Talenti, vrijeme i vječnost

(Izr 31,10-13.19-20.30-31; 1 Sol 5,1-6; Mt 25,14-30)

Što je vrijeme i kako ga ispuniti? Ljudi više ne postavljaju takva pitanja. Jedni zato što znaju da je vrijeme posljedica gibanja nebeskih tijela, kretanje zemlje u svemiru označava naše dane, mjesece, godine. Sve se to rutinski ponavlja u bezbroj ciklusa, a u nekom od njih nastaju i nestaju naši kratkotrajni životi. Pitanje koje posljednje nedjelje liturgijske godine postavljaju glasi: Kako se ljudi snalaze u vremenu i kako ga osmišljavaju? Čime ispunjavaju  boravak na zemlji? Tko ili što na kraju očekuje, a što oni od svega očekuju?

Sveti Pavao tvrdi da na kraju svakog života dolazi Dan Gospodnji, da je teško predvidiv jer dođe iznenada „kao kradljivac u noći". Dok se bude govorilo o miru i sigurnosti, doći će neodgodiva propast. No kršćane ta strašna činjenica ne plaši zato što žive kao „sinovi svjetlosti i sinovi dana", trijezni, budni i odgovorni. U tako kratkom životu svaki je trenutak važan, neponovljiv i zato dragocjen. Valja doista biti budan i paziti da ne bismo donosili loše odluke, lutali, tratili vrijeme uludo, zakazali te se ne pojavili u pravo vrijeme na pravom mjestu, tamo gdje nas ljudi trebaju i očekuju, gdje nas i Bog treba i očekuje. Sinovi svjetla, odgovorni ljudi koriste svaki trenutak i sve mogućnosti koje im vrijeme i život stavljaju na raspolaganje. Odgovorni ljudi govore i čine samo ono što je pravo, istinito, vrijedno, dobro. Sinovi dana ne žele da im život prođe uzalud, zato su radini, aktivni i dinamični.

Evanđelje ističe ovu vjerniku dragu i mudru misao. Gospodar slugama velikodušno dijeli svoje bogatstvo: „jednomu dade pet talenata, drugomu, dva, trećemu jedan, svakomu po njegovoj sposobnosti." Dvojica su marljivi, trguju kapitalom koji su dobili na kredit i stječu dvostruko veću dobit zašto ih gospodar hvali. Treći sluga je u strahu da ne izgubi primljeno blago, zakopao je talent, a vrijeme proveo ništa ne radeći. Na kraju je osuđen kao neodgovoran i lijen. Gospodar nije dao bogatstvo da se čuva, nego da se s njime trguje i stječu druga dobra. Treći sluga je tragični lik iz priče i od njega valja naviše učiti. Gospodar želi da ljudi rade, da se razvijaju, bogate, dozrijevaju, jer tako unaprjeđuju svoj svijet i promiču Božje kraljevstvo. Treći sluga nije znao što bi počeo s bogatstvom koje mu je povjereno (oko  220.000 eura). Bojao se rizika. Strah je nekad dobar - čuva nas od opasnosti, ali u ovom je slučaju bio kočnica napretka, isprika za lijenost i odlučujući razlog kobne osude. Zamislimo da mu je gospodar povjerio osrednji ribarski brod, a on kao vrstan poduzetnik, opremio ga mrežama, zaposlio nekoliko ribara, organizirao lov, pa trgovinu, a tako razvio privredu i podigao životni standard ljudi u cijelom kraju. To bi gospodara obradovalo, a njemu donijelo pohvalu. Nažalost, sluga je brod usidrio u luci i cijelo vrijeme proveo u dokolici. Propustio je izvrsnu priliku da u sebi probudi samopouzdanje, da se izgradi u vrsnog poduzetnika, da postane netko i nešto. Na kraju je osramotio gospodara: umjesto da radom uveća kapital, on ga je strahom i nepovjerenjem upropastio te dospio po tešku osudu.

Isus poručuje učenicima i kršćanima svih vremena da su život, vrijeme, naše sposobnosti i životne mogućnosti dragocjeni Božji darovi. Njima možemo i trebao obogatiti sebe, svoj svijet i opravdati Gospodarevo povjerenje. To je taj neprocjenjivi kredit vječnosti i nije svejedno kako se prema njemu odnosimo. Život može biti doista zahtjevan u svakoj od svojih prilika i mogućnosti, ali vjernik u njima prepoznaje velikodušni poziv nebeskog Oca, vjeruje i s ljubavlju se uključuje u dinamiku rasta njegova Kraljevstva na zemlji. S povjerenjem kreće u novo i nepoznato, jača vjeru i nadu, daje se bez straha i računice, nudeći životu najbolje što ima, jer je to blagoslov s višestrukim učinkom i povratom u vječnosti. Božji suradnici u vremenu investiraju u izgradnju novog svijeta sa zakonima nove pravednosti, s ljubavlju i bez predrasuda. Ako u ovom životu ne načinimo ništa vrijedno, on će ostati neplodan, beskoristan, a kako je dragocjen i ne ponovljiv, moglo bi se dogoditi da prekasno spoznamo svoje dostojanstvo, da doživimo tužni kraj trećeg sluge iz Isusove priče. Život je božanski zanimljiva pustolovina. Slobodni i ljudi povjerenja to znaju.