Nalazite se u > Nadbiskupija

17. studenoga 2019. - Papa Franjo: Siromasi nas vode Gospodinu

Geslo ovog Dana, što ga je uveo papa Franjo 2017. glasi: „Nada ubogih neće biti zaludu dovijeka". Baziliku su većim djelom popunili siromasi raznih boja i jezika, koje je Papa nazvao „bogatstvom Crkve", „vratarima neba", pozvavši ih na gozbu Gospodnju.

Siromasi nas vode izravno Gospodinu. Poslušajmo njihov vapaj, potaknuo je Papa, polazeći od ulomka nedjeljnog Evanđelja, u kojem Isus podsjeća „da stvari za koje često smatramo da su konačne i neizmjenjive nisu utemeljene". „Neće ostati kamen na kamenu", primijetio je Isus, osvrćući se na divni Jeruzalemski hram. Isus nam na kraju liturgijske godine poručuje da sve ovozemaljsko prolazi, da će sve propasti kao i hram, ali Bog ostaje. Propast će sve ljudsko bogatstvo i djela, ali ne čovjek. Prije ili kasnije propadaju carstva, kraljevstva. Prolaze ratovi, poplave i potresi, o čemu svakodnevno izvješćuju mediji. Nije dosta nazivati se katolicima ili kršćanima, potrebno je govoriti Isusovim rječnikom, a ne onim koji nas potiče na licemjernu karitativnu djelatnost. Da bi shvatili bitno potrebno je, pojasnio je Papa, izbjegavati dvije napasti: žurbu i svoj ja. Isus ne hoda uz one koji stvaraju uzbune i utiru strah pred drugačijima i pred budućnošću jer se približava kraj svijeta. Strah paralizira srce i um. Privučeni najnovijim događajima, ne nalazimo vremena za Boga ni za bližnjeg brata. Protutežu žurbi Papa vidi u ustrajnosti, Božjem daru kojim uspijevamo očuvati sve ostale Božje darove. Drugu opasnost Papa vidi u sebičnosti i autoreferencijalnosti te uživanju u pohvalama, pa predlaže da se više služimo s ‘ti’ umjesto s ‘ja’. Kršćanin nije učenik samom sebi, ne sluša glasove zavodnica, već poziv ljubavi, koja ne prolazi nikada. Bog je ljubav i siromasi koji traže ljubav vode nas izravno k Bogu, zaključio je Papa propovijed.

U nedjeljnom nagovoru tijekom susreta s vjernicima na Trgu sv. Petra Sveti Otac se još jednom osvrnuo na geslo Dana siromaha „Nada ubogih neće biti zaludu dovijeka" te istaknuo kako nada u Boga ne dopušta da nas obore tragični događaji. To su prilike za davanje svjedočanstava. Kristovi učenici ne mogu biti robovi straha ni tjeskoba, jer su pozvani stvarati povijest, sprječavati razorno zlo i pratiti djelovanje dobra. Moraju biti uvjereni da se ostvaruje svijet kako ga Bog želi.

17. studenoga 2019. - Papa: Kristovi učenici ne mogu ostati robovi straha i tjeskobe.

Nada u Boga omogućuje nam da ne klonemo duhom zbog tragičnih događaja. Štoviše, oni su prilika za svjedočanstvo - rekao je papa Franjo u današnjem podnevnom nagovoru.

Evanđelje ove predzadnje nedjelje u liturgijskoj godini donosi nam Isusov govor o posljednjim vremenima – rekao je papa Franjo na početku današnjeg podnevnog nagovora te, među ostalim, napomenuo kako Isus onima koji žele znati kako i kada će se to dogoditi, odgovara tipičnim apokaliptičnim jezikom Biblije. Papa je također primijetio kako Isus koristi dvije prividno suprotne slike, odnosno prvo spominje niz zastrašujućih događaja, katastrofe, ratove, glad, nered i progone (usp. Lk 21, 9-12), a potom uvjerava: „Ali ni vlas vam s glave neće propasti" (Lk 21,18).

Upravo nam nada u Boga omogućuje da ne klonemo duhom zbog tragičnih događaja. Štoviše, oni su prilika za svjedočanstvo (usp. Lk 21, 13) – rekao je Sveti Otac i dodao – Kristovi učenici ne mogu ostati robovi straha i tjeskobe. Naprotiv, pozvani su nastaniti se u povijesti i zaustaviti destruktivnu silu zla, sigurni da ih u dobrim djelima uvijek prati Gospodinova providnosna i umirujuća nježnost. On je taj koji vodi naše postojanje i zna krajnju svrhu stvari i događaja.

Gospodin nas poziva da surađujemo s Njime u stvaranju povijesti, postajući s Njime mirotvorci i svjedoci nade u budućnost spasenja i uskrsnuća. Vjera nas potiče na hod s Isusom, često vijugavim cestama ovoga svijeta, u sigurnosti da će snaga Njegovoga Duha pokoriti sile zla i podvrgnuti ih sili Božje ljubavi – istaknuo je Papa te se osvrnuo na mučenike našega vremena koji nam u naslijeđe predaju Evanđelje ljubavi i milosrđa, najdragocjenije blago i najučinkovitije svjedočanstvo, odgovarajući na mržnju ljubavlju, a na uvredu oprostom.

Nakon molitve Anđeoskog pozdravljenja, Sveti je Otac napomenuo da je jučer u Ekvadoru blaženim proglašen otac Emilio Moscoso, svećenik Družbe Isusove, ubijen 1897. godine, tijekom progona Katoličke Crkve u toj zemlji. Neka njegov primjer poniznog redovnika, apostola molitve i odgojitelja mladeži bude potpora našem putu vjere i kršćanskog svjedočanstva – rekao je Papa te podsjetio da se danas obilježava Svjetski dan siromašnih, koji ove godine za temu ima riječi iz 9. psalma: „Ufanje ubogih neće biti zaludu dovijeka" (Ps 9, 19).

Sveti je Otac zahvalio svima koji su u biskupijama i župama diljem svijeta promicali inicijative solidarnosti, kao i liječnicima i medicinskim sestrama koji su ovih dana volontirali u zdravstvenom centru za beskućnike na Trgu svetog Petra. Upozorio je potom da nikada ne bi smjelo uzmanjkati pažnje prema našoj braći i sestrama u potrebi. Na kraju je papa Franjo podsjetio da u utorak  započinje apostolski pohod Tajlandu i Japanu te je to putovanje preporučio u molitve.

Papa: ''Ne'' klerikalizaciji laika, ''da'' ženama na upravnim mjestima

Sudionike prve opće skupštine Dikasterija za laike, obitelj i život, Papa je potaknuo da budu srce Crkve, te da ne klerikaliziraju laike i da temeljito razmotre ulogu žene u Crkvi, jer "Crkva je žena"

Uputiti na neka bitna ponašanja koja nadahnjuju rad članova i savjetnika novoga dikasterija koji nešto više od dvije godine ujedinjuje naslijeđe Papinskoga vijeća za laike i Papinskoga vijeća za obitelj – tom je željom papa Franjo započeo govor predstavnicima Dikasterija za laike, obitelj i život, u prigodi njihove prve opće skupštine.

Perspektiva Crkve-majke

Kako bismo služili općoj Crkvi prijeko je potrebno biti srce Crkve – objasnio je Papa. Taj je korak moguć ako se potrudimo izići iz sebe i ući u novu perspektivu. Crkva je katolička, univerzalna, i mnogo prostranija, velikoga duha, ''velikodušna'' u odnosu na moje osobno stajalište. Osjećati zajedno sa srcem Crkve stoga znači osjećati na katolički, univerzalni način, gledajući Crkvu i svijet u potpunosti, a ne samo jedan dio – rekao je papa Franjo.

Promicati i podupirati laike, obitelji i život znači ići dalje od svojih posebnih osobnih kompetencija, kako bismo poprimili perspektivu Crkve-majke, te kako bismo se slijedom toga upitali kako ona „vidi" i „osjeća" stvarnost. Pozvani ste učiniti korak više te se pred pastoralnim projektom, pred nekim izazovom ili problemom, upitati kako tu stvarnost „vidi" Crkva-majka? Kako ju „osjeća"? Čineći tako pomoći ćete dikasteriju jer ćete znati dati glas Crkvi, budući da ćete osobno razmišljanje i osjećanje u sebi već pročistiti i uzdignuti te ih učiniti potpuno crkvenim – primijetio je Sveti Otac.

Crkva-majka nikomu ne daje prednost

Poput majke Crkva ne daje protekcije ni prednosti, jer prije svega želi slogu među svom svojom djecom. Zbog toga trebamo i mi tako postupati. I za vas je važno – napomenuo je Papa – uvijek predlagati pozitivne uzore suradnje među laicima, svećenicima i posvećenim osobama, između pastirā  i vjernikā, između biskupijskih i župnih tijela i laičkih pokreta i udruga, te između mladih i starih, izbjegavajući suprotstavljanja i beskorisna suparništva te uvijek potičući bratsku suradnju u vidiku općega dobra jedinstvene obitelji, odnosno Crkve.

Crkva-majka odgaja svoju djecu

Među bitnim obilježjima „crkvenoga osjećanja", odnosno onoga Crkve-majke, Papa je naveo želju za odgajanjem djece kako ne bi ostala djetinjasta nego kako bi bila u stanju suočiti se bez straha s izazovima koje suvremeni svijet postavlja na svim područjima. Crkva, kao svaka majka, želi da njezina djeca rastu i postanu samostalna, kreativna i poduzetna, i da ne ostanu djetinjasta – napomenuo je Papa. Isto tako svim vjernicima laicima, djeci Crkve, treba pomoći rasti i postati ''odrasli'', nadilazeći otpore i strahove, te otkrivajući ih, odvažno i hrabro, stavljajući njihove talente u službu novih poslanja u društvu, kulturi i politici, suočavajući se bez bojazni i kompleksa s izazovima suvremenoga svijeta.

Crkva-majka čuva

Crkva, osim toga, kao prava majka, zna čuvati povijest i živu tradiciju obitelji; to za vas znači da znate držati zajedno prošlost – sve ono što su dobro napravila dva papinska vijeća – sa sadašnjošću, odnosno s aktualnim izazovima, i s budućnošću. Crkva danas živi sa sjećanjem i nadom – prošlost i budućnost – uvijek bacajući sjeme Kraljevstva i ne zaokupljajući se neposrednim uspjesima.

Bratski pogled

Važno je, osim toga, imati bratski pogled koji nam omogućuje da ne djelujemo poput društvenih ili crkvenih inženjera koji planiraju strategije koje treba primijeniti, nego kao braća u vjeri. Polazeći od svojega iskustva i teškoća, bolje ćete razumjeti svakodnevni napor vjernika laika u cijelom svijetu, čije teškoće često povećavaju siromaštvo i društvena nestabilnost, vjerski progoni, i ideološka protukršćanska propaganda – primijetio je Papa.

Budući da smo braća u vjeri, formacija se ne može usredotočiti samo na rad. U današnje je vrijeme djeci, mladima i bračnim parovima prijeko potreban život molitve, svakodnevni i obiteljski razgovor s Bogom. U tom smislu ne trebamo se bojati povjeriti laicima pratnju drugih laika u duhovnom životu. Iz toga proizlazi i potreba da laike učinimo vidljivim znacima Kristove prisutnosti u svakoj sredini.

Međutim, kako bismo očuvali pogled koji nije previše odvojen od stvarnosti – upozorio je Papa – potrebno je misliti na teškoće na koje nailazimo u vlastitom životu svaki put kada nastojimo živjeti kao kršćani, te poistovjetiti se s kršćanima koji imaju iskustva drugačija od našega. Ako proširite pogled na svu braću u vjeri, svih društvenih kategorija i iz svih dijelova svijeta, to će vam pomoći da kreativno i realistično razmišljate o tomu kako dikasterij može biti potpora lokalnim Crkvama u pratnji krštenih da radosno, uvjereno i vjerno žive pripadnost Kristu, postajući učenici misionari, protagonisti života, u zaštiti zdravog razuma, pravednosti, mira, slobode, te u potpori zdravoga zajedničkog života među narodima i kulturama.

16. studenoga 2019. - Ne klerikalizirati laike i uloga ženā

Papa Franjo se osvrnuo i na opasnost od klerikalizacije laika, čineći ih tako „svećenicima na pola puta", te na položaj žene u Crkvi. Stoga je biskupima savjetovao da udalje đakone od oltara, neka idu služiti; oni su, naime, – prema Papinim riječima – čuvari službe, a ne ministranti prve klase ili svećenici druge klase.

Što se pak tiče uloge žene u Crkvi, Papa se osvrnuo na stvarnost samoga Dikasterija za laike, obitelj i život, koji – kako je rekao – ima milost da ima dvije dotajnice. Ohrabrujući promicanje ženā rekao je kako valja ići naprijed uvijek prema uključivanju žena na savjetnička, pa i upravna mjesta, bez straha. Bitno je da žena zauzme u Crkvi odgovorna mjesta. Uloga žene u crkvenoj organizaciji, u Crkvi, ide dalje i mi moramo raditi na tom ''dalje'', jer žena je slika Crkve majke, jer Crkva je žena. (…) Njezin rad ide dalje. To je marijansko načelo vlastito ženi; a žena u Crkvi slika je Crkve zaručnice i Gospe – istaknuo je papa Franjo. 

15. studenoga 2019. - Papa Franjo: Istinska se pravednost temelji na dijalogu, a ne na kulturi odbacivanja

Obraćajući se sudionicima kongresa Međunarodne udruge za kazneno pravo papa Franjo je govorio o problemima ljudske pravde te istaknuo smisao pravednosti u kršćanskom viđenju svijeta.

Kazneno se pravo nije uspjelo očuvati od opasnostī koje u naše doba prijete demokracijama – rekao je papa Franjo govoreći sudionicima XX. kongresa Međunarodne udruge za kazneno pravo, te istaknuo dva važna vidika povezana s „idolatrijom tržišta" i opasnostima od kaznenoga idealizma.

Idolatrija tržišta

Slaba, ranjiva osoba, nezaštićena je pred interesima tržišta – objasnio je Papa. Neki gospodarski sektori – kako je istaknuto u enciklici Laudato si'' – imaju veću moć od samih država. Prvo što bi se pravnici danas trebali upitati jest što mogu učiniti sa svojim znanjem kako bi suzbili tu pojavu koja stavlja u opasnost demokratske institucije, kao i sâm razvoj čovječanstva.

Konkretno, pred svakim se stručnjakom za kazneno pravo nalazi izazov suzdržavanja kaznene iracionalnosti koja se očituje, među ostalim, u masovnim zatvaranjima, pretrpanosti i torturama u zatvorima, samovolji i zloporabi položaja sigurnosnih snaga, proširivanju kaznenoga područja, kriminalizaciji društvenih prosvjeda, zloporabi preventivnoga zatvaranja i odbacivanju najosnovnijih kaznenih i procesnih jamstava – istaknuo je Papa.

Opasnosti od kaznenoga idealizma

Jedan od najvećih aktualnih izazova kaznene znanosti jest nadvladavanje idealističkoga viđenja – primijetio je te dodao – Nametanje neke sankcije ne može se moralno opravdati s umišljenom sposobnošću za jačanje povjerenja u normativni sustav i u očekivanju da svaki pojedinac preuzme neku ulogu u društvu te da se ponaša u skladu s onim što se od njega očekuje.

Društvena šteta gospodarskih zločina

Papa je također podsjetio na slabu ili nikakvu pozornost prema zločinima najmoćnijih, posebno prema makrodelinkvenciji velikih korporacija. Opći financijski kapital u korijenu je teških zločina, i to ne samo u odnosu na vlasništvo, nego i na osobe i okoliš. Riječ je o organiziranom kriminalu odgovornom, među ostalim, za preveliko zaduživanje država i za krađu prirodnih bogatstava našega planeta.

Kazneno pravo i zločini protiv čovječnosti

Kazneno se pravo ne može ne interesirati za ponašanja u kojima se dominantan položaj iskorištava na štetu zajedničkoga dobra – kazao je papa Franjo te objasnio da je riječ o zločinima koji imaju težinu zločina protiv čovječnosti, kada vode u glad, bijedu, u prisilne migracije i u smrt zbog bolesti koje se mogu izbjeći, u ekološku katastrofu i etnocid domorodačkih naroda.

Pravna zaštita okoliša

Ne smije ostati nekažnjeno svako ponašanje koje se može smatrati ekocidom – istaknuo je potom Papa te podsjetio da je nedavno, na Sinodi o Panamazonskom području, predloženo utvrđivanje ekološkoga grijeha kao djelovanja ili propusta protiv Boga, bližnjega, zajednice i okoliša. Osim toga, napomenuo je kako se razmišlja o tomu da se u Katekizam Katoličke Crkve unese grijeh protiv ekologije, te uputio apel da sve nadležne osobe svojim zauzimanjem pridonesu jamčenju odgovarajuće pravne zaštite našega zajedničkog doma.

Poziv na odgovornost

Stručnjacima za kazneno pravo i svima koji su pozvani obavljati dužnosti povezane s primjenom kaznenoga zakona, Papa je uputio poseban apel. Kako kazneno pravosuđe ne bi postalo ciničan i bezličan mehanizam, potrebne su staložene i pripremljene osobe, a ponajviše koje su zanesene pravosuđem, svjesne teške dužnosti i velike odgovornosti. Samo tako svaki zakon, ne samo kazneni, neće biti svrha samom sebi, nego će biti u službi uključenih osoba, bile one odgovorne za zločin ili su oštećene.

Kazneno pravosuđe koje obnavlja

Podsjetivši da činjenje nekog zla ne opravdava nametanje drugog zla kao odgovor, papa Franjo je objasnio da je riječ o tomu da se treba zadovoljiti pravda u odnosu na žrtvu, a ne pogubiti napadača. U kršćanskom viđenju svijeta, uzor pravde pronalazi savršeno oličenje u životu Isusa koji, nakon što je bio omalovažen i podvrgnut nasilju koje ga je dovelo do smrti, u svojemu uskrsnuću nosi poruku mira, praštanja i pomirenja. To su vrijednosti koje je teško postići, ali su potrebne za dobar život svih ljudi – istaknuo je Papa.

Pravednost, dijalog, susret

Osvrnuvši se na zatvorski sustav primijetio je da kaznionice trebaju uvijek imati prozor, neki obzor, te potaknuo na temeljito razmatranje načina na koji se upravlja zatvorima. Jednako tako ozbiljno valja razmotriti pitanje doživotne kazne.

Naša su društva pozvana ići prema modelu pravednosti utemeljenom na dijalogu i susretu – rekao je Papa – kako bi tamo gdje je to moguće bile obnovljene veze narušene zločinom, i nadoknađena počinjena šteta. Ne vjerujem da je to utopija, ali sigurno je veliki izazov s kojim se svi trebamo suočiti ako se problemima našega civiliziranoga zajedničkog života želimo baviti na racionalan, miran i demokratski način – istaknuo je na kraju papa Franjo.

15. studenoga 2019. - Papa Institutu „Sophia": Zajedno koračajte prema novoj civilizaciji

Papa Franjo primio je jučer profesore i studente Sveučilišnog instituta Pokreta fokolara „Sophia". Mudrost, pakt, izlazak tri su kriterija koja, po Papinom mišljenju, treba slijediti kako bismo u bratu pronašli lice Božje.

Vaše sveučilište zove se „Sophia" jer je njegov cilj prije svega priopćiti i naučiti Mudrost, svjetlo Božjega lica koje osvjetljava lice čovjeka, kako bi njome proželi sve znanosti – rekao je jučer papa Franjo, primivši u audijenciju stotinjak predstavnika Sveučilišnog Instituta „Sophia", iz talijanskog Loppiana, koji je 2007. godine osnovala Chiara Lubich, utemeljiteljica Pokreta fokolara.

Sveti je Otac izrazio zadovoljstvo putom koji je institut prošao u dvanaest godina od svoga osnutka, te je pohvalio njegovu nadahnutost karizmom jedinstva i poštovanja, čime nasljeduje ono što je Papa predložio u apostolskoj konstituciji o katoličkim sveučilištima i fakultetima „Veritatis gaudium", objavljenoj 2018. godine. Osim toga, istaknuo je i brigu instituta o Globalnom obrazovnom savezu i projektima povezanima s Latinskom Amerikom.

Tri su pojma koje je papa Franjo tom prilikom istaknuo: mudrost, savez i izlazak. Govoreći o Mudrosti, podsjetio je kako ona za kršćane znači „raspeti i uskrsnuli Isus" čije svjetlo osvjetljava sve ljude, sve religije, sve kulture, sve autentično djelovanje čovječanstva. Iz tog smo razloga pozvani koračati zajedno sa svima kako bismo izgradili pravu i skladnu kulturu susreta – rekao je Papa i potaknuo – Koračajte sa svima, a ne protiv svih, kako neki čine.

Druga je riječ koju je Sveti Otac istaknuo savez; između Boga i ljudi, među generacijama, između naroda i kultura, a u školi između učitelja, učenika i roditelja. Savez je kamen temeljac stvaranja i povijesti – primijetio je, podsjetivši na onaj između čovjeka, životinja, biljaka, pa čak i nežive stvarnosti koji naš zajednički dom čine lijepim i raznobojnim.

Sve je u odnosu sa svime, sve je stvoreno da bude živa ikona Boga koji je Trojstvo Ljubavi. Stoga je danas najvažnija zadaća odgajati za život po tom savezu, štoviše biti taj živi savez u svim njegovim dimenzijama; otvoriti putove budućnosti novoj civilizaciji koja u univerzalnom bratstvu prigrljuje čovječanstvo i svijet – kazao je Papa.

Govoreći o trećem pojmu, papa Franjo je upozorio da bez izlaska, zapravo, niti se susreće Mudrost, niti se savez može širiti prema svima. Tek izlazeći nailazimo na konkretno lice braće i sestara, s njihovim ranama i težnjama, pitanjima i darovima. Moramo svojim srcem, umom i rukama naučiti izići iz tabora, kako kaže Poslanica Hebrejima (usp. Heb13,13), da upravo tamo vani, u licu svakog brata i svake sestre, susretnemo Božje lice – rekao je na kraju Sveti Otac.

17. studenoga 2019. - Papa Franjo: Siromasi nas vode Gospodinu
17. studenoga 2019. - Papa Franjo: Siromasi nas vode Gospodinu
Župni info kutak Sveci i blaženici Crkve u Hrvata
Korisni linkovi