva i najvećem čovjekoljublju. Bio je to Isusov duh u gestama njegova učenika.

Kršćani su djeca Božja, Božji sinovi i kćeri. Njima je Otac također dao Duha Svetoga u krštenju. Nad svakim od nas je izgovorio riječi sinovstva i miline. „Ti si moj ljubljeni sin, moja ljubljena kćerka! Volim te, želim da uspiješ u životu koji je pred tobom. Bit ću uza te u svim tvojim željama u svemu o čemu sanjaš, čemu tvoje srce teži, svemu oko čega ćeš se truditi. Bit ću uza te u poteškoćama, u velikim odlukama, na životnim prekretnicama. Neću te ostaviti ni kad budeš slab, bolestan, u životnim opasnostima, kada budeš tužan, možda i očajan. Nemoj to zaboraviti! Bit ću s tobom i kad padneš u grijeh da ti oprostim, da te pridignem, da te nahranim kruhom živih. Ja sam uvijek korak ispred tebe, ne boj se!"