Franjevačka trećoredica. Rođena je u Viterbu 1233. godine. Cijenili su je rodbina i susjedi kao uzor milosrđa, umjerenosti i kršćanske pobožnosti. Živjela je 18 godina povučena od svijeta dok nije postala franje­vačka trećoredica. 1250. godine obukla je franjevačku odjeću i posvetila se molitvi, pokori i propovijedanju. Poticala je svoje suvremenike riječju i primjerom na pobožnost i ustrajnost u vjeri. Kasniji životopisci su joj  dodijelili naslov „apostolska   pripovjednica".  Posebni  motiv   njezine  pobožnosti  bila   je  muka Kristova. Pripisuju joj  se brojni  zanosi  (ekstaze)  i viđenja.

Umrla je 1251. godine u Viterbu. 1258. godine njezino tijelo je svečano preneseno u crkvu svete Marije od ruža u Viterbu. Glas o njezinoj svetosti brzo se proširio i to je utjecalo na njezino štovanje u Viterbu i okolici. Slavi se dvjema svet­kovinama, uz koje su povezani brojni oblici narodnog folklora: 4. rujna, na dan prijenosa njezina tijela, i 6. ožujka, na dan njezina rođenja za nebo (dies natalis).

Sveti Mojsije, vođa, prorok i zakonodavac starozavjetnoga izabranog naroda. Umro je na brdu Nebo nakon što je doveo izabrani narod do Obećane zemljo (usp. Pnz 34).

Sveta Kandida, prva kršćanka u Napulju. Ona je na propovijedanje svetoga Petra apostola prva u gradu Napulju prihvatila vjeru i od prvaka apostola bila krštena te sveto živjela i u istom gradu umrla.

Sveti Marcel, biskup i mučenik u Trieru.

Sveti Rufin, Silvan i Vitalik, dječaci, mučenici u Anciri (Galacija).

Sveti Magno, Kast i Maksim.

Sveti Marcel, mučenik u Chalons-u (Francuska) za vrijeme cara Antonina i predsjednika Priska.

Sveti Tamel, bivši poganski svećenik, i kolege, mučenici za vrijeme cara Hadrijana.

Sveti Teodor, Ocean, Amijan i Julijan, mučenici za vrijeme cara Maksimijana.

Sveti  Bonifacije I., papa  (418.-422.).

Sveti Marin, đakon u Rimini-u i pustinjak na Monte Titano koje se kasnije po njemu nazva San Marino, živio je i umro u 4. stoljeću.

Sveta Ida, franačka vojvotkinja, umrla kao udovica 814. godine.