Nalazite se u > Nadbiskupija

14. lipnja 2014. u katedrali - Nadbiskupova propovijed na otvaranju Godine obitelji

Nadbiskupova propovijed na otvaranju Godine obitelji, 14. lipnja 2014. u katedrali

Drage obitelji, draga braćo i sestre! 

1. U predvečerje svetkovine Presvetog Trojstva i našeg nebeskog zaštitnika sv. Vida, okupili smo se u našoj katedrali na otvaranje Godine obitelji u našoj nadbiskupiji. Neposredni povod za to je priprema za proslavu Drugog nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji, koji će se 19. IV. 2015. održati u Svetištu Majke Božje na Trsatu, a naša su nadbiskupija i metropolija domaćini. Ali stvarni povod za Godinu obitelji  jest briga za obitelj koja je sve više zanemarena i zbog toga u sve većoj krizi. Kao geslo pod kojim ćemo cijelu Godinu slaviti izabrali smo „Obitelj – put Crkve i naroda", koje je bilo i geslo Trećeg pastirskog pohoda Ivana Pavla II. našoj Crkvi i Domovini 2003. Iščitavajući ovih dana pomno njegovu propovijed koju je na Duhove 2003. održao na Delti, kao i propovijed pape Benedikta na zagrebačkom hipodromu 2011., kada smo slavili Prvi nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji, uvidio sam da su nam oni rekli mnogo toga što je i danas aktualno i što bismo zbog toga tijekom ove Godine obitelji trebali na mnogim razinama promišljati i pokušati provesti u prasku. U tom smislu pozivam vas sve da njihove propovijedi, ali i ostalo što su napisali i rekli o braku i obitelji, čitate, promišljate i u okviru vaših mogućnosti, posebno u vašim obiteljima, nastojite živjeti i ostvarivati.

2. Prije svega potrudimo se proniknuti u dublji smisao samog gesla: „Obitelj put Crkve i naroda". Njime se prije svega ističe kako je obitelj ono za čim treba težiti i što bi trebala biti sama Crkva. Dakle, ono zajedništvo ljubavi i života, vjernosti i predanosti, koje je svojstveno ili treba biti svojstveno obitelji, mora karakterizirati Crkvu u cjelini odnosno na svim njezinim razinama. Ako je obitelj put Crkve, znači da je sama obitelj Crkva. I to ona stvarno jest i crkveno se Učiteljstvo ne umara to isticati i ponavljati. Prema tome, ovo geslo vas, drage obitelji, potiče da otkrijete i živite crkvenu dimenziju kršćanskog braka i obitelji. To znači truditi se da se u vašoj obitelji moli i Boga slavi, da iz dana u dan pokušavate Kristovu ljubav živjeti jedni prema drugima i prema svim ljudima. Neki vole reći da je kršćanska obitelj „Crkva među krovovima", dakako, ako je riječ o stvarno kršćanskoj obitelji, a ne samo po imenu. Neka bi u smislu gesla „Obitelj put Crkve i naroda" tijekom ove godine Crkva koja je u našoj nadbiskupiji postajala sve sličnija velikoj obitelji, a obitelji postajale sve više Crkve u malom ili kućne Crkve! Postavimo si to, braćo i sestre, kao zadatak i cilj ove godine, kao put kojim ćemo se truditi pojedinačno i zajednički ići!

3. Naše geslo kaže da je obitelj i put naroda. To znači da se obiteljski odnosi trebaju prelijevati na  čitav društveni život i prožimati ga. Cijelo društvo treba težiti za tim da postane velika obitelj. Ono to i jest, ali nerijetko kao iz neke nužde, povezano samo potrebama i interesima. Međutim, kao što obitelj, ako svoje zajedništvo zasniva samo na interesima, nema prave sreće, a ni sigurnog i skladnog opstanka, tako ni društvo u kojem glavnu riječ vode isključivo interesi. Obitelj kao put naroda i društva znači težiti za tim da solidarnost, supsidijarnost i društvena pravda postanu glavnim vezivnim tkivom društva i naroda, a ne samo goli interesi.

Pored toga, obitelj je put naroda jer je ona izvor vitalnosti društva i naroda. Narod sa zdravim i životu otvorenim obiteljima ne treba strahovati za svoju budućnost. Društvo koje se ne zatvara egoistički u sadašnjost nego misli i na budućnost, izabire i slijedi put obitelji zasnovane na braku kao zajednici života utemeljena na ženidbi, to jest, kako je sv. Ivan Pavao ll. rekao na Delti, „na postojanome i vjernome zajedništvu muškarca i žene, međusobno vezanima javno očitovanom i priznatom svezom". Konačno, društvo koje privilegira obitelj izabire najefikasniji put za sprečavanje raznih društvenih devijacija, kao i rješavanje mnogih velikih društvenih problema.

4. O tome, drage obitelji, trebamo pojedinačno i zajednički razmišljati i tako se međusobno ohrabrivati na putu izgradnje svog malog, ali i velikog crkvenog i narodnog obiteljskog zajedništva. U tom smislu valja nam se udubiti i u značenje mnogih drugih izjava sv. Ivana Pavla, kao i Benedikta XVI, ali i sadašnjeg pape Franje, o Božjem naumu s obitelji. Na primjer: Što konkretno znači tvrdnja Ivana Pavla II. da su „ženidba i obitelj jedno od najdragocjenijih dobara čovječanstva" i „velika vrijednost za građansko društvo i Crkvu"?; ili: Zbog čega Papa traži od vlasti da dadne povlaštenu pozornost i donese jasne mjere koje će promicati i štiti ustroj, razvoj i stabilnost obitelji?; ili: Kako danas odgajati općenito i za obiteljski život posebno?; ili: Što znači tvrdnja Benedikta XVI. „da je kršćanska obitelj poseban znak Kristove nazočnosti i ljubavi i da je pozvana dati poseban i nenadomjestiv doprinos evangelizaciji", odnosno da je pozvana „živo i odgovorno sudjelovati u poslanju Crkve na vlastit i originalan način"?

5. U svojoj je propovijedi na Hipodromu papa Benedikt također spomenuo kako se danas u Europi širi sekularizacija „koja Boga života gura na rub te donosi rastuću razjedinjenost obitelji", i kako se „apsolutizira sloboda bez odgovornosti i, kao ideal, njeguje se individualno dobro preko potrošnje  materijalnih dobara te površnih iskustava", dok se istovremeno ljubav „svodi na sentimentalni osjećaj i zadovoljavanje nagonskih poriv, bez nastojanja da se stvore trajne veze međusobne pripadnosti i bez otvorenosti životu".

S druge strane, valja istaknuti kako mnoga istraživanja pokazuju da i danas u sekulariziranoj Europi postoji značajan senzibilitet za glavne istine kršćanske vjere, kao što su Bog, duša, grijeh, smrt, uskrsnuće i mnoge moralne vrijednosti koje su univerzalne, ali i eminentno kršćanske. Među njima su i obitelj i ženidba. Tako se pretpostavka da će ekonomska neovisnost žene smanjiti njezin interes za brak i obitelj nije ostvarila, što znači da ideal nije pojedinačna egzistencija ni onda kada za nju postoje preduvjeti. Pokazalo se također da su stabilni i trajni obiteljski i partnerski odnosi mnogima nedostižni ne zbog pomanjkanja želje nego jer za to nemaju nutarnje snage ili im mobilnost i promjenjivost suvremenog društva ne omogućavaju ostvarenje tog ideala. Slično je i s odnosom prema djeci i odgoju. Europske obitelji imaju manje djece nego što žele, opet zbog suvremenog shvaćanja i načina života. Mnogima je također nerođeni život vrijedan, ali u svome stavu nisu dosljedni. A u odgoju se stavlja naglasak na one vrijednosti koje su važne za opstanak i uspjeh u suvremenom društvu, što ima za posljedicu zanemarivanje odnosno stavljanje u drugi plan religioznog odgoja.

Sve to ukazuje na veliku složenost današnje bračne i obiteljske problematike, koju moramo imati u vidu slaveći našu Godinu obitelji. Neka nam sv. Vid, naš nebeski zaštitnik, i naša nebeska Majka Marija, koju na Trsatu posebno štujemo kao majku svete nazaretske obitelji, budu pomoćnici i zagovornici, kako bismo Godinu obitelji uspješno počeli i s mnogo dobrih plodova završili. Amen.

Župni info kutak Sveci i blaženici Crkve u Hrvata
Korisni linkovi