Rodio se u Raveni 1007. godine. Već u ranom djetinjstvu izgubio je oca pa su brigu o Petru preuzela njegova starija braća. Jedan od njih, imenom Damjan, arhiprezbiter Ravane, rano je zapazio prirodnu nadarenost i izuzetnu sposobnost mladog Petra, pa se zauzimao za njegovo školovanje. Petar se s oduševljenjem dao na učenje, ali je ujedno osje­ćao kako je važnije brinuti se oko vječnog spasenja. Ta misao ga je sve snažnije zahvaćala te usprkos velikoj ljubavi prema znanostima, odluči ući u monaški red Kamalduležena. Postao je revnim monahom, potpuno odan duhu svog Reda i životu zajednice. Njegova revnost je bila dobro prihvaćena od subraće te je izabran za opata u opatiji Fonte Avelana. Svoj položaj je iskoristio kao priliku kako bi promicao duhovne ideje s ko­jima je bio zahvaćen. Na osobit način je širio štovanje Isusove muke. S tim u svezi pokrenuo je jednu inicijativu koja će imati odjeka cijelim srednjim vijekom. Među svojom braćom promicao je praksu bičevanja (bič se sastojao od više pramenova od kojih je svaki završa­vao s metalnom kuglicom). Tu praksu kasnije (u XII. i XIII. st.) prihva­ćaju laici, najprije u Peruđi (Italija), a zatim u ostaloj Italiji i u Europi; prozvali su ih flagelantima.

Petar Damiani je mnoge oduševio, osnovao je više novih zajednica, te ga smatraju kao novog osnivača Reda. U tom smjeru je htio nastaviti, ali ga papa Stjepan X. prinudi prihvatiti dužnost kardinala i biskupa Ostije. I na toj dužnosti je pravi. Ipak, u dubinu duše on čezne za samoćom u kojoj je duhovno rastao, te mu papa Aleksandar II. do­pušta neka se vrati u svoj eremitorij u Firenzi, gdje je i umro 1072. go­dine. U životu mu nije bilo ništa važnije od Krista i budući da je uvijek vjerno služio Crkvi, odmah nakon smrti štovan je kao svetac. Zbog njegovih brojnih spisa i rasprava s dogmat­skog, moralnog, asketičnog i hagiografskog područja papa Leon XII. proglasio ga je naučiteljem Crkve 1828. godine.

Sveta Irena, Miroslava, Mira, djevica, sestra pape Damaza I. (366.-384.).

Sveti Maksimijan, biskup Ravene, umro 556. godine.

Sveta Eleoriora, engleska kraljica, umrla 1291. godine.

Sveti Fcllks, biskup u Metzu (4. st).

Sveti Scverin, biskup i mučenik u Scitopoliju (Palestina).

79 svetih mučenika pogubljenih na Siciliji za Dioklecijanova progon­stva.

Sveti Veral i prijatelji, mučenici u Adrumetu u Africi za vandalskog progonstva.