21. lipnja 2018. - Ekumenska molitva u Ženevi

U središtu Svjetskoga vijeća Crkava Papa se susreo s 230 predstavnika raznih kršćanskih zajednica te im govorio o stanju i perspektivama ekumenizma.

Ženeva - Svoje 23. inozemno putovanje - u Ženevu 21. lipnja u prigodi obilježavanja 70. obljetnice osnutka Svjetskoga vijeća Crkava (WCC) - papa Franjo nazvao je ekumenskim hodočašćem. Papina je namjera intenzivirati dijalog Katoličke Crkve s ostalim kršćanskim Crkvama. U vijeće je naime učlanjeno 350 kršćanskih zajednica iz cijelog svijeta. Papa se također susreće i s tamošnjom katoličkom zajednicom.
Nakon susreta s predsjednikom Švicarske Konfederacije Alainom Bersetom Papa je u pratnji dvojice švicarskih gardista posjetio središte ekumenskog vijeća, gdje su ga dočekali njegovi najviši predstavnici zajedno s 230 predstavnika raznih kršćanskih zajednica, kojima se Papa nakon zajedničke molitve, obratio razmišljanjem o stanju i perspektivama ekumenizma.

Ekumenizam je veliki pothvat s evanđeoskim gubitkom. Riječ je o putu što ga je zacrtao Isus, koji traži jedinstvo u svijetu razorenom prebrojnim podjelama, koje najviše pogađaju nemoćne. Može se s pravom prigovoriti da je zajednički hod bez ikakvih nametanja vlastitih preporuka posao s gubitkom. Kristovi učenici moraju hodati prema Duhu Gospodnjem, čisteći srce od zla i izabirući svetom tvrdoglavošću put Evanđelja, odbacujući ujedno kraće putove svijeta, istaknuo je Papa te primijetio kako je ljudsko biće je stvorenje u hodu i trajnom izlasku, počevši od trenutka kada izlazi iz majčine utrobe i prelazi iz jedne životne dobi u drugu; od trenutka kada napušta roditeljski dom do trenutka kada napušta ovozemaljsko postojanje. Hodanje je struka, napor. Potrebno je svakodnevno strpljenje i trajno vježbanje. Potrebno je odustati od mnogih putova kako bi se izabralo onaj koji vodi do cilja i oživljavati uspomene kako ga se ne bi izgubilo. Hod zahtijeva poniznost i brigu za suputnike, jer se samo zajednički hoda dobro, primijetio je Papa i istaknuo kako hod pretpostavlja neprestano vlastito obraćenje. Zbog toga mnogi odustaju, dajući prednost domaćem miru, gdje se mogu ugodno brinuti o vlastitim stvarima, izbjegavajući putne rizike. Ako je dakle čovjek biće u hodu, to više vrijedi za kršćanina, koji je pozvan slijediti smjer što ga je prihvatio krštenjem, umjesto da zadovoljava tjelesne želje. Konkretno to znači, pojasnio je Papa, nastojati se ostvariti slijedeći put posjedovanja i logike sebičnosti, što neizbježivo dovodi čovjeka do gubitka suputnika, dok na putovima svijeta vlada velika ravnodušnost. Potaknut vlastitim instinktima čovjek postaje rob nezaustavivog konsumizma. Božji glas se prešućuje. Tako da drugi, posebno oni koji nisu u stanju hodati vlastitim nogama, napose maleni i starije osobe, bivaju odbačeni jer smetaju. Tako stvorenja nemaju drugog smisla osim satisfakcije u korisnoj proizvodnji. Papa je pred predstavnicima kršćanskih Crkava istaknuo da je potrebno spustiti se u povijesti Božjim koracima, a to znači ne toliko odzvanjajućem hodom silovitosti i samovolje, već hodom evanđeoske ljubavi. Do podjele među kršćanima je često došlo jer se u život zajednica uvukao mondeni mentalitet. Postoji opasnost, upozorio je Papa, da se i danas lako zaustavi zbog postojećih razmimoilaženja ekumenski hod. Razlike ne bi smjele biti izlike, jer je sada moguće hodati prema Duhu: zajednički moliti, evangelizirati i služiti. Hodajmo zajedno, molimo zajedno i radimo zajedno. To je glavni put, zaključio je Papa, podsjetivši kako nam Isus poručuje da su zidovi podjela porušeni i sva neprijateljstva prevladana. Hodati zajedno za kršćane nije strategija za prevladavanje naše težine, već čin poslušnosti prema Gospodinu i ljubavi prema svijetu.

Na kraju se Papa susreo i osmočlanim izaslanstvom iz Sjevene i Južne Koreje, a potom otišao u posjet Ekumenskom institutu u Bosseyu, koji je osnovan još 1946. i u kojem djeluju predstavnici različitih crkvenih i kulturalnih zajednica sa zajedničkim ekumenskim zanimanjem. Papa je s njima ručao te se u kapeli Institua susreo s tridesetak studenata.
Nakon euharistijskog slavlja na kojem se očekuje četrdesetak tisuća vjernika, Papa se vraća oko 22 sata u Vatikan.

21. lipnja 2018. - Papa Franjo dao intervju za Reuters

Vatikan - Papa Franjo u intervjuu za novinsku agenciju Reuters govorio je o dijalogu s Kinom, ulozi žene u Crkvi, zloporabama u Čileu, Pariškom sporazumu, odnosu SAD-a i Kube, prihvatu migranata, pomoći siromašnim državama kao i reformi unutar Crkve. Razgovor je vodio šef Reutersovog rimskog ureda Philip Pullella.
Na pitanje o odnosu s Kinom, Papa je odgovorio, kako izvještava Radio Vatikan, da je taj odnos na dobroj točki, te se odvija kroz radne susrete i međusobni dijalog.

Odgovarajući na pitanje o ulozi žene u Crkvi i zapošljavanju žena na važnim mjestima u Rimskoj kuriji, Sveti Otac pojasnio je da je svjestan da je malo žena na tim mjestima. Istaknuo je da je među kandidatima za prefekta Tajništva za komunikaciju bila i jedna žena koja nije bila spremna prihvatiti to mjesto te je sada na drugoj dužnosti. Crkva je Kristova zaručnica, rekao je Papa i podsjetio na ulogu Marije u Crkvi, no odlučno je isključio mogućnost svećeničkog ređenja žena. „Ivan Pavao II. tu je bio jasan i zatvorio vrata, ja se na to više neću vraćati", rekao je Papa, kako navodi Radio Vatikan.
U osvrtu na spolne zloporabe u Čileu od strane klerika, papa Franjo nije skrivao svoju tugu. Osvrnuvši se na podatke da se najviše spolnog zlostavljanja djece događa u obiteljima, susjedstvu, školama, vježbalištima, Papa je istaknuo: „Za Crkvu bih rekao da je malo takvih svećenika, ali ako bi bio i samo jedan, bilo bi to tragično jer svećenik ima dužnost dovesti osobu Bogu, a time je uništio put do Boga".
Govoreći o migracijama, Papa je odgovorio i na pitanje o odluci američkih vlasti o separaciji migrantskih obitelji na granici s Meksikom. Sveti Otac podupro je izjave američkih biskupa koji su istaknuli da je odvajanje djece od roditelja suprotno katoličkim vrijednostima i moralu. Papa također smatra da populisti u Europi od migrantske krize stvaraju „psihozu" čak i u situaciji kada se Europa suočava s „velikom demografskom zimom" i treba nove useljenike. „Vjerujem da ne možete odbiti ljude koji dolaze", rekao je Papa i pohvalio Grčku i Italiju za „hrabrost i velikodušnost" u prihvaćanju migranata.
Sveti Otac upozorio je i na populizam koji ne rješava probleme. Ono što rješava stanje s migrantima je prihvaćanje, proučavanje, razboritost. Također smatra, kako navodi portal Vatican news, da Europa treba prestati iskorištavati Afriku i ulagati u to područje na način koji je na korist kontinentu i može pomoći riješiti problem migranta u njegovu korijenu.

21. lipnja 2018. - Papa Franjo doputovao u Ženevu

Papa Franjo započeo je ekumensko hodočašće u povodu 70. obljetnice postojanja Svjetskog vijeća Crkava.

Ženeva - Papa Franjo je oko 10 sati po srednjoeuropskom vremenu doputovao u zrakoplovnu luku u Ženevi kao ekumenski hodočasnik, prenosi Radio Vatikan. Naime, Sveti Otac je u posjetu tom švicarskom gradu u povodu 70. obljetnice postojanja Svjetskog vijeća Crkava (WCC) čije se središte nalazi u Ženevi. Nakon privatnog susreta s predsjednikom Švicarske Konfederacije Alainom Bersetom, Papa se uputio u središnjicu WCC-a, gdje je održana ekumenska molitva. Predviđen je i njegov susret s osmeročlanim korejskim izaslanstvom WCC-a, od kojih je njih četvero iz Sjeverne, a četvero iz Južne Koreje.
Uslijedit će ručak s vodstvom WCC-a u Ekumenskom institutu Bosseyu, a nešto prije 16 sati u Ekumenskom centru WCC-a na rasporedu je ekumenski susret na kojem će govoriti i Sveti Otac. Premda je prvenstveno riječ o ekumenskom hodočašću, ovaj je apostolski pohod i pastoralne naravi te će po završetku ekumenskog susreta Papa predvoditi svečano misno slavlje za švicarske katolike u izložbenom centru Palexpo.

17. lipnja 2018. - Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji u nedjelju

Božje kraljevstvo raste u svijetu na tajanstven način

Draga braćo i sestre, dobar dan!

U tekstu današnjeg Evanđelja (usp. Mk 4, 26-34) Isus govori mnoštvu o Božjem kraljevstvu i dinamizmima njegova rasta i pritom koristi dvije prispodobe.

U prvoj prispodobi (usp. rr. 26-29) kraljevstvo Božje je prispodobljeno tajanstvenom rastu sjemena, koje se baca u tlo a zatim niče, raste i daje klas, neovisno o brizi seljaka, koji se na kraju, kad klas dozrije, laća srpa. Poruka koju nam daje ova prispodoba je sljedeća: Isusovim propovijedanjem i djelovanjem naviješta se Božje kraljevstvo, ono je ušlo u polje svijeta i, poput sjemena, raste te se samo od sebe razvija, vlastitom snagom u skladu s kriterijima koji čovjeku nisu dokučivi. Ono u svom rastu i klijanju u povijesti ne ovisi toliko o djelovanju ljudi, već je prije svega izraz Božje moći i dobrote, snage Duha Svetoga koji pronosi kršćanski život u Božjem narodu.

Katkad se čini da povijest, sa svojim zbivanjima i protagonistima, ide u suprotnom pravcu od nauma Oca nebeskoga, koji želi pravdu, bratstvo i mir za svu svoju djecu. No mi smo pozvani živjeti ova vremena kao razdoblja kušnje, nade i budnog iščekivanja žetve. Naime, kako nekoć tako i danas, Božje kraljevstvo raste u svijetu na tajanstven, iznenađujući način te otkriva skrivenu snagu malog sjemena, njegovu pobjedničku životnost. Unutar spleta osobnih i društvenih događaja koji ponekad kao da označavaju brodolom nade, trebamo se nastaviti pouzdavati u skriveno, ali moćno Božje djelovanje. Zato u trenucima tame i u teškoća ne smijemo klonuti duhom, nego ostati usidreni u vjernosti Bogu, u njegovoj prisutnosti koja uvijek spašava. Zapamtite ovo: Bog uvijek spašava. On je spasitelj.
U drugoj prispodobi (usp. rr. 30-32) Isus uspoređuje Božje kraljevstvo s gorušičinim zrnom. Ono je veoma sitno a ipak kad naraste postane veće od svega povrća u vrtu; to je nepredvidljiv, iznenađujući rast. Nama nije lako shvatiti tu logiku Božje nepredvidljivosti i prihvatiti je u našemu životu. Međutim, Gospodin nas danas potiče na stav vjere koji nadilazi naše planove, računice, predviđanja. Bog je uvijek Bog iznenađenja. Gospodin nas uvijek iznenađuje. Riječ je o pozivu da se velikodušnije otvorimo Božjim planovima, kako na osobnoj tako i na razini zajednice. U našim zajednicama trebamo biti pozorni na male i velike prilike za dobro, koje nam Gospodin nudi, tako što ćemo dopustiti da budemo uvedeni u njegove dinamike ljubavi, prihvaćanja i milosrđa prema svima.

Autentičnost poslanja Crkve ne ostvaruje se po uspjehu ili rezultatima, nego tako što se hrabro ide naprijed s pouzdanjem i poniznim predanjem Bogu. Treba ići naprijed ispovijedajući Isusa i snagom Duha Svetoga. To je svijest da smo malena i slaba oruđa koja u Božjim rukama i pomoću njegove milosti mogu činiti velika djela, pronoseći njegovo Kraljevstvo koje je „pravednost, mir i radost u Duhu Svetome" (Rim 14, 17). Neka nam Djevica Marija pomogne biti jednostavni i pozorni kako bismo pomoću svoje vjere i svoga djelovanja surađivali u razvoju Božjega kraljevstva u srcima i u povijesti.
Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre,

jučer je u Caracasu blaženom proglašena María Carmen Rendíles Martínez, utemeljiteljica sestara Siervas de Jesús de Venezuela. Majka Carmen, rođena i umrla u Caracasu u prošlom stoljeću, zajedno sa svojim sestrama služila je s ljubavlju u župama, u školama i uz potrebite. Hvalimo Gospodina za njegovu vjernu učenicu i povjerimo njezinu zagovoru naše molitve za venecuelski narod. I pozdravimo pljeskom novu blaženicu i venecuelski narod!