Papa Franjo: Molimo se Gospodinu nek nam pomogne u prevladavanju strahova!

Današnja homilija pape Franje u Santa Marti

U ovim danima toliko patnje, toliko straha. Strah za starije, koji su sami, umirovljenicima ili onima u bolnici ili u svom domu i ne znaju što se može dogoditi. Strah nezaposlenih radnika koji razmišljaju kako nahraniti svoju djecu i vide kako dolazi glad. Strah tolikih socijalnih službenika koji trenutno pomažu u održavanju društva i koje može zahvatiti bolest. Čak i strah, strahovi, svakog od nas: svatko zna što je njegova muka. Molimo Gospodina nek nam pomogne u povjerenju i toleranciji i prevladavanju strahova.

U homiliji, komentirajući prvo čitanje, uzeto iz knjige Izlaska (Izl 32, 7-14), koja govori o zlatnom teletu, Franjo je govorio o idolima srca, idolima koji nam se na lukav način skrivaju, podvlačeći kako idolopoklonstvo zavara čovjeka i on izgubi sve, čini da gubitnikom Gospodinovih darova. Idolatrija nas vodi u pogrešnu religioznost. Stoga Papa traži, učinimo ispit savjesti kako bismo otkrili naše skrivene idole.

U prvom čitanju nalazi se prizor pobune ljudi. Mojsije je otišao na goru kako bi primio Zakon: Bog mu ga je dao, u kamenu, napisan prstom. Ali ljudi su se dosađivali i pobunjeni oko Arona i vikali: "Ali, što je s Mojsijem, dugo vremena ne znamo gdje je, kamo je otišao, a mi smo bez vodiča. Izradimo lik boga koji će nam pomoći u napretku i putovanju." Aron, koji će kasnije biti svećenik Božji, ovdje je bio svećenik gluposti, idola, rekao je: "Dajte mi sve zlato i srebro koje imate", narod donese sve i izlili su u zlatno tele.

U Psalmu smo čuli Božji jauk: "Napravili su tele na Horebu, prostirali se ispred metalnog kipa, podjelili svoju slavu s likom bika koji jede travu". I evo, u ovom trenutku, kad započinje čitanje: „Gospodin progovori Mojsiju: Požuri se dolje! Narod tvoj, koji si izveo iz zemlje egipatske, pošao je naopako. Brzo su zašli s puta koji sam im odredio. Napravili su sebi tele od rastopljene kovine, preda nj pali ničice, žrtve mu prinijeli uz poklike: ''''Ovo je bog tvoj, Izraele, koji te izveo iz zemlje egipatske!" Pravo otpadništvo! Od živoga Boga do idolopoklonstva. Narod nije imao strpljenja čekati Mojsijev povratak: htjeli su neke vijesti, htjeli su nešto, liturgijsku predstavu, nešto ...

Nakon saslušane Božje riječi, želio bih spomenuti neke stvari. Prije svega, ta idolopoklstvena nostalgija u narodu: u ovom slučaju misli se na egipatske idole, ali i na nostalgiju vraćanja idolima, povratka u najgore, ne znajući čekati živoga Boga. Ova nostalgija je bolest, čak i naša. Počinjemo hodati s entuzijazmom kličući kako smo slobodni, ali tada počinju prigovori: "Ali da, ovo je teško vrijeme, pustinja, žedan sam, želim vodu, želim meso... u Egiptu smo jeli luk, dobre stvari a ovdje toga nema". Uvijek je idolopoklonstvo selektivno: tjera vas razmišljati o dobrim stvarima koje vam pruža, ali ne dopušta vam vidjeti loše stvari. U ovom su slučaju razmišljali kako je lijepo bilo za stolom, s tim jelima tako dobrim, toliko su im se svidjela, ali su zaboravili kako je to stol ropstva. Idolatrija je selektivna.

Zatim, još jedna stvar: idolopoklonstvo vas zavede i vi izgubite sve. Aron, kako bi izlili tele, pita ih: "Dajte mi zlato i srebro", ali bilo je to zlato i srebro koje im je dao Gospodin kad im je rekao: "Zatražite Egipćane zlato na posudbu", a onda su otišli s njima. To je dar Gospodnji i darom Gospodnjim oni čine idola. A ovo je jako loše. Ali događa nam se i ovaj mehanizam: kad imamo stavove koji nas vode idolopoklonstvu, navezani smo za stvari koje nas udaljuju od Boga, jer mi imamo drugog boga a zamišljamo ga darovima koje nam je dao Gospodin. S inteligencijom, voljom, ljubavlju, srcem ... oni su Gospodinovi darovi koje koristimo za izgradnju idolopoklonstva.

Da, neki od vas mogu mi reći: "Ali ja nemam idola kod kuće. Imam Raspelo, sliku Gospinu, koje nisu idoli" Ne, ne: u vašem srcu. A pitanje koje bismo danas trebali postaviti je: koji je idol koji imate u svom srcu, u mom srcu. Taj skriveni izbor na kojem se osjećam dobro, što me udaljava od živoga Boga. I mi također imamo mudar stav prema idolopoklonstvu: znamo kako sakriti idole, kao što je to Rachela učinila kad je pobjegla od oca i sakrila ih u sedlo deve i između odjeće. I mi smo, među omiljenom odjećom, sakrili brojne idole.

Pitanje koje bih danas želio postaviti je: što je moj idol? Moj idol svjetovnosti ... i idolatrija također dolazi od pobožnosti, jer su željeli nek zlatno tele ne izgrade radi zabave: ne. Izgradili su ga za štovanje: "Prostirali su se pred njim." Idolopoklonstvo vas vodi do pogrešne religioznosti, naprotiv: svjetovnost, koja je idolopoklonstvo, toliko puta vas prevari i vi promijenite slavljenje sakramenta u ovozemaljski blagdan. Primjer: Ne znam, mislim, mislimo, ne znam, a kamoli svadbeno slavlje. Ne znate je li to sakrament u kojem mladenci stvarno daju sve i vole jedno drugo pred Bogom i obećavaju kako će biti vjerni pred Bogom i primiti Božju milost, ili je to izložba modela, kako su sve odjeveni i drugo i drugo... svjetovnost. To je idolopoklonstvo. Ovo je samo primjer, ovo. Idolopoklonstvo ne prestaje: to uvijek traje.

Papin novi poziv vjernicima na molitvu u petak

Papa Franjo pozvao je još jednom vjernike da mu se u duhu pridruže molitvi kojom će predsjedati na Trgu sv. Petra u Vatikanu u petak 27. ožujka u 18 sati.

"Ponavljam svima također poziv da sudjeluju u duhu, putem sredstava komunikacije, u molitvi kojom ću predsjedati preksutra, u petak, u 18 sati, na prostoru ispred Bazilike sv. Petra. Nakon slušanja Božje riječi i klanjanja Presvetom uslijedit će blagoslov Urbi et Orbi uz koji je vezan opći oprost”, rekao je Papa u svom apelu na kraju opće audijencije na svetkovinu Navještenja Gospodinova u srijedu 25. ožujka.

Papa je svoj poziv vjernicima uputio nakon molitve Anđeo Gospodnji u nedjelju 22. ožujka. "Sljedećeg petka, 27. ožujka, u 18 sati, predsjedat ću molitvom na prostoru ispred bazilike svetog Petra, na praznome trgu. Već od sada pozivam sve da mi se u duhu pridruže posredstvom medija. Slušat ćemo Božju Riječ, uzdići svoju prošnju, klanjati se Presvetom Oltarskom Sakramentu kojim ću na kraju udijeliti blagoslov Urbi et orbi s kojim će biti povezana mogućnost primanja općeg oprosta”, rekao je tom prilikom Papa.

Papa molio za starije, radnike i one koji obavljaju društvene službe

pa Franjo je misu 26. ožujka u Domu sv. Marte prikazao za starije osamljene ljude, za radnike s nesigurnim zaposlenjem i za one koji obavljaju opasne društvene službe u ovom periodu zaraze. U propovijedi je istaknuo kako moramo nastojati otkriti idole koje nosimo u svojim srcima, a često su skriveni. Idolopoklonstvom gubimo sve Božje darove.

Papa Franjo molio je da nam Gospodin pomogne svladati strah u ovo vrijeme obilježeno pandemijom koronavirusa. U ovo vrijeme tolikih muka i nevolja čovječanstvo je zahvatio strah i to ne samo starije osamljene osobe koje žive u neizvjesnosti po staračkim domovima, bolnicama ili stambenim zgradama, već i djelatnike koji nemaju stalnog zaposlenja. Zabrinuti su kako će prehraniti djecu, rekao je Papa i spomenuo kako u strahu žive i mnogi djelatnici koji u ovo vrijeme pomažu društvu da ide naprijed. Oni se boje da će biti zaraženi opasnim virusom. Svi mi živimo u strahu, svatko na svoj način, primijetio je Papa i pozvao na molitvu da bi nam Gospodin pomogao da zadobijemo povjerenje, podnoseći i svladavajući strah. U propovijedi, osvrćući se na čitanje uzeto iz Knjige izlaska o zlatnom teletu, papa Franjo je istaknuo opasnost idola što ih nosimo u srcu, idola koji često ostaju lukavo prikriveni. Primijetio je kako nam idolopoklontstvo prijeti da izgubimo sve Božje darove i dovodi nas do krivovjerstva. Pozvao je vjernike, koji su pratili euharistijsko slavlje putem interneta, da ispitaju svoju savjest kako bi provjerili koje sve prikrivene idole nose u srcu. Nostalgija za idolima je bolest. Na početku čovjek s entuzijazmom misli da je slobodan, ali brzo uvidi da donose gorčinu, pustinju, žeđ i potrebu za vodom i hranom, rekao je Papa i primijetio kako je idolopoklonstvo selektivno, jer te potiče da misliš na dobru stranu idola a sprječavaju ti da vidiš one ružne. To vrijedi i za pohlepu za bogatstvom, kada se prilijepimo za materijalne stvari koje nas odvraćaju od Boga, pojasnio je papa Franjo.

25. ožujka 2020. - Blagovijest u srijedu - Papina kateheza na općoj audijenciji na svetkovinu Navještenja Gospodinova

Obrana života za Crkvu nije ideologija

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Prije dvadeset i pet godina, na isti ovaj datum, 25. ožujka, na koji se u Crkvi slavi svetkovina Navještenja Gospodinova, sveti Ivan Pavao II. proglasio je encikliku Evangelium vitae o vrijednosti i nepovredivosti ljudskoga života.

Veza između Navještenja i „Evanđelja života" tijesna je i duboka, kako je naglasio sveti Ivan Pavao u svojoj enciklici. Ovo učenje ponovo upućujemo danas u prilikama pandemije koja prijeti ljudskom životu i svjetskome gospodarstvu. Te nam prilike daju osjetiti još veću zahtjevnost riječ kojima započinje enciklika, a one glase ovako: „Evanđelje života nalazi se u srcu Isusove poruke. Crkva ga svaki dan s ljubavlju prihvaća i naviješta hrabrom vjernošću kao radosnu vijest ljudima svakog vremena i kulture" (br. 1) ,

Kao i svaki navještaj evanđelja i ovaj se prije svega mora svjedočiti. I tu mislim sa zahvalnošću na tiho svjedočenje mnogih osoba koje se na različite načine daju potpuno u službi bolesnih, starijih, onih koji su usamljeni i koji su u najvećoj oskudici. Oni u djelo provode evanđelje života, poput Marije koja je, prihvativši anđelov navještaj, pošla pomoći svojoj rođakinji Elizabeti kojoj je pomoć trebala.

Naime, život koji smo pozvani promicati i braniti nije neki apstraktan pojam, nego se uvijek očituje u osobi od krvi i mesa: netom začetom djetetu, siromahu gurnutom na rub društva, usamljenom i obeshrabrenom bolesniku ili bolesniku u terminalnom stanju, onome koji je ostao bez posla ili ga ne uspijeva pronaći, odbačenom ili getoiziranom migrantu… Život se očituje na konkretan način u ljudima.

Bog je pozvao svako ljudsko biće da uživa puninu života; a kako je ono povjereno majčinskoj brizi Crkve, svaka prijetnja dostojanstvu i ljudskome životu ne može ne naći odjeka u njezinu srcu, u njezinim majčinskim „grudima". Obrana života za Crkvu nije ideologija, nego stvarnost, ljudska stvarnost koja uključuje sve kršćane, upravo zato što su kršćani i zato što su ljudi.

Nasrtaji na dostojanstvo i život ljudi nažalost se nastavljaju i u našem vremenu, koje je vrijeme općih ljudskih prava; štoviše, suočeni smo s novim prijetnjama i novim ropstvima, a zakonodavstva ne staju uvijek u obranu najslabijeg i najranjivijeg ljudskog života.

Poruka enciklike Evangelium vitae aktualnija je, dakle, no ikad prije. Neovisno o izvanrednim prilikama, poput ovih koje proživljavamo, treba djelovati na kulturnom i odgojnom polju kako bi se budućim naraštajima prenio stav solidarnosti, brige, gostoprimstva, dobro znajući da kultura života nije isključivo baština kršćanâ, nego pripada svima onima koji ulažući trud oko izgrađivanja bratskih odnosa prepoznaju vrijednost svake osobe, pa i kad je ona krhka i pati.

Draga braćo i sestre, svaki ljudski život, jedinstven i neponovljiv, vrijedi sam po sebi i predstavlja neprocjenjivu vrijednost. To se uvijek mora iznova naviještati, hrabrošću riječi i hrabrošću djelâ. To poziva na solidarnost i bratsku ljubav prema velikoj ljudskoj obitelji i prema svakom njenom članu.

Stoga, sa svetim Ivanom Pavlom II., koji je sastavio ovu encikliku, zajedno s njim s uvjerljivim povjerenjem iznova potvrđujem apel koji je uputio svima prije dvadeset i pet godina: „Poštuj, brani, ljubi i služi životu, svakom životu, svakom ljudskom životu! Samo ćeš na ovom putu naći pravednost, razvoj, pravu slobodu, mir i sreću!" (Enc. Evangelium vitae, 5).

Apel Svetoga Oca

Uskoro, u podne, mi pastiri raznih kršćanskih zajednica, zajedno s vjernicima različitih vjeroispovijesti, u duhu ćemo se ujediniti da zazovemo Boga molitvom Očenaš. Ujedinimo svoje glasove u molitvi Gospodinu u ovim danima patnje, dok je svijet teško kušan pandemijom. Neka dobri i milosrdni Otac usliša složnu molitvu svoje djece koja se s pouzdanom nadom obraćaju njegovoj svemoći.

Ponavljam svima također poziv da, putem sredstava komunikacije, sudjeluju u duhu u molitvi kojom ću predsjedati preksutra, u petak, u 18 sati, na prostoru ispred Bazilike sv. Petra. Nakon slušanja Božje riječi i klanjanja Presvetom uslijedit će blagoslov Urbi et orbi uz koji je vezan opći oprost.

Papa na Blagovijest molio za redovnice koje brinu za bolesne

Na svetkovu Navještenja Gospodinova - Blagovijest, 25. ožujka papa Franjo je slavio, kao i obično, jutarnju misu u Domu sv. Marte, i molio za redovnice koje skrbe za bolesnike, posebno u ovom vremenu pandemije koronavirusa.

Posebno je spomenuo Kćeri sv. Vinka Paulskog, koje već 98 godina skrbe u Vatikanu za obitelji u nevolji.

Na temelju Lukinog Evanđelja Papa se u propovijedi osvrnuo na otajstvo utjelovljenja, primjetivši kako je Luka to saznao izravno iz pričanja Majke Božje. Nalazimo se pred otajstvom – primjetio je Papa i pozvao vjernike koji su misu pratili preko internetskih mreža da još jednom zajedno s njime pročitaju taj odlomak Evanđelja u kojem Luka opisuje Anđelovo navještenje te ih pozvao na duhovnu pričest.