Klasični učitelj španjolske mistike, glasoviti obnovitelj karmelićana, jedan od poznatijih pjesnika na području kršćanske duhovnosti, pouz­dan duhovni vođa. Ivan di Yepes, poznatiji pod redovničkim imenom Ivan od Križa, rodio se 1542. godine. u španjolskom mjestu Fontiveros u po­krajini Kastilja. Proživio je teško djetinjstvo. Već u trećoj godini ostaje bez oca i u velikom siromaštvu primoran je na česta seljakanja od mjesta do mjesta.

1563. godine oblači redovničko odijelo u samostanu karmelićana u Medina del Campo. Nakon godine novicijata, polaže prve redovničke zavjete i prelazi u Salamanku na studij filozofije i teologije. Za sveće­nika je zaređen 1567. godine. Poslije mlade mise u Medini, susreće svetu Terezi ju Avilsku kojoj otkriva želju kako će postati kartuzijanac. Terezija ga uspijeva zagrijati za obnovu među njegovim karmelićanima. Pri­hvatio je poticaj i nakon završenog studija u Salamanki, vraća se u Medinu i sudjeluje kod utemeljenja prvoga reformiranog samostana bo­sonogih karmelićanki u mjestu Valladolid. Tu ostaje neko vrijeme kako bi se pobliže upoznao sa životom tih redovnica. Sveta Terezija piše kako je is­koristila taj njegov boravak „kako bi ga upoznala u potpunosti s načinom našega života, nastojeći nek dobro shvati svaku našu vježbu kako u mrtvenju, tako i u srdačnim međuodnosima i u načinu činjena rekrea­cije koja nam služi kako bi se bolje očitovale naše pogreške i kako bismo se malo razo­nodili i kako bismo nakon toga mogli opsluživati Pravilo u svoj strogosti". Ti susreti su ostavili duboki dojam na svetu Tereziju pa je zapisala: „Bio je toliko dobar da sam ja mogla više naučiti od njega nego on od mene."

Ivan se prihvatio mukotrpnog posla: provesti reformu među kar­melićanima. Znao je kako ga čekaju križevi pa je i ime promijenio: otada je Ivan od Križa. Ipak, nije ni slutio kako će mu to prirediti toliko isku­šenja da će mu i sami život biti u opasnosti. 1568. godine preuredio je kuću jednog dobrotvora i to je postao prvi samostan reformiranih kar­melićana. Tu je početak obnove koja će ostaviti duboke tragove u du­hovnosti čitave Katoličke crkve.

Nemoguće je ukratko sažeti mnogostruku aktivnost koju je Ivan provodio u duhovnoj obnovi svoga reda. Bio je učitelj i duhovni vođa, redovnički starješina i organizator. Od 1572. do 1577. godine ispovjednik je sestara karmelićanki u Avili, po izričitoj želji svete Terezije. Zbog sukoba oko jurisdikcije, zavisti i ljubomore svoje subraće, nasilno je odveden u Toledo i tu zatočen. Proveo je 9 mjeseci teškog tamnovanja. Uspio je pobjeći iz zatvora i skloniti se u Andaluziji. Tu je proveo ostatak živo­ta radeći na obnovi.

Tamnovanje u Toledu iskoristio je za pisanje svoje mistične poezije koja je odraz njegova dubokoga duhovnog života. Ostalo je nekoliko njegovih djela među kojima se ističu četiri glavna:

1. Tamna noć - veseli pjev duše koja postiže ujedinjenje s Bogom pobjeđujući samoga sebe. Ispjevana je tijekom tamnovanja u Toledu ili neposredno nakon bijega.

2. Uspon na goru Karmel - prozno djelo o mističnom putu prema savršenstvu preko aktivnog i pasivnog čišćenja duše.

3. Duhovni spjev - pjesma između duše i Zaručnika ispjevana dje­lom u zatvoru u Toledu, a dijelom nakon izlaska na slobodu.

4.  Živi plam ljubavi - pjev duše koja se ujedinjuje s Bogom.

U svim tim djelima odsijeva bogato duhovno iskustvo protkano do­brim poznavanjem Svetoga pisma i kulture onoga vremena. Ta djela se još i danas ubrajaju među bisere kršćanske poezije.

Ivan je umro na današnji dan u mjestu Ubeda u Andaluziji u dobi od 49 godina. Posmrtni ostaci mu danas počivaju u Segoviji u pokrajini Kastilja. Blaženim ga je proglasio papa Klement X. 1675. godine, a svetim papa Benedikt XIII. 1726. godine. Papa Pio XI. ga je proglasio crkvenim naučiteljem 1926. godine.

Blaženi Nikola Factor, Konrad Ofidski, svećenici franjevci, i Bartol od San Gimi-gnana, franjevac trećoredac. - Nikola (Nicolas) je rođen u Valenciji 29. VI. 1520. godine. U životu se uglavnom bavio duhovnim vodstvom časnih sestara. Umro je 23. prosinca 1583. godine. Konrad je rođen u Offidi (Ascoli Piceno) 1237. godine. Živio je siromašno, pobožno pokornički, baveći se apostolatom. Umro je 12. prosinca 1306. godine. - Bartol je rođen u blizini mjesta San Gimignano 1228. godine. Stupio je u Treći franjevački red. Bio je kapelan i župnik. Dvadeset je godina bolovao od gube podnoseći strpljivo bolest, zbog čega je nazvan „toskanski Job".

Sveti Nikazije, reimski biskup, Eutiopija, djevica, i prijatelji, mučenici.   Najvjerojatije su mučeni za, vrijeme provale barbara u Reims 407. godine.

Sveti Hermon, Arsenije, Izidor i Dioskur, aleksandrijski   mučenici.  Mučeni su u vrijeme cara Decija. Prva trojica su spaljena, a Dioskur je zbog   maloljetnosti (imao je oko 15 godina) pušten na slobodu da još može razmisliti o svom uvje­renju. Budući da nije poznato kad je kasnje ubijen, ne bi ga se ni trebalo smatrati mučenikom u strogom smislu riječi.

Sveti Druzo, Zosim i Teodor, antiohijski mučenici. Druzo je iskrivljeno ime mučenice Drozide, Zosim je isti mučenik kojeg Jeronimov martirologij spominje 11. prosinca, a Rimski martirologij 19. prosinca, a Teodor je muče­nik koji se štuje 7. prosinca.

Sveti Just i Abundije, mučenici. Prema predaji, koja ne zaslužuje puno  pov­jerenja, bili bi jeruzalemski mučenici. Štuju se u Španjolskoj.

Sveti Špiro (Spiridion), biskup Trimithonta na Cipru. Živio je u IV. stoljeću. Bio je najprije pastir i otac obitelji. Isticao se širokogrudnošću i ljubavlju, štovanje mu je rašireno na Istoku, a na Zapadu se štuje samo u Dalmaciji  i Veneciji.

Sveti Vijator, bergamski biskup. Drugi je u nizu bergamskih biskupa,   Uprav­ljao je biskupijom vjerojatno od 344. do 370. Neodrživo je mišljenje da  bi   bio apostolski učenik.

Sveti Pompej, biskup Povije. Prema predaji, naslijedio je sveti Sira kao drugi biskup Povije. Štovanje mu je dokumentirano tek od XIII. stoljeća.

Sveti Agnel Napuljski, opat. Živio je u VI. stoljeću.

Sveti Matronijan, pustinjak, štuje se u Milanu. Ne može se odrediti vrijeme u kojem je živio.

Sveti Oton iz Pule, svećenik franjevac. Rodio se u Puli oko 1200. Umro je 1241. U Puli se štuje kao blaženik.