Nalazite se u > Salezijanci

17. veljače 2019. - 6. nedjelja kroz godinu

17. veljače 2019. - 6. nedjelja kroz godinu

Blaženstva sada i u vječnosti

(Jr 17,5-8; 1 Kor 15.12.16-20; Lk 6, 17.20-26)

„Proklet čovjek koji se uzdaje u čovjeka i srce svoje od Gospodina odvraća!" Tako je zaključio prorok Jeremija nakon neugodnog iskustva u kojem je doživio nevjeru političkih i vjerskih vođa svoga naroda. Dugo i uzalud ih je nagovarao da se pouzdaju u Boga, a ne u političke saveznike. Nisu ga poslušali. Zato su ostali na cjedilu prepušteni na milost i nemilost njihovim neprijateljima. Babilonci su razorili Jeruzalem i narod odveli u ropstvo. Bila je to jedna od najvećih nesreća kroz koje je prošao izraelski narod u svojoj povijesti. Kad čovjek izgubi povjerenje u drugoga čovjeka u duši ostane gorčina. Još teže je kad čovjek izgubi povjerenje u Boga, kad nevjera čovjeka odvoji od Boga, on postaje kao „drač u pustinji", pred njim je još samo neizbježna nesreća koja će ga pretvoriti u pljevu što ju „vjetar raznosi".

Evanđelje nudi sasvim drugu sliku – veliko povjerenje. Isus se našao među ljudima koji slušaju njegovu riječ, vjeruju mu, zavoljeli su ga i pošli za njim. To su u prvom redu njegovi učenici, koji su sve ostavili i svoje pouzdanje stavili u njega Gospodina i Učitelja. Uz učenike se našlo i mnoštvo siromaha, jednostavnih ljudi, zatim bolesnika, koji su došli da se dotaknu skuta njegovih haljina. Imaju vjeru i ona im omogućuje ozdravljenje od tjelesnih i duševnih bolesti. Vjera ljude približava Bogu i tada mogu doživjeti sreću. Isus im čestita na tome i kaže: „Blago vama!" Unatoč svim nevoljama koje su vas snašle: blago vama! Ne trebate se bojati. Načinili ste pravu stvar u životu: došli ste Bogu! Vidim vaše pouzdanje i povjerenje, vaše posvemašnje predanje. Vi Bogu povjeravate sav svoj život, izručujete mu svoje tijelo i dušu, vi ste kao djeca koja su bespomoćna, ali se uzdaju u oca, njega ljube, sve od njega očekuju i od njega sve dobivaju. Bog će, uz ovu utjehu, i vječnim dobrima nagraditi vašu vjeru. Vas koji ste siromasi materijalnim dobrima, ali bogati vjerom, napunit će dobrima onaj koji s prijestolja skida silnike, a uzdiže neznatne i koji bogate otpušta prazne, a gladne napunja dobrima. Blago i vama koji ste sada tužni, Bog će otrti svaku suzu s vaših očiju! Blago i vama koji trpite nepravde, jer vas bogataši preziru i odbacuju. Radujte se zbog Božje blizine, ona vam je vrjednija od svega propadljiva blaga. Tko ima Boga ima sve i onda kada prolazi kroz velike životne poteškoće. Naprotiv, tko se od Boga udalji stradava usred bogatstva i moći; nesretan je makar ga cijeli svijet slavio, njemu će bitno uvijek nedostajati."

Isus je mogao sve to reći ljudima koji su ga slušali zato što su oni siromasi Jahvini bili uz njega i zato što će sve što je obećao sada i ovdje ispuniti. Svi oni, ma kako veliki nevoljnici, sada će biti sretni, jer će ih Bog po Isusu ozdraviti. Oni će se na licu mjesta uvjeriti u istinitost Isusovih riječi, jer imaju sreću da mogu živjeti blizinu dvaju svjetova: zemaljskoga sa svim nepravdama i žalostima koje u sebi nosi i Božjega svijeta koji djeluje po Isusu tako da svijet ljudi preobraća u Božji svijet. Nama koji danas slušamo Isusov: „Blago vama", blaženstva su znak svijeta koji je Bog pripravio onima koji u njega vjeruju i koji ga ljube. No ne samo znak budućega svijeta koji nastupa kada se ovaj okonča, nego poziv da ga već sada živimo.

Priča kaže da je u  selu bio neki siromah; nije imao ništa, ali vjera mu je bila jaka. Kad je zima jako stisnula, zamoli on Boga da mu priskrbi vuneni ogrtač. Bog pomisli da bi netko u selu mogao pomoći, ali anđeo koji je izvidio situaciju izvijesti da nitko nema dva ogrtača, a ni novaca nije bilo da bi mu se kupio novi. Tad Bog prosvijetli jednu ženu, te ona dođe na spasonosnu ideju i reče seljacima: „Neka se svatko odreče samo jedne niti iz svoga ogrtača. Nitko neće pretrpjeti znatnu štetu, možda ni osjetiti nedostatak te niti, a to bi bilo sasvim dovoljno da se isplete ogrtač za siromaha. Mještani su prihvatili njezin prijedlog. Svatko je donio jednu nit, niti su bile povezane i nastalo je veliko klupko vunene pređe. Vrijedna je žena nekoliko dana tkala te načinila šaren i topao ogrtač. Svi zajedno uručili su ga starcu. Siromah je dar primio sa suzama u očima. Te godine se nitko u selu nije smrzavao, a siromašni je starac imao najljepši ogrtač. Blago siromasima…
Župni info kutak Sveci i blaženici Crkve u Hrvata
Korisni linkovi