(Pnz 4,1-2,6-8; Jak 1,17-18. 21b-22.27; Mk 7,1-8- 14-15. 21-23)

Život je pun zakona, zapovijedi i odredaba. Zamislimo ulični promet u kojem vlada red. Vozači se drže pravila, poštuju znakove i u najvećoj gužvi promet teče: semafori rade, vozači jure, pješaci su sigurni. Ne pridržavanje zakona unosi nered, kaos, zbrku, donosi nesreću, za nekoga to može biti kobno. Nedužni mogu nečiju samovolju platiti vlastitim životom.

U knjizi Ponovljenog zakona čitamo kako Mojsije oduševljava narod za vršenje Božjega zakona: „Vršite zapovijedi Gospodina, Boga svojega, što vam ih dajem." Vrhunska Božja inteligencija podarila je Izraelu Zakon, a po Zakonu sigurnost, blagoslov, perspektivu, budućnost. Vršeći Zakon narod je bio uvjeren da vrši volju Božju i da će sigurno ući u obećanu zemlju, mjesto sreće i obilja, domovinu koja je za njih bila dar božanske milosti. Izbjeglice iz Egipta, narod na putu,  postao je izabrani narod. Izraelci nisu imali ni državu, ni organiziranog kulta ni hrama, ali imali su Zakon! Osjećali su ponos i izabranje. Čovjek koji poštuje Zakon i živi po Božjim zapovijedima svet je i pravedan. Božje zapovijedi ga čuvaju i prosvjetljuju, sve što radi dobrim urodi, srce je postojano, ničeg se ne boji.

Isus je, međutim, danas ušao u sukob s farizejima i pismoznancima zbog Zakona. On koji nije došao dokinuti Zakon i Proroke, nego dopuniti, ustao je protiv farizejske prakse koja je izopačila prvotnu Božju zamisao i sveti Zakon pretvorila u ljudska naklapanja. Umjesto Deset zapovijedi pismoznanci i farizeji su namnožili stotine „starih predaja", ljudskih uredbi koje su donosile više štete nego koriste, jer su im počeli davati preveliko značenje i zahtijevati da se vrše do u najmanje sitnice. Zapostavili su Božje zapovijedi, a stvorili 613 propisa: 365 „moraš činiti" i 248 „ne smiješ činiti". Zbog tolike usitnjenosti Zakon je izgubio značenje; ljudi nisu znali što je važno, a što manje važno, od  šume se nisu vidjela stabla. Takvi su zakoni i propisi udaljavali od Boga. Ljudi su ih vršili izvana, no ne i srcem. Vanjštini su davali prednost pred nutrinom. Vanjštinom su varali, prekrivali nutrinu. Isus je pokrenuo otvorenu polemiku protiv farizeizma koji je pobožnost i težnju za savršenstvom pretvorio u formalizam, hipokriziju, izvanjsko vršenje, bez unutarnjeg pristajanja, a sve to nije bilo vjerodostojno, iskreno; bilo je čista obmana i prijevara. „Ovaj me narod časti usnama, a srce mu je daleko od mene." Kritizirao je Farizeje koji inzistiraju na izvanjskoj čistoći, peru ruke do lakata, jer se boje da nisu u dodiru s poganima postali nečisti. Peru zdjele i sve što donesu s tržnice, jer vjeruju da će se obrednim pranjem očistiti i u duši, ali to nije bila istina. Isus želi reći da je čovjekova čistoća u srcu. Ako je srce čisto, cijeli je čovjek čist. Ali ako srce nije čisto, sva su obredna pranja uzaludna i smiješna. Ako je u srcu zloba, zavist, mržnja, krađa, ubojstvo, preljub, opakosti i razuzdanost, onda čovjek pranjem zavarava sebe i druge. Isus uči da postoji nečistoća koja se ne vidi, ona je najopasnija. Najveće zarazne bolesti prenose bakterije koje se ne vide. Nečiste ruke i lonci nisu ništa u usporedbi s nečistoćom u srcu.

Legalizma ima i u kršćanstvu. Ljudi dođu nedjeljom u crkvu, ali srce im je daleko od svega što tamo čuju i što se na oltaru događa. Dvije susjede dolaze svaki dan na krunicu, a godinama ne razgovaraju. Roditelji su priredili veliko slavlje za prvu pričest svoje kćeri, ali na misu dođu samo za velike blagdane. Vode se velike diskusije o koncilskoj obnovi, a čini se da je bila pretežno izvanjska. Jedan čovjek je organizirao nekoliko župnih hodočašća, a odavno je napustio ženu i djecu. Kristov zakon ne žive oni koji vrše izvanjske propise, nego odgovorni i oni koji iskreno ljube Boga i svoje bližnje. Gdje ja izvršavam izvana propise bez srca i duše? Kad takvo što činim kvarim i nutrinu, sve je beskorisno i prazno.

Čovjek se tužio liječniku: „Doktore, sve me boli. Dotaknem glavu - boli, dotaknem koljeno – boli, dodirnem uho – boli? Što da radim? Liječnik ga pregleda i reče: Tijelo ti je zdravo, ali s prstom nešto nije u redu." Kad je srce čisto, sve je čisto. Kad je srce ispunjeno grijehom, treba ga očistiti i cijeli čovjek će biti čist pred Bogom.