Nalazite se u > Salezijanci

19. svibnja 2019. - 5. uskrsna nedjelja

19. svibnja 2019. - 5. uskrsna nedjelja

Nova zapovijed ljubavi                                                                   

(Dj 14, 21-27; Otk 21, 1-5a; Iv 13, 31-33a. 34-35)

Ove se nedjelje nastavlja i razvija misao da je Isusovo uskrsnuće jedina prava novost u našem svijetu. Ono je novi život koji više ne umire, prvina Božje namjere da obnovi stari svijet: „Evo sve činim novo!". Obećan je tako novi savez, novo nebo, nova zemlje, novi čovjek, novi Jeruzalem. Riječ je o gradu od ljudi (ne od kamenja!), zapravo o Zaručnici, Crkvi, mističnom tijelu Kristovu koje samoinicijativno oblikuje spasiteljska Božja genijalnost u suradnji s ljudima. U novom Jeruzalemu Bog će rado prebivati, jer su djeca bila njegova radost od prvog ušatorenja do betlehemskog utjelovljenja i evo, do eshatološkog zajedništva Boga-Zaručnika i Crkve-Zaručnice koje, premda započinje ovdje na zemlji, svoje dovršenje ima u vječnosti.

Novu stvarnost nastalu Božjim stvaralaštvom i ljudskim sudjelovanjem naviješta evanđelje u kojem Isus daje svojoj zajednici temelje za izgradnju i povijesno „zidanje". Temelj je nova zapovijed ljubavi. „Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavni jedni za druge." Moglo bi se reći da je ovo srce Radosne vijesti. Ljubav je naime bitni i temeljni znak raspoznavanja za nove ljude i novi svijet - osobna iskaznica kršćana. Svatko komu pokažem osobnu iskaznicu može znati tko sam. Ona me očituje u svim mojim bitnim osobinama, pokazuje moju sliku, moje osobne podatke i moj potpis koji uklanjaju svaku sumnju i potvrđuju pravu istinu o meni. Po ljubavi se kršćani legitimiraju svijetu. Kad žive snagom Božje ljubavi, događa se novi savez, oni postaju novi ljudi grade novi Jeruzalem, novi svijet, sazidan od ljubavi Božje, jer Bog je čista ljubav. Odnosi u takvom svijetu i među takvim ljudima mogu također biti problematični, ali ljubav ima moć rješavati probleme, jer je krepost tolerancije, mudrosti i izmirenja. Brakovi koji su savez ljubavi pucaju i razbijaju se, ne zato što trpe lom i silinu izvanjskog napada, već zato što u njima samima ponestane ljubavi. Oni se ne lome kao kad bura krši grane, nego usahnu kao biljka koja nema vode. Nedostatak ljubavi je u srži brojnih problema koji ljudi žive na svim razinama: osobnoj, obiteljskoj, profesionalnoj, nacionalnoj, svjetskoj. Kad kršćani kažu „novo nebo i nova zemlje, novi čovjek ili kraljevstvo Božje", onda misle na ljubav kao temeljni razlog toj novosti. Ona će stvoriti kraljevstvo mira, ljubavi i pravde, ona će izliječiti ljude od mržnje, ratova i promašaja. Jedino ona može nadvladati stari i stvoriti novi svijet. To nije ideologija ni teorija, to je život, susret, konkretna pojava koja čovjeka zahvati iznutra kao što u mladiću koji prođe pored tisuću djevojaka, a onda se odjednom pojavi ona prava, iznutra plane ljubav! To je kao kad čovjek sluša stotine lijepih i dobrih pjesama, a onda se pojavi jedna koja mu se posebno svidi, nju zavoli i nju poželi uvijek iznova slušati. Ljubav je čovjekov najuzvišeniji poziv. Ljubiti treba ne samo zato što Bog zapovijeda i što je u tu zapovijed sažeo sve druge zapovijedi, ljubiti treba zato što ljubav ima moć učini čovjeka novim, većim; preobraziti ga do neslućenih divota. Ljubiti Božjom ljubavlju znači biti jači od same smrti. Kad čovjek ljubi onda ne dopušta da išta vrijedno što ljubi propadne, nego da to ozdravi i da se spasi. Čovjek je netko i nešto samo kada ljubi. Pravo sretan može biti istom čovjek koji ljubi i koji je ljubljen. Ljubiti Boga i bližnje najuzvišenije je bogoslužje usred života. Takvu ljubav treba učiti od djece. Njihova je ljubav potpuno predanje roditeljima. Isus je volio takvom ljubavlju. Kao Sin Božji, bio je jedno s Ocem, a njegova je ljubav bila Duh Sveti. I ljudi ispravno ljube kad su duhovni, tek tada mogu ljubiti „svim srcem, svom dušom, svom snagom". Naravno, takva se ljubav utjelovljuje, daje, žrtvuje sve do smrti. Tada i tako postaje spasonosnom ljubavlju. Ljubav je altruizam ili nije ljubav. Tko se ne zna žrtvovati za onoga koga ljubi, taj ne ljubi drugoga, nego sebe. Kršćanska ljubav nije avantura, ona uvijek nosi križ kao svoj pouzdani znak. Božja ljubav nam je očitovana upravo u tom znaku. Za pravu ljubav nije dovoljna ljudska plemenitost, traže se nadnaravni ideali. Ljubav je ozbiljna stvar, nije ljudski nego Božji izum. Isus je s pravom rekao: Ljubite se kao što sam ja vas ljubio, u dimenziji križa.
Župni info kutak Sveci i blaženici Crkve u Hrvata
Korisni linkovi