Stari grad Ravenna među brojnim svojim sinovima ima i Romualda, koji je u njemu rođen u plemenitoj obitelji 950. godine. U 20. godini života ušao je u glasovitu opatiju svetog Apolinara. Uskoro se zaželio pustinjačkog života i s jednim prijateljem pošao u okolicu Venecije. Nakon toga nalazimo ga u Španjolskoj, kamo ga je privukao život monaha u Cuixa. Tu je proveo jedno desetljeće i vratio se u Ravennu, gdje je nagovorio svoga oca neka uđe u samostan svetoga Severa. Živio je i u Montecassinu i ubrojnim drugim samostanima. Na svim tim putovanjima želio je obnoviti redovnički, pustinjački i monaški život. Tako mu je Maldolo darovao svoje polje i tu je uredio pustinjački život u skupinama. To je nešto između pustinjaka i monaha, posebna benediktinska grana „kamaldoljani", red posebno zaslužan za Crkvu. I sveti Arnir, splitski nadbiskup i mučenik, bio je kamaldoljanin.

Car Oton III.  imenovao ga je opatom u svetom Apolinaru u Ravenni. Na­kon godinu dana vratio je caru opatski štap.

Na svojim putovanjima, osnivanjima samostana i obnovi stege nije Romuald ni nas zaboravio. Došao je u Istu oko 1000. godine. Osnovao je saamostan kraj Limskog zaljeva. I danas je tu mala crkvica svetog Mihovila, a druga je oslikana freskama. Tu je i špilja (Grota setog Romualda), u kojoj je on pustinjački živio. Mnogi njegovi učenici iz istarskih samostana pošli su kao misionari u Mađarsku i podnijeli mučeništvo. Njegov je učenik i sveti Gaudencije Osorski, biskup. Protiv volje porečkoga i pulskoga biskupa Romuald je napustio svoje monahe u Istri i ponovno pošao u Italiju te i dalje radio na obnovi monaško-pustinjačkog života.

Umro je u San Biaggio in Fabriano, 19. lipnja 1027. godine.

Njegov trud oko obnove redovništva, nastojanje spajanja (ere,ota) sa životom samostanaca (cenobita), briga za bogoslužje (molio je cijeli Psaltir svaki dan), neprekidna šutnja, strogi post, ručni rad i molitva daju njegovu životu i njegovu redu osobiti pečat strogosti i ozbiljnosti, ali i dokaz kako je uvijek živio u promatranju Boga i kako se na njega mogu primijeniti riječi napisane o Mojsiju: „Pokazao mu je Gospodin svoju slavu" već ovdje na zemlji.

Sveti Gervazije i  Protazije, mučenici u  Milanu  krajem 3. ili početkom 4. stoljeća. Na današnji dan 386. godine njihove su kosti svečano prenesene u baziliku svetog Ambrozija u Rimu.

Sveta Julijana Falconieri, djevica. Živjela je u 13. stoljeću u Firenzi i utemeljiteljica je Marijinih službenica.

Sveti Gaudencije i Kulmacije, mučenici iz Arezza za vrijeme Valerijana.

Sveti Ursicino, biskup i mučenik iz Ravene. Živio je u 6. stoljeću.