Nalazite se u > Salezijanci

31. ožujka 2019. - IV. korizmena nedjelja

31. ožujka 2019. - IV. korizmena nedjelja

Milosrdni Otac i naše obraćenje

(Jš 5,9a.10-12; 2 Kor 5, 17-21; Lk 15, 1-3.11-32)

Obično se kaže se da je Isus iznio prispodobu o „izgubljenom sinu", ali bolje bi bilo reći da je progovorio o „milosrdnom Ocu." Uz izgubljenog se sina razmišlja o ljudskoj grešnosti, a uz milosrdnog oca o neizmjernoj Božjoj ljubavi. Možda bi bilo korisnije razmišljati i o starijem sinu, njemu smo mnogo sličniji nego mlađem. Opasnije je biti, nego napustiti dom.

Danas mnogi ljudi moraju štošta iznova započinjati. Oni koji su ostali bez posla moraju tražiti novi, često i bilo kakav posao, da bi preživjeli. Sve više je brakova u krizi, ljudi jednostavno shvate da ne mogu dalje zajedno i moraju s nekim drugim ispočetka započinjati bračni život. Nekim našim prostorima kreće se teško zaustavljiva rijeka izbjeglica s Bliskog istoka, traže bilo kakav način da započnu novi život, jer im je rat uzeo sve što su imali. O tim novim počecima govori Božja riječ. Izraelci su počeli novi život u zemlji koju su zaposjeli. Knjiga o Jozui govori kako je Jahve s naroda „skinuo egipatsku sramotu", oslobodio ga ropske prošlosti tako da su Izraelci po prvi put blagovali plodove obećane zemlje kao slobodni i preporođeni ljudi. Sveti Pavao u poslanici Korinćanima govori o starom grešnom čovjeku koji se u Kristu pomirio s Bogom i postao novo stvorenje, novi čovjek te započeo novi život. Pavao nas zaklinje: „dajte pomirite se s Bogom", jer neizmjerna Božja ljubav čeka na vas, i s vama raskajanima pred Bogom i međusobno pomirenima, želi novi početak. Na sve se to odnosi i Isusova prispodoba o dvojici sinova: mlađem koji je spoznao krivnju i započeo živjeti kao novi čovjek i to na mjestu gdje se stari čovjek, zlorabeći slobodu i očevu velikodušnost, srozao u ponore vlastite grešnosti.

Mlađi sin kojega nazivamo i „izgubljnim", zaželio se slobode. Mlad, nadobudan i neiskusan odlučio je osvojiti svijet, otkriti sve čari koje taj svijet nudi i uživati. On nije znao što ga sve čeka u prekrasno i naivno zamišljenom svijetu, ali je naumio otputovati od oca. Otac je znao da mu sin neće dobro proći, ali je poštivao njegovu slobodu i udovoljio zahtjevu. Mladić je jurio za dražima svijeta, koje su ga trošile tjelesno i duševno dok ga nisu potrošile i odvukle u propast. Završio je među svinjama, za istočnjaka najslikovitiji prikaz izgubljenosti, krajnja bijeda, pogaženo dostojanstvo, totalni promašaj. Kad je mladić shvatio pravu istinu o životu i koliko ga je ponizila vlastita ludost, došao je k sebi. U njemu se probudilo sjećanje na očevu ljubav, osjetio je njezin zov i ponizno se odlučio za povratak. Otac je odavno očekivao sina, nadao mu se i kad ga je vidio, potrčao mu je ususret, izgrlio ga, izljubio, vratio mu ugled i dostojanstvo, te pripremio slavlje. Priča zaslužuje ne samo poštivanje, nego divljenje, jer u srž pogađa istovremeno i čovjekovo grešno stanje i neizmjerno Božje milosrđe.

Međutim upravo ovdje, usred slavlja, pojavio se kvar. Prouzročio ga je stariji sin, tragični lik prispodobe. On je ostao u očevoj kući, radio je marljivo i na izvan korektno, ali u njemu nije bilo ljubavi. Vidio je bezbroj puta, zbog mlađeg brata zabrinuta oca, ali nikada s njim nije podijelio osjećaj tuge. Ni prema bratu nije imao ljubavi, pa zato nije mogao osjetiti radost njegova povratka. Što više ljutio se zbog slavlja koje je otac priredio. Kako je pogubno živjeti bez ljubavi prema Bogu i bez brige za braću ljude. U čovjeka se uvuče kainovski osjećaj: zar sam ja čuvar svoga brata i ono najtragičnije – nemogućnost da se sudjeluje u slavlju. Zar je doista moguće imati tako bešćutno srce te odbiti Božju ljubav i vlastito spasenje? To je tek svijet strašne propasti i na njega je Isus upozorio svojom prispodobom. Rekao je slikovito: Bog je ljubav, nije mu teško dozvati i najveće grešnike iz najdublje bijede, jer ima lijeka i za najteže rane, ali pitanje je što s onima koji nemaju ljubavi, a k tomu misle da su pravedni? Što s farizejskim osjećajem samodostatnosti? Kako spasiti starijeg sina? Mlađi je spoznao svoj grijeh, pokajao se i obratio se, a kad će stariji sin spoznati svoju bijedu? Kako će se on obratiti od svoje umišljene pravednosti i kad će biti spreman za slavlje? Postoje i kršćani koji vjeruju, idu redovito u crkvu, ali poput starijeg sina, ne prihvaćaju sliku milosrdnog Boga i ne znaju biti milosrdni prema braći, pa ni prema sebi samima. „Obratite se i vjerujte Evanđelju!".

Župni info kutak Sveci i blaženici Crkve u Hrvata
Korisni linkovi