12. travnja 2020. - Svetkovina Uskrsnuća Gospodnjega
Poruka
pape Franje Urbi et orbi - gradu i svijetu
Draga braćo i sestre, sretan vam
Uskrs!
Danas u čitavom svijetu iznova
odjekuje navještaj Crkve: „Isus Krist je uskrsnuo!", „Uistinu je uskrsnuo!".
Kao novi plamen ta se blagovijest
zapalila u noći: u noći jednoga svijeta koji se već suočava s epohalnim
izazovima, a koji sada stenje pod jarmom pandemije koja našu veliku ljudsku
obitelj stavlja na tešku kušnju. U toj je noći iznova odjeknuo glas Crkve:
„Ufanje mi uskrslo je, Krist, moj Gospod i sve moje!" (Uskrsna posljednica).
To je drugačija „zaraza" koja se
prenosi od srca do srca – jer svako ljudsko srce iščekuje tu Radosnu vijest. To
je zaraza nade: „Ufanje mi uskrslo je, Krist, moj Gospod i sve moje!". To nije
magična formula koja čini da problemi nestanu. Ne, Kristovo uskrsnuće nije to.
To je, naprotiv, pobjeda ljubavi nad korijenom zla, pobjeda koja ne „preskače"
patnju i smrt, nego kroz njih prolazi otvarajući put u bezdan, pretvarajući zlo
u dobro: isključivi znak Božje moći.
Uskrsli je Raspeti, a ne neki
drugi. Na svom slavnom tijelu nosi neizbrisive rane: rane koje su postale
prozori nade. U Nj upiremo svoj pogled da izliječi rane ojađena čovječanstva.
U mojim su mislima danas prije
svega oni koji su izravno pogođeni koronavirusom: bolesnici, oni koji su umrli
i članovi obitelji koji oplakuju smrt svojih najmilijih, kojima ponekad nisu
mogli uputiti čak ni posljednji pozdrav. Neka Gospodin života primi pokojne u
svoje kraljevstvo i podari utjehu i nadu onima koji su još uvijek izloženi
kušnji, posebno starijima i usamljenim osobama. Neka ne uskrati svoje utjehe i
potrebne pomoći onima koji su u posebno osjetljivim prilikama, poput onih koji
rade u staračkim domovima ili žive u vojarnama ili zatvorima. Za mnoge je ovo
Uskrs samoće, kojega žive usred žalostî i mnogih teškoća koje izaziva
pandemija, od tjelesne patnje do ekonomskih problema.
Ova bolest nije nas lišila samo
doticaja s dragim osobama, nego i mogućnosti da osobno crpimo utjehu koja
izvire iz sakramenata, posebno euharistije i pomirenja. U mnogim zemljama nije
im bilo moguće pristupiti, ali Gospodin nas nije ostavio same! Ostajući
ujedinjeni u molitvi, sigurni smo da je On na nas svoju ruku stavio (usp. Ps 138,
5), ponavljajući snažno: ne boj se, „uskrsnuo sam i uvijek sam s tobom"
(usp. Rimski misal)!
Neka Isus, naša Pasha, dadne snagu
i nadu liječnicima i medicinskim sestrama i tehničarima, koji posvuda pružaju
svjedočanstvo brige i ljubavi za druge do krajnjih granica izdržljivosti, a
nerijetko i do žrtvovanja vlastitog zdravlja. Njima, kao i onima koji marljivo
rade na osiguravanju osnovnih službi potrebnih za građanski suživot,
pripadnicima snaga reda i vojnicima koji su u mnogim zemljama pomogli u
ublažavanju teškoća i patnji stanovništva, upućene su naše srdačne misli sa
zahvalnošću.
Posljednjih tjedana životi milijuna
ljudi naglo su se promijenili. Za mnoge je ostanak kod kuće bio prilika za
razmišljanje, za zaustavljanje užurbanog ritma života, za biti s najbližima i
uživati u njihovom društvu. Za mnoge je to, međutim, također vrijeme
zabrinutosti za budućnost koja se pokazuje neizvjesnom zbog prijetnje da se
ostane bez posla kao i zbog drugih posljedica koje trenutna kriza nosi sa
sobom. Potičem sve one koji imaju političku odgovornost da se aktivno zalažu za
opće dobro građana, pružajući sredstva i oruđa koja su potrebna da se omogući
dostojanstven život svima te da potaknu, kad to okolnosti budu dopuštale,
povratak redovnim svakodnevnim poslovima i obavezama.
Ovo nije vrijeme ravnodušnosti, jer
cijeli svijet pati i mora ostati ujedinjen dok se suočava s pandemijom. Neka
Uskrsli Isus podari nadu svim siromasima, svima koji žive na periferijama,
izbjeglicama i beskućnicima. Neka se tu najslabiju braću i sestre koji
nastanjuju gradove i periferije svih dijelova svijeta ne ostavi same. Ne
dopustimo da ostanu bez onog osnovnog za život, što je teže pronaći sada kada
su mnoge aktivnosti ugašene, kao i lijekova i, nadasve, mogućnosti odgovarajuće
zdravstvene zaštite. S obzirom na okolnosti, neka se ublaže i međunarodne
sankcije koje onemogućuju zemljama koje se pod njima nalaze da pružaju
odgovarajuću pomoć svojim građanima i neka se svim državama, posebno
najsiromašnijima, omogući da odgovore na najveće potrebe u ovome času,
smanjujući, ako ne i opraštajući, dug koji opterećuje njihove proračune.
Ovo nije vrijeme egoizama, jer
izazov s kojim smo suočeni svima nam je zajednički i ne razlikuje jedne od
drugih. Među brojnim područjima svijeta zahvaćenima koronavirusom, posebnu mi
je u misli Europa. Nakon Drugoga svjetskog rata ovaj se ljubljeni kontinent
uspio podići iz pepela zahvaljujući konkretnom duhu solidarnosti koji mu je
omogućio nadići suparništva iz prošlosti. Zato je prijeko potrebno kao nikada
do sada, posebno u današnjim okolnostima, da ta suparništva ne uhvate maha, već
da se svi prepoznaju dijelom jedne obitelji i međusobno se podupiru. Europska
unija danas je suočena s epohalnim izazovom, o kojem će ovisiti ne samo njena
budućnost, nego i budućnost čitavoga svijeta. Neka se ne propusti priliku dati
još jedan dokaz solidarnosti, pribjegavajući također inovativnim rješenjima.
Alternativa je samo egoizam partikularnih interesa i napast povratka u
prošlost, što za sobom povlači opasnost da se stavi na ozbiljnu kušnju miran
suživot i razvoj budućih naraštaja.
Ovo nije vrijeme podjelâ. Neka
Krist, naš mir, prosvijetli one koji imaju odgovornosti u sukobima da smognu
hrabrosti pristati na poziv na globalni i trenutni prekid sukoba u svim
dijelovima svijeta. Ovo nije vrijeme u kojem će se nastaviti s proizvodnjom i
trgovinom oružja, trošeći znatna sredstva koja bi trebalo koristiti za
liječenje ljudi i spašavanje života. Neka to, naprotiv, bude vrijeme u kojem će
se konačno okončati dugotrajni rat koji je izazvao krvoproliće u Siriji, sukob
u Jemenu i napetosti u Iraku, kao i u Libanonu. Neka ovo bude vrijeme u kojem
će se Izraelci i Palestinci vratiti dijalogu ne bi li pronašli stabilno i
trajno rješenje koje će omogućiti i jednima i drugima živjeti u miru. Neka
prestanu patnje stanovništva koje živi u istočnim dijelovima Ukrajine. Neka se
zaustave teroristički napadi izvršeni nad tolikim nevinim ljudima u različitim
afričkim zemljama.
Ovo nije vrijeme zaborava. Kriza s
kojom smo suočeni ne smije dovesti do toga da smetnemo s uma mnoge druge
izvanredne situacije koje povlače za sobom patnje mnogih ljudi. Neka se
Gospodar života pokaže blizak pučanstvima u Aziji i Africi koja prolaze kroz
teške humanitarne krize, poput one u regiji Cabo Delgado na sjeveru Mozambika.
Neka ispuni toplinom srca mnogih izbjeglih i prognanih osoba zbog ratova, suša
i gladi. Neka udijeli zaštitu mnogim migrantima i izbjeglicama, među kojima je
mnogo djece, koji žive u nepodnošljivim uvjetima, posebno u Libiji i na granici
između Grčke i Turske. I ne želim zaboraviti otok Lezb. Neka omogući Venezueli
da postigne konkretna i neposredna rješenja, usmjerena na omogućavanje
međunarodne pomoći stanovništvu koje pati uslijed teških političkih,
društveno-ekonomskih i zdravstvenih prilika.
Draga braćo i sestre,
ravnodušnost, egoizam, podjela, zaborav
doista nisu riječi koje želimo slušati u ovom vremenu. Želimo ih zabraniti za
sva vremena! One kao da prevladaju svaki put kada u nama pobjeđuju strah i
smrt, odnosno kada ne dopustimo Gospodinu Isusu da pobijedi u našem srcu i
našem životu. Neka On, koji je već pobijedio smrt otvorivši nam put vječnoga
spasenja, rasprši tamu našeg siromašnog čovještva i uvede nas u svoj slavni dan
koji ne poznaje zalaza.
Ovim razmišljanjima želim svima vama čestitati sretan Uskrs!