5. travnja 2020. - Papa: Ne bojte se život potrošiti za Boga i za druge!

Pred Bogom koji nam služi sve do trenutka davanja vlastitoga života molimo za milost da bismo živjeli služeći. Stupimo u vezu s onima koji trpe, koji su sami i potrebiti. Nemojmo misliti samo na ono što nam nedostaje, nego na dobro koje možemo učiniti - rekao je papa Franjo u propovijedi današnjeg misnog slavlja, održanog u bazilici svetog Petra.

Isus "oplijeni sam sebe, uzevši lik sluge”. Dopustimo da nas te riječi apostola Pavla uvedu u svete dane, kada Božja riječ pokazuje Isusa kao slugu – potaknuo je papa Franjo danas u propovijedi na Nedjelju muke Gospodnje u bazilici svetoga Petra. Na Veliki četvrtak Isus je sluga koji učenicima pere noge; na Veliki petak prikazan je kao sluga koji trpi i kao pobjednik; a već sutra, u liturgijskim čitanjima, Izaija prorokuje o Njemu: „Evo Sluge mojega koga podupirem" – rekao je Papa i napomenuo – Bog nas je spasio, služeći nam. Obično mislimo da mi služimo Bogu. No, On je taj koji je nama besplatno služio, jer nas je prvi ljubio. Teško je ljubiti, a ne biti ljubljen. I još je teže služiti, ako ne dopustimo da nam Bog služi.

Gospodin nas je spasio, dajući svoj život za nas – rekao je Sveti Otac i primijetio – Dragi smo mu i skupo smo ga koštali. Njegova ga je ljubav dovela do toga da se žrtvovao za nas i da je na se uzeo sve naše zlo. Bog nas je spasio, dopuštajući da se naše zlo svali na Njega. Reagirao je ponizno, strpljivo i poslušno kao sluga, isključivo snagom ljubavi. Otac je podupirao Isusovo služenje, nije rastjerao zlo koje se sručilo na Njega, podupirao je Njegovo trpljenje, kako bi naše zlo pobijedio samo dobrom, te kako bi kroz njega do kraja prošla ljubav.

Gospodin nam je služio do te mjere da je, kao Onaj koji ljubi, iskusio najbolnije situacije kao što su izdaja i napuštenost – rekao je papa Franjo i istaknuo – Isus je podnio izdaju učenika koji ga je prodao i onoga koji ga je zanijekao. Izdali su ga ljudi koji su ga hvalili i veličali. Izdala ga je vjerska institucija koja ga je nepravedno osudila i politička koja je oprala ruke. Strašno je kada otkrijemo da je netko izigrao povjerenje koje smo u njega položili. Tada se duboko u srcu rađa takvo razočaranje zbog kojeg život izgleda kao da više nema smisla. To se događa, jer smo rođeni da budemo ljubljeni i da ljubimo, a najteža je stvar kada nas izdaju oni koji su nam obećali biti odani i blizu.

Ako budemo iskreni prema sebi, vidjet ćemo naše nevjernosti – rekao je Papa i primijetio – Koliko laži, licemjerja i dvoličnosti; dobrih nakana koje su izdane; neodržanih obećanja i napuštenih namjera! Gospodin zna koliko smo slabi i nedosljedni, koliko puta padamo, kako teško ustajemo i kako teško zacjeljuju određene rane. Da bi nam pomogao i služio, učinio je ono što je rekao po proroku Hošei: „Iscijelit ću ih od njihova otpada, od svega ću ih srca ljubiti". Ozdravio nas je uzevši na se naše nevjernosti i izdaje. Umjesto da se obeshrabrimo zbog straha da nećemo uspjeti, možemo podići pogled prema raspelu, primiti Njegov zagrljaj i reći: Isuse, Ti si uzeo moju nevjernost. Otvaraš mi ruke, služiš mi svojom ljubavlju, podupireš me i zato idem dalje!

Isus na križu samo kaže: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" – citirao je Sveti Otac i istaknuo – Isus je trpio jer su ga njegovi napustili i razbježali se. Ostao mu je samo Otac. U ponoru samoće, prvi ga put zove imenom „Bože". Vapi glasom koji razdire „Zašto si me i Ti napustio?". Naime, to su riječi psalma koje nam kažu da je Isus u molitvu uključio i krajnji očaj. Iskusio je najveću napuštenost za koju svjedoče evanđelja, iznoseći Njegove izvorne riječi: „Eli, Eli, lama sabahtani?"

Sve je to učinio da bi nam služio – rekao je papa Franjo i objasnio – Kada se u bezizlaznoj situaciji osjećamo napušteni i kad nam se čini da čak ni Bog ne odgovara, sjetimo se da nismo sami. Isus je iskusio potpunu napuštenost, kako bi s nama u svemu bio solidaran. To je učinio za mene i za tebe, kako bi ti rekao: „Ne boj se, nisi sam. Iskusio sam sav tvoj očaj kako bih uvijek bio uza te". Danas, u drami pandemije, suočeni s mnogim sigurnostima koje se raspadaju, Isus svakome kaže: „Hrabro, otvori svoje srce mojoj ljubavi. Osjetit ćeš Božju utjehu, koja te podupire".

Pred Bogom koji nam je služio, koji je iskusio izdaju i napuštenost, možemo ne izdati ono zbog čega smo stvoreni; ne napustiti ono što je važno – rekao je Papa i napomenuo – Na svijetu smo da bismo ljubili Njega i druge. Ostalo prolazi, a to ostaje. Drama kroz koju prolazimo, potiče nas da ozbiljno uzmemo ono što je važno, da se u nevrijednim stvarima ne gubimo; da ponovo otkrijemo da život ne vrijedi ako se ne služi. Jer život se mjeri ljubavlju. Dakle, u ove svete dane, kod kuće, stojimo pred Isusom raspetim, mjerom Božje ljubavi prema nama. Pred Bogom koji nam služi sve do trenutka davanja vlastitoga života molimo za milost da bismo živjeli služeći. Stupimo u vezu s onima koji trpe, koji su sami i potrebiti. Nemojmo misliti samo na ono što nam nedostaje, nego na dobro koje možemo učiniti.

Otac koji je Isusa podržavao u muci i nas ohrabruje u služenju. Ljubiti, moliti, opraštati, brinuti se za druge može koštati i izgledati kao križni put. No put je služenja, put pobjede koji nas je spasio i koji nam spašava život. To osobito želim reći mladima, na ovaj dan koji je njima već 35 godina posvećen. Dragi prijatelji, gledajte istinske junake koji se ovih dana vide i koji nemaju slavu, novac i uspjeh, nego služe drugima. Ne bojte se život potrošiti za Boga i za druge, zaradit ćete! Život je dar koji se prima, darujući sebe. Najveća je radost ljubavi reći DA, kao što je Isus učinio za nas, bez onoga „ako" i „ali" – zaključio je Sveti Otac. su pozvani svjedočiti nadu u ovom teškom vremenu

Draga braćo i sestre,

Prije no što zaključimo ovo slavlje želim pozdraviti one koji su u njemu sudjelovali putem sredstava društvene komunikacije. Poseban pozdrav mladima iz cijeloga svijeta koji na jedan novi način, na biskupijskoj razini, slave današnji Svjetski dan mladih. Danas je bilo predviđeno da mladi iz Paname predaju Križ mladima iz Lisabona. Ta tako sugestivna gesta odgođena je za nedjelju Krista Kralja, 22. studenog. U očekivanju tog trenutka pozivam vas mlade da njegujete i svjedočite nadu, velikodušnost, solidarnost koja nam je svima potrebna u ovom teškom vremenu.

Sutra, 6. travnja obilježava se Svjetski dan sporta za mir i razvoj koji su proglasili Ujedinjeni narodi. U ovom se razdoblju mnogi događaji odgađaju, ali izlaze na vidjelo najbolji plodovi sporta: rezistentnost, timski duh, bratstvo, davanje najboljeg od sebe… Dakle, ponovno pokrenimo sport za mir i razvoj.

Dragi prijatelji, krenimo s vjerom u Veliki tjedan u kojem Isus pati, umire i uskrisuje. Osobe i obitelji koje neće moći sudjelovati u liturgijskim slavljima pozvane su okupiti se u molitvi kod kuće, također uz pomoć tehnoloških sredstava. Prigrlimo u duhu bolesne, njihove obitelji i one koji ih liječe s velikim samoprijegorom; molimo za pokojne u svjetlu pashalne vjere. Svatko je prisutan u našem srcu, u našem sjećanju, u molitvi.

Od Marije učimo nutarnju tišinu, pogled srca, ljubavlju ispunjenu vjeru kako bismo slijedili Isusa na križnome putu, koji vodi k slavi Uskrsnuća. Ona kroči zajedno s nama i podupire našu nadu.

Papa: Neka nitko ne iskorištava ovaj teški trenutak za vlastite interese

Na misi slavljenoj u Domu svete Marte papa Franjo je molio za ispravnu savjest kako bismo u ovo tako teško vrijeme uvijek činili dobro. U propovijedi je potaknuo vjernike da paze na kušnje koje započinju od malih stvari, ali poslije nas navedu da padnemo u grijeh i prenesemo ga na druge, te se na kraju opravdavamo

Na početku mise koju je jutros slavio u Domu svete Marte papa Franjo je molio za to da nitko ne iskoristi pandemiju za vlastite interese. U ovim trenutcima nemira, teškoćā i žalosti, ljudi često imaju mogućnost činiti mnogo dobrih stvari. Međutim, ima i onih koji se dosjete učiniti nešto što nije tako dobro, koji iskoriste trenutak za sebe, za vlastitu korist – primijetio je Papa te potaknuo – Molimo danas da Gospodin svima podari ispravnu savjest, transparentnu, kako bi se mogli pokazati pred Bogom ne srameći se.

U propovijedi je Papa komentirao odlomak iz Ivanova Evanđelja (Iv 11, 45-56) koji govori o odluci Sinedrija, nakon Lazarova uskrsnuća, da ubiju Isusa. Ta je odluka donesena na kraju postupnoga procesa; na kraju puta kušnje koji započinje od malih stvari, ali poslije se proširi u grijeh koji se samoopravdava. Kušnja se polako povećava, prenosi na druge i opravdava, i pritom mijenja srce. Iza te se napasti nalazi podmuklost đavla koji želi uništiti Isusa.

Dugo su farizeji, pa i veliki svećenici, bili nemirni jer su se u zemlji događale čudne stvari. Najprije Ivan, kojega su na kraju ostavili jer je bio prorok, krstio je i ljudi su odlazili njemu, ali nije bilo drugih posljedica – primijetio je Papa. Onda je došao Isus. Počeo je činiti znakove, čudesa, ali ponajviše govoriti ljudima koji su ga shvaćali, slijedili ga i nisu uvijek poštovali zakon, zbog toga je to unosilo veliki nemir. Onda su ga neki stavili na kušnju, ali Gospodin je uvijek imao jasan odgovor koji njima, zakonoznancima, nije padao na pamet – rekao je Sveti Otac te podsjetio na događaj sa ženom koja je imala sedam muževa. Nakon Isusova jasnog odgovora pismoznanci su otišli, pomalo postiđeni zbog njegove mudrosti.

Tako su otišli i poniženi, počevši od najstarijih, kada su htjeli kamenovati preljubnicu, i kada im je Isus rekao: ''''Tko je bez grijeha neka prvi baci kamen''''. (…) Nakon Lazarova uskrsnuća mnogi su Židovi išli posjetiti Lazarove sestre; ali neki su išli vidjeti kako stvari stoje, te su izvijestili farizeje o onomu što je Isus učinio. Međutim, mnogi su povjerovali u Njega. Oni pak koji su išli, brbljavci, koji žive (brbljajući o drugima)… išli su ih izvijestiti.

Glavari su se svećenički i farizeji stoga okupili kako bi donijeli neku odluku. Što da radimo? Taj čovjek čini mnoge znakove. Ako ga pustimo da tako nastavi, svi će vjerovati u njega; postoji ta opasnost, narod će ga nasljedovati, odvojit će se od nas – govorili su – Doći će Rimljani i uništit će naš hram i naš narod. U tomu je bio dio istine, ali ne cijela istina; – napomenuo je Papa – bilo je to opravdanje, jer su, politički, bili pronašli ravnotežu s okupatorom, ali mrzili su rimskoga okupatora. Stoga je Kajfa, koji je bio najradikalniji, a bio je veliki svećenik, predložio da ubiju Isusa.

Bio je to cijeli proces koji je započeo malim nemirima u vrijeme Ivana Krstitelja, a poslije je završio tim sastankom svećeničkih glavara i farizeja. Takvo je postupanje upravo primjer kako napast djeluje u nama, jer iza njega je očito bio đavao koji je želio uništiti Isusa. Tako i napast u nama općenito djeluje na taj način; započinje nekom malom stvari, nekom željom, idejom, a onda raste, prenosi se na druge i na kraju se opravdava. To su tri koraka đavolske napasti u nama – istaknuo je Papa te napomenuo da su članovi Sinedrija, nakon odluke da ubiju Isusa, mirno otišli kući.

I svi mi, kada nas svlada kušnja, na kraju smo mirni, jer smo pronašli opravdanje za taj svoj grijeh, za to grješno ponašanje, za taj život koji nije u skladu s Božjim zakonom. Trebali bismo se naviknuti vidjeti taj proces kušnje u sebi. Proces koji mijenja naše srce iz dobroga u loše, koji nas vodi na nizbrdicu. Stvar polagano raste, zaražava druge i na kraju se opravdava. Kušnje u nas teško dolaze iznenada, jer đavao je lukav. Zna krenuti tim putom, istim onim koji je izabrao kako bi došao do presude Isusu.

Kada se nađemo u grijehu, kada padnemo, prvi korak koji imamo učiniti jest da tražimo oprost od Gospodina, ali onda se trebamo pitati: Kako sam uspio tamo pasti? Kako je započeo taj proces u mojoj duši? Kako se razvio? Koga sam zarazio? I kako sam se na kraju opravdao zato što sam pao? – rekao je Papa te istaknuo – Isusov je život uvijek primjer za nas, a ono što se dogodilo Isusu, dogodit će se nama; kušnje, opravdavanja, dobri ljudi koji su oko nas, a možda ih ne čujemo, i oni loši, kojima se nastojimo približiti kako bismo uvećali kušnju.

Međutim, nemojmo nikada zaboraviti – upozorio je Sveti Otac – iza nekog grijeha, iza pada, uvijek se nalazi napast koja je započela malena, onda je narasla, zarazila druge i na kraju pronašla opravdanje za taj pad. Neka nas Duh Sveti prosvijetli u poznavanju nutrine – rekao je na kraju papa Franjo te slavlje završio euharistijskim klanjanjem i blagoslovom, pozivajući vjernike na duhovnu pričest.