Proslavila je Boga, poput svete Franciske de Chantal, u „sva četiri staleža": kao djevica, supruga, udovica i redovnica. Rođena je 1380. godine u brdskom selu Roccaporeni blizu umbrijskog gradića Cascia. Kad su joj pobožni roditelji doznali kako kani po­stati redovnica, udali su je za Paola di Ferdinando, gruba, prgava i svadljiva mladića. Godinama je morala podnositi zloću, surovost, pa i batine svoga muža. Ali, njezina svetačka strpljivost i blagost napokon su ga obratile: grešnik kleče i zamoli Ritu za oproštenje. Ipak nije mogla dugo uživati teško stečeni mir u obitelji: muž joj je ubijen kao žrtva krvne osvete. Uskoro su joj umrla i oba sina. Oslobođena tako i od majčinskih dužnosti, pokuša kod augustinki u obližnjoj Kašiji ostvariti mladenački san. Augustinke nisu primale udovice u samostan. Ipak je nakon trećeg pokušaja Ritina ustraj­nost pobijedila te je spomenute sestre prime u novicijat. Tada su Riti bile 33 godine.

Rita je bila uzorna redovnica: pokornički stroga prema sebi a puna lju­bavi prema bližnjima kao bolničarka sestara. Posebno se odlikovala pobožnošću prema Isusovoj muci, na što ju je 1443. godine potakla jedna propovijed svetog franjevca Jakova Markijskog. Gospod je njezinu želju za što većim učešćem u pashalnom misteriju uslišao mističnim darovima: molila je Isusa za jedan trn iz njegove krune... i taj se zabio u njezino čelo. Rana, koja je užasno boljela, stala se širiti, ali kad je 1450. godine. putovala u Rim prigodom jubileja, stigma je zacijelila, a po povratku iz Rima ponovno se otvorila. Svetica je preminula 22. svibnja 1457.

Ritino štovanje širio je red augustinskih pustinjaka po Italiji, Južnoj Americi i Filipinima, gdje neka naselja čak nose i njezino ime. Poznata je kao „pomoćnica u beznadnim slučajevima". Njezin život svjedoči kako se u svakom „staležu" može postići svetost učešćem u otajstvu Krista patnika.

Sveta Joakima da Vedruna de Mas, redovnica. Rođena je u Barceloni u Španjolskoj 1783. godine. U 12. godini htjela je stupiti među bosonoge karmelićanke. Bila je odbijena radi mlade dobi. Udala se za Teodora de Mas 1799. godine. U braku su pobožno živjeli i rodili devetero djece. 1816. muž je umro, a ona ostala udovica s 33 godine. U trenutku muževijeve smrti ukaza joj se raspeti Krist i reče: „Sada, kad gubiš svoga zemaljskog muža, ja te uzimljem za svoju zaručnicu." Potaknuta Duhom Svetim, 1826. godine osno­vala je Družbu karmelićanki milosrđa za njegu bolesnika i odgoj siromašne djece. Širila je veliku pobožnost prema Presvetom Trojstvu. Iz tog otajstva crpla je obilježja svoje duhovnosti: molitvu, odricanje, poniznost i milosrdnu lju­bav. Umrla je u gradu Vich-u blizu Barcelone 28. kolovoza 1854. godine. Papa Ivan XXIII. proglasio ju je svetom 12. travnja 1959. Njezina Družba karmelićanki milosrđa broji danas preko 3.000 članova, a raširena je uglavnom u zemljama španjolskoga jezičnog područja.

Sveta Julija, djevica i mučenica. Julija je bila ropkinja. Putujući jednom sa svojim gospodarom i njegovom obitelji brodom, došli su na Korziku. Tu su  Saraceni slavili neku svoju svetkovinu. Saznavši kako je Julija kršćanka, razapeše je na križ, i tako podnese mučeništvo. Bilo je to krajem VI. ili početkom VII. stoljeća. Kršćani su njezino tijelo pokopali na otoku Gorgonu, a odatle je u VIII. stoljeću preneseno u Brešiju, gdje se i danas nalazi.

Sveti Faustin, Timotej i Venust, mučenici u Rimu.

Sveti Kasi i Emil (Milan), mučenici u Africi.

Sveti Bazilisk, mučenik u Pontu za vrijeme cara Maksimijana.

Sveta Kviterija, djevica i mučenica u Španjolskoj.

Sveti Marcijan, biskup u Raveni.

Sveti Roman, opat u okserskom kraju (Francuska), subrat i suvremenik svetog Benedikta.

Sveti Fulk iz Akvina, priznavalac.

Sveta Jelena iz Auxerre-a (Francuska), djevica.