Nalazite se u > Kalendar

5. travnja - Sveti Vinko Ferrer, prezbiter

5. travnja - Sveti Vinko Ferrer, prezbiter

Jedan od najvećih propovjednika svoga doba, sveti Vinko Ferrer, svećenik, rodio se u španjolskom gradu Valenciji 23. siječnja 1350. od oca Gulielma Ferrer i majke Kontance Miguel. Odgojen u ka­toličkom duhu, 1367. Godine stupi u dominikanski red i postade jedan od slavnijih dominikanaca. Nakon redovničkog zavjetovanja 1368. godine studira logiku, filozofiju i teologiju u Valenciji i Barceloni, a 1374. godine ređen je za svećenika. Samo godinu dana poslije ređenja, od 1375. pa sve do 1390. godine predaje teologiju na katedralnoj školi u Barceloni. U svom redu bio je magister teologije i pučki propovjednik. Posebno je studirao Sveto pismo i hebrejski jezik. Od 1379. do 1380. godine bio je prior u samostanu u Valenciji. Njegov život odgovarao je riječima koje je narodu propo­vijedao. Kao pokornik i isposnik kod naroda je bio omiljen, a kao pravičan bio je čašćen tako da je brojne sporove među ljudima rješavao na obostrano zadovoljstvo. Promicao je ćudoređe i pravu katoličku vjeru.

Sveti Vinko bio je odan rimskoj Crkvi i papama pristajući uvijek uz onoga papu koji je bio zakoniti nasljednik svetog Petra, tj. pravi papa.

U svome životu imao je i viđenja. Tako mu se, navodno, jednom ukazao Isus sa svetim Dominikom i svetim Franjom te ga poslao propovijedati, naviještati narodu Božjem blagu vijest - Evanđelje. Od toga trenutka išao je bez oklijevanja propovijedati po Francuskoj, Italiji i Španjolskoj. U propovijedanju imao je velikog uspjeha tako su ga slijedili brojni svećenici koji su mu pomagali, a i vjerni puk je zanosno za njim hrlio da vidi i čuje toga Božjeg čovjeka. U svojim propovijedima naglašavao je jedinstvo Crkve, koje je u njegovo vrijeme bilo silno poljuljano. U to su vrijeme istovremeno bili tri pape.

Od njegovih brojnih spisa najvažnija su mu djela: „De moderno schismate" (teološko-pravno djelo); „De vita spirituali" koje je doživjelo brojna izdanja i prevedeno na razne jezike; „Sermones", tj. propovijedi kojima su se dosta služili svećenici koji su propovijedala po njegovu uzoru.

Bit njegove duhovnosti sastojala se u nasljedovanju Krista. Stoga je bila apostolska i kristocentrična. On je naime smatrao kako je Krist i njegovo djelo temelj kršćanske duhovnosti. O tome svjedoče njegova djela i njegov život kojemu je Krist bio središte sve do zadnjega izdisaja. Umro je u Vannesu u Francuskoj 5. travnja 1419. godine. Tijelo mu i danas počiva u tamošnjoj katedrali. Odmah nakon njegove smrti mnogi su bili uslišani koji su mu se utjecali.

Papa Pio II. proglasio ga je svetim 1458. godine. Pobožni narod ga zaziva u pomoć poglavito kad sijeva i za vrijeme potresa, a u njegovu čast i voda se blagoslivlje.

Sveta Irena (Mira, Miroslava), djevica i mučenica u Solunu za vrijeme Dioklecijanova progonstva (304.) Mučeništvo je podnijela malo poslije svojih dviju sestar: Agape i Hionije (v. 3. o. mj.). Kad je progonstvo kršćana nastalo u Solunu, Irena se zajedno s drugima sklonila u planine. Osjetivši kako se time pokazala kukavicom, vratila se kući. Nakon toga je uhvaćena pod optužbom da je kršćanka i da drži svete knjige koje je car naredio da se unište. Namjesnik Dulcecije želeći od nje doznati gdje se kriju drugi kršćani, upita je: Gdje ste se krili u planini? Onamo gdje je Bog htio, odgovori ona. Tko vas je hranio? Onaj koji daje hranu kraljevima dao ju je i nama. Je li tvoj otac znao gdje si? Nipošto.

A vaši susjedi? Tvoja je stvar da se o tome infoarmiraš. Tko te je vidio da čitaš te zabranjene knjige? Na tebe spada, Dulcecije, da to ispitaš. Sve što ja mogu kazati jest da bih ih čitala dan i noć kad se zbog toga ne bih trebala kriti. Na kraju joj je namjesnik ponudio siguran život ako se odrekne vjere. Budući da je ona to odbila, dao ju je živu spaliti (usp. O. Englebert, La fleur des saints, str. 118).

Sveti Zenon i pet djevica, mučenici na otoku Lesbosu (5. st.).

Sveti mučenici u Africi koji su za vrijeme progonstva kralja Genzerika poubijani na Uskrs u crkvi dok je čitač pjevao Aleluja.

Sveta Julijana iz Liziea (oko 1191.-1258.), redovnica. Njezinim zalaganjem papa Urban IV. uveo je 1264. godine blagdan Tijelova za čitavu Crkvu.

Blažena Marija-Krescencija redovnica, franjevačka trećoredica u Kaufbeurenu, umrla 1744. godine.

Sveta Katarina Thomas, djevica,  redovnica reda svetog Augustina,  umrla u Palmi na otoku Majorki 1574. godine. Svetom ju je proglasio papa Pio XI. 1930. Godine.

Sveti Gerard iz Corbie (Somme), redovnik, umro u Grande-Sauve (Gironde) 1095. godine.
5. travnja - Sveti Vinko Ferrer, prezbiter
5. travnja - Sveti Vinko Ferrer, prezbiter
5. travnja - Sveti Vinko Ferrer, prezbiter
Župni info kutak Sveci i blaženici Crkve u Hrvata
Korisni linkovi