Na konferenciji za tisak su govorili glavni tajnik Biskupske sinode kardinal Lorenzo Baldisseri i kardinal Claudio Hummes, predsjednik Crkvene panamazonske mreže (REPAM) i glavni izvjestitelj „Sinode o Amazoniji" te podtajnik Biskupske sinode mons. Fabio Fabene.

Sinoda započinje u nedjelju 6. listopada u Vatikanu, a trajat će do 27. listopada. Predstavnici biskupskih konferencija na Sinodi posvećenoj Amazoniji razmotrit će temu "Amazonija: novi putevi za Crkvu i za cjelovitu ekologiju”, koja se odnosi određeni teritorij, ali se dotiče i opće Crkve te se zbog toga održava u Rimu, a ne na području Amazonije.

Na Sinodi će uz predstavnike biskupskih konferencija sudjelovati svi biskupi s područja Amazonije. Ukupno će ih biti 184, od čega ih je 113 s područja Amazonije, koja se prostire na teritoriju devet zemalja. Na radovima Sinode sudjelovat će i 6 šest predstavnika drugih kršćanskih zajednica koje djeluju na tom području. Uz njih je pozvano 12 znanstvenika i predstavnika raznih ustanova, koje se bave humanitarnom djelatnostima ili brigom za očuvanje okoliša.

Među 55 takozvanih slušača (auditores) nalazi se i desetak redovnica, što potvrđuje važnost njihova pastoralnog i misionarskog djelovanja. Na Sinodi će sudjelovati i veći broj predstavnika urođeničkih naroda i etničkih skupina, među kojima je i 9 žena. Oni će – kako je istaknuo glavni tajnik sinode kardinal Baldisseri – biti glasnogovornici i svjedoci živih tradicija teške situacije u kojoj se nalazi područje Amazonije.

Svrha ove posebne skupštine je, kao što je istaknuo Papa prigodom njezinog sazivanja, dvojak: pronaći nove puteve evangelizacije onog dijela Božjeg naroda, posebno među urođeničkim skupinama, koji je često zapostavljen i bez izgleda za mirnu budućnost, zbog krize što zahvaća šume na području Amazonije, tih pluća od presudne važnosti za naš planet. Pozornost će međutim biti usredotočena na evanđeosko poslanje Crkve s posebnim osvrtom na naviještanje spasenja po Isusu Kistu. Neće međutim biti propuštena i ekološka tematika, koja mora obuhvatiti ljudsku i socijalnu dimenziju.

3. listopada 2019. - Kanonizacija blaženog kardinala Johna Henryja Newmana

U nedjelju 13. listopada na Trgu sv. Petra u Vatikanu Papa će slaviti svečanu misu i predsjedati obredom kanonizacije blaženog kardinala Johna Henryja Newmana te četiri blaženice, priopćio je 3. listopada Tiskovni ured Svete Stolice.

Zajedno s kardinalom Newmanom svetima će biti proglašene blaženice Giuseppina Vannini, Mariam Thresia Chiramel Mankidiyan, Dulce Lopes Pontes te Margherita Bays.

John Henry Newman, kardinal Svete Rimske Crkve, rođen je u Londonu (Engleska) 21. veljače 1801. a umro u Edgbastonu (Engleska) 11. kolovoza 1890. Kauza za njegovim proglašenjem svetim pokrenuta je 1958. godine, a časnim slugom Božjim proglasio ga je Ivan Pavao II. 1991. godine, nakon što su mu priznate „herojske kreposti". Blaženim ga je 2010. godine proglasio papa Benedikt XVI.

3. listopada 2019. - Papa u Domu svete Marte: Primanje Riječi Božje ispunjava nas radošću

Papa Franjo naglasio je na misi u Domu svete Marte 3. listopada da nedjeljni blagdan ne možemo razumjeti bez Riječi Božje.

U homiliji na dnevnoj misi, papa Franjo rekao je da nas otvaranje srca susretu s Riječju Božjom ispunjava radošću. Sveti Otac pozvao je vjernike da pažljivo slušaju čitanja, ne dopuštajući im da "uđu kroz jedno, a izađu kroz drugo uho.” Papa je započeo homiliju razmatrajući prvo čitanju dana iz knjige proroka Nehemije. To je "priča o susretu Božjeg naroda s Riječi Božjom. Priča je to o obnovi ", rekao je. Čitanje je usredotočeno na obnovu Hrama i povratak židovskog naroda iz egzila. Vođe naroda – upravitelj, Nehemija; i Ezra, pisar, "ustoličili” su Riječ Božju. Okupili su ljude na trgu ispred Vodenih vrata, a Ezra je čitao iz svitka Zakona; nakon toga svećenici su narodu objasnili čitanje. Papa Franjo zamolio je svoje slušatelje da promisle o tome kako se „desetljećima to nije događalo. To je susret ljudi sa svojim Bogom, susret ljudi s Riječju Božjom”, prenosi Vatican News.

Ljudi su gladovali za Riječju Božjom

Sveti je otac usporedio njihov odgovor na Božju Riječ s našim: "Navikli smo da imamo ovu knjigu koja je Riječ Božja”, rekao je, "ali navikli smo na to na loš način. S druge strane, ljudi u Ezrino vrijeme bili su lišeni Riječi, gladovali su za Riječi Božjom te su stoga, kad su vidjeli knjigu Riječi, ustali.” Papa Franjo je nastavio: "Nehemija, koji je bio upravitelj; Ezra, svećenik i pisar; a svećenici koji su poučavali narod rekli su svim ljudima: ‘Ovaj dan je posvećen Gospodinu.’ Za nas je nedjelja. Nedjelja je dan susreta ljudi s Gospodinom, dan susreta moje obitelji s Gospodinom. Dan mog susreta s Gospodinom dan je susreta. ‘Ovaj dan je posvećen Gospodinu.''”

Nedjeljni blagdan nije moguće razumjeti bez Riječi Božje

"Zbog toga su Nehemija, Ezra i svećenici poticali narod da ne tuguje i ne plače. Prvo čitanje tog dana kaže da su ljudi plakali kad su čuli Riječ, ali”, rekao je Papa, "plakali su od emocija, plakali su od radosti: Kad čujem Riječ Božju, što se događa u mom srcu? Obratim li pažnju na Riječ Božju? Dopuštam li da dotakne moje srce ili stojim i ‘buljim’ u strop razmišljajući o drugim stvarima, a Riječ ulazi kroz jedno uho, pa izlazi kroz drugo, [i] ne doseže srce? Što mi je činiti da se pripremim kako bi Riječ dospjela do srca? A kad Riječ dospije do srca, nastaju suze radosti i eto gozbe. Blagdan nedjelje ne razumije se i ne može se razumjeti bez Božje Riječi. ‘Tada im je Nehemija rekao: Idite, napravite gozbu i dao je dobar recept za gozbu: Jedite bogatu hranu i pijte slatka vina i pošaljite porcije onima koji nemaju ništa [tj.] siromašnima. Siromasi su uvijek oltarni poslužitelji kršćanske gozbe, siromašni! Jer ovaj je dan posvećen Gospodinu našem; nemojte biti tužni jer radost Gospodnja je vaša snaga.

Sveti Otac je naglasio kako je snaga vjernika u radosti, a ne tuzi te je, zaključujući homiliju, molio: "Neka nam Gospodin dade milost da otvorimo svoje srce za ovaj susret s Njegovom Riječi i da se ne bojimo radosti, da se ne bojimo slaviti blagdan radosti (…) te radosti”, rekao je, "koja proizlazi upravo iz susreta s Riječju Božjom.”

2. listopada 2019. - Papina kateheza na općoj audijenciji u srijedu

Značajka onih koji evangeliziraju jest radost

Tema razmišljanja: "Navijesti [mu] evanđelje (Dj 8, 35). Filip i ‘hod’ evanđelja na novim putovima”

Biblijski odlomak: iz Djela apostolskih 8, 5-8

Draga braćo i sestre!

Nakon Stjepanova mučeništva, čini se da je „hod" Božje riječi doživio zastoj jer je izbio „veliki progon na Crkvu u Jeruzalemu" (Dj 8, 1). Nakon toga, apostoli ostaju u Jeruzalemu, dok su se mnogi kršćani rasuli po drugim mjestima diljem Judeje i Samarije.

U Knjizi Djela apostolskih progoni se javljaju kao trajno stanje života učenikâ, u skladu s onim što je Isus rekao: „Ako su progonili mene, i vas će progoniti" (Iv 15, 20). Ali progonstvo, umjesto da gasi vatru evangelizacije, još je više jača.

Čuli smo što je učinio đakon Filip koji počinje evangelizirati gradove u Samariji i mnogobrojni znaci oslobođenja i ozdravljenja prate naviještaj Riječi. U tome trenutku Duh Sveti označava novu etapu na putu evanđelja: nagnao je Filipa da izađe ususret strancu kojeg je srce otvoreno Bogu. Filip ustaje i s oduševljenjem se daje na put te na pustom i opasnom putu susreće visokog dostojanstvenika etiopske kraljice, upravitelja njezine riznice. Ovaj čovjek, eunuh, nakon što je bio u Jeruzalemu radi bogoštovlja, vraća se u svoju zemlju. Bio je židovski prozelit iz Etiopije. Sjedeći u kočiji, čita svitak iz Knjige proroka Izaije, posebno Četvrtu pjesmu o Sluzi Jahvinom.

Filip prilazi kolima i pita ga: „Razumiješ li što čitaš?" (Dj 8, 30). Etiopljanin odgovara: „Kako bih mogao razumjeti ako me tko ne uputi?" (Dj 8, 31). Taj moćni čovjek prepoznaje da treba nekoga da ga vodi u razumijevanju Božje riječi. Bio je veliki bankar, bio je upravitelj ekonomije, imao je svu snagu novca, ali znao je da bez objašnjenja ne može razumjeti, bio je ponizan.

A ovaj dijalog između Filipa i Etiopljanina također nas tjera da razmišljamo o činjenici da

nije dovoljno čitati Sveto pismo, nego treba razumjeti njegovo značenje, pronaći „sok", zaviriti ispod „kore", crpiti Duha koji nadahnjuje slovo. Kao što je papa Benedikt rekao na početku Sinode o Božjoj riječi, „egzegeza, pravo tumačenje Svetoga pisma, nije samo književni fenomen. […]. To je pokret mojega žića" (Meditacija, 6. listopada 2008.). Ponirati u Riječ Božju znači biti spreman izaći iz vlastitih granica kako bi se susrelo Boga i suobličilo Kristu koji je živa Očeva riječ.

Tko je dakle glavni protagonist ovog teksta koji čita Etiopljanin? Filip nudi svom sugovorniku ključ za čitanje: onaj blagi trpeći sluga, koji na zlo ne uzvraća zlom i koji, premda ga se smatra neuspješnim i besplodnim i na kraju uklonjenim sa zemlje, oslobađa narod od bezakonja i donosi plod za Boga, upravo je onaj Krist kojeg Filip i čitava Crkva naviještaju! Krist koji nas je svojom Pashom sve otkupio. Na kraju, Etiopljanin priznaje Krista i traži krštenje i ispovijeda vjeru u Gospodina Isusa. Lijepo je to izvješće, ali tko je potaknuo Filipa da pođe u pustinju susresti toga čovjeka? Tko je nagnao Filipa da priđe kolima? To je Duh Sveti. Duh Sveti je glavni protagonist evangelizacije. „Oče, idem evangelizirati" – „Da, što ćeš učiniti?" – „Ah, ja naviještam Evanđelje i govorim tko je Isus, pokušavam uvjeriti ljude da je Isus Bog".

Dragi moj, to nije evangelizacija, ako nema Duha Svetoga nema evangelizacije. To može biti prozelitizam, publicitet… Ali evangelizacija znači prepustiti se vodstvu Duha Svetoga, da On bude taj koji na potiče na naviještanje, na naviještanje sa svjedočenjem, pa i mučeništvom, pa i riječju.

Nakon što je pomogao Etiopljaninu susresti se s Uskrslim – Etiopljanin susreće uskrslog Isusa jer razumije ono proroštvo – Filip nestaje, Duh ga uzima i šalje ga da čini nešto drugo.

Rekao sam da je glavni protagonist evangelizacije Duh Sveti i koji je znak da si ti kršćanine, ti kršćanko, vjerovjesnik? To je radost. Pa i u mučeništvu.

A Filip pun radosti pošao je na drugo mjesto propovijedati Evanđelje.

Neka Duh učini krštenike muškarcima i ženama koji naviještaju evanđelje kako bi privukli druge ne sebi, nego Kristu, koji znaju dati Bogu prostora za djelovanje, koji znaju učiniti druge slobodnima i odgovornima pred Gospodom.

Na kraju pozdrava hodočasnicima na talijanskom jeziku

Danas slavimo spomen Svetih anđela čuvara. Neka njihova prisutnost u vama ojača sigurnost da Bog prati život svake osobe. Neka vas podrže u naviještanju i življenju Kristovog evanđelja za svijet obnovljen u Božjoj ljubavi.