Ideje Francuske revolucije, Napoleanovi ratovi i burna 1848. godina potresoše iz temelja cijelu Europu. Na starom kontinentu sve se činilo novo: feudalizam izdiše, bude se narodi, jača nacionalna svijest, sve se više cijeni narodni jezik, građanski stalež preuzima vod­stvo u politici, ekonomiji i kulturi, a tvornice i radništvo jednima do­nose blagodati, a dirugima pitanja i probleme. U takvim prilikama rođen je u malom selu Beciju, nedaleko Castelnuova (Piemont) mali Ivan, sin siromašnog seljaka Franje. Rano je izgubio oca, a brigu za brojnu obitelj preuzima brižna majka Margarita. Ta seljanka uspjela je odgojiti velikoga socijalnog, kulturnog i religioznog radnika i reformatora.

Bistar i sposoban, ali nije imao novaca za školovanje. Stoga je radio i učio. Pomagao mu je svećenik don Cafasso. Kako je bio vrlo spretan, okupljao je ljude, zabavljao ih i priređivao priredbe. Tako bi nešto zaradio. Prije priredbe je molio, a psovače je znao izbaciti, ili čak prekinuti priredbu.

Kad je 1841. godine postao svećenik, s don Cafassom obilazi tamnice, okupljao je mlade siromašnih radničkih obitelji i pomagao im je doći do stana, rada, škole i približavao ih je Kristu - prijatelju radnika. Njegov „novi način" odgoja smetao je uspavanim dušama koje su navikle raditi „kako se uvijek radilo". Više je don Bosko imao muke s takvima u Crkvi nego s velikom vojskom mladih iz predgrađa Torina, kojima je nastojao pomoći. Kako bi pomogao potrebnima, s groficom Barlo osnovao je Oratorij svetog Franje Saleškoga 1846. godine, a s Marijom Mazzarello Družbu sestara Marije Pomoćnice. Skupljao je sve one koji žele drugima pomoći i osnovao Društvo salezijanskih suradnika. Pokrenuo je tolike ljude po Europi i posebno u Južnoj Americi te otvarao gimnazije i zanatske škole, gdje je odgajao mlade neka budu ko­risni članovi društva, dobri radnici i pravi kršćani.

Značajan je njegov rad s mladima. Ustanovio je novi način odgoja „preven­tivni sustav", odgajao ih je kako ne bi činili pogreške i zlo. Bio im je učitelj, prijatelj i otac.

Imao je i sjajno pero. Pisao je dobre povijesne knjige i ras­prave. Njegova „Povijest Italije" izišla je u nekoliko izdanja. Objavio je niz teoloških i pedagoških knjižica za mlade. Uvidio je snagu i vrijednost medija i tiska. Obilno ga koristio te je dao poticaj kasnijoj velikoj izdavačkoj djelatnosti u Torinu tzv. SEL (ELEDICI)

Umro je u Torinu 31. siječnja 1888. a svetim ga je proglasio papa Pio XI. 1934. godine.

Hrvatska salezijanska provincija broji danas preko 100 članova. Ima dvije formacijske, 11 regularnih kuća i 13 župa i 3 omladinska centra. Sjedište provincije je u Zagrebu, Omiška 8.

Osim salezijanaca (SDB) u Hrvatskoj djeluju i druge grane Salezijanske obitelji: Kćeri Marije Pomoćnice u Zagrebu, Rijeci i Čabru; Salezijanci suradnici u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Zadru, Žepču; bivši učenici u Zagrebu, Rijeci i Žepču. Svi oni žive i rade u istom duhu i s istom svrhom - za dobrobit mladih, djelujući organizirano u zajednicama i udrugama ili spontano iz osobne pobude i uvjerenja.

Salezijanci su došli u Hrvatsku, u Rovinj 1913. godine, u Rijeku 1918. godine u Zagreb 1922. godine. Hrvatska provincija kanonski je utemeljena 1970. godine.

Salezijanci su pokrenuli i brojne teološke institute diljem svijeta: Torino i Messina (Italija), Bangalore i Shillong (Indija), Barcelona i Madrid (Španjolska), Benediktbeuern (Njemačka), Cremisan (Izrael), Gvatemala, Manila (Filipini), Sao Paulo (Brazil); Viši institut obrazovnih znanosti u Bahíi Blanci (Argentina) te institute za filozofiju u Benediktbeuernu (Njemačka), Gvatemali, Los Tequesu (Venezuela), Nave-Brescii (Italija), Nasiku i Yercaudu (Indija), La Floridi-Santiagu (Čile).

Salezijanci rade u raznim ustanovama: vode 1044 župe, 1211 misijskih središta (župa, postaja, svetišta, javnih crkava), 1587 oratorija (svagdanjih i blagdanskih) i omladinskih centara, 1207 škola (osnovnih, srednjih, tehničkih, visokih), 592 strukovne i poljoprivredne škole, 527 konvikata i internata za srednjoškolce i studente, 272 savjetovališta za izbor zvanja, 169 odgojno-obrazovnih centara za odgoj vlastitih kandidata i članova, 774 ustanove društvenog promaknuća za ugrožene, marginalizirane, bolesne, 314 centara društvenog komuniciranja (izdavaštvo, knjižare, radio, TV i drugi mediji), 452 katehetska, pastoralna, duhovna i rekreativna centra (za osmišljavanje slobodnog vremena).

Salezijanci rade širom svijeta u najrazličitijim uvjetima i sredinama: u zabačenim kolibama prašuma i velegradskih slamova, u krajnjoj bijedi među afričkom sirotinjom, s nepismenom djecom i neizlječivim bolesnicima, pod teškim teretom društvene nepravde i nepodnošljivog pritiska neprijateljskih režima u nekim muslimanskim zemljama i totalitarnim komunističkim režimima Kine, Vijetnama i Dalekog istoka, u zemljama neosjetljivog divljeg kapitalizma »raskršćanjenog« Zapada.

Ukupan broj salezijanaca (2008) je 16234; od toga 15632 redovnika, 118 biskupa, kardinala i crkvenih velikodostojnika, 484 novaka. Salezijanci imaju 2030 kuća, djeluju na svim kontinentima, u 129 zemalja organizirani u 96 provincija, u 8 svjetskih regija.