Cijeli kršćanski svijet slavi svetog Nikolu biskupa. On je zaštitnik Rusije i Grčke, putnika i mornara, djece i djevojaka-udavača. U mnogim zemljama „Babbo Natale", „Santa Claus" ili moderni nekršćanski „Djed Mraz", sve je to prosinački susret djece i mladih s drugim starcem s bijelom bradom, svetim Nikolom, biskupom, Pu­tnikom.

Rođen je u Patari u Maloj Aziji (današnja Turska) 270. godine. Mlad je ostao bez roditelja. Na neobičan je način postao biskupom grada Mire. Sudjelovao je na prvom općem crkvenom saboru u Niceji 325. gdje je osuđeno arijanstvo, koje je nijekalo Kristovo božanstvo. Na Nicejskom saboru napisano je i Vjerovanje što se moli nedjeljom i svetkovinom u euharistijskom slavlju.

Bio je samodiscipliniran i snažnog značaja. Čovjek molitve i iskrene ljubavi prema bližnjemu. Spreman je bio suprotstaviti se i samom caru Konstantinu, kako bi obranio prava malog čovjeka. Umro je 350. go­dine u Miri i tu pokopan. Tjelo mu je 1087. godine preneseno u Bari i nakon toga na Zapadu se raširilo njegovo štovanje.

U nedostatku sigurnih podataka o njegovu životu stoljeća su iskitila legende. Jedna se zove „zlatna". Iako su legende unijele ne­vjerojatne pojedinosti u njegov život, ipak je u njima ono bitno istinito. Iz njih Nikola izrasta kao kršćanski heroj.

„Kad su tri mladića išla na studij u Atenu i odsjeli u gostinjcu u gradu Miri, gostioničar, pohlepan za novcem, sasjekao ih je i „po­solio" u bačvi. Nikola je neustrašivo prekorio zlodjelo, uskrsio mladiće i tako oduševio cijeli grad, pa su ga studenti uvijek smatrali svojim čuvarom i zaštitnikom". A kad je „tatica" htio svoje kćeri upotrjebiti za najnečasniji posao i na taj način zarađivati novac, Nikola se darežljivo pobrinuo za njihov miraz i čestitu udaju (noću je uba­civao potrebni novaca). Posebno ga časte djevojke željne sretnog obiteljskog života.

Tako je nastao običaj: za njegov blagdan i velika i mala djeca primaju darove. Priredbe za „Nikolinje" (sveti Nikola i krampus), darovi uz sniježne pahuljice stvaraju ono jedinstveno predbožićno raspoloženje. Popularnost svetog Nikole svjedoči i riječ što je Venecijanke govore svojoj djeci koja pohlepno traže slatkiše: „Nemam bačvu svetog Nikole!" (punu slatkiša).

Ne samo djeca i djevojke nego i ozbiljni mornari, posebno štuju svetog Nikolu. Njegova je slika na brojnim brodovima, ili u novčanicima mornara. Nikola je kao biskup Mire spasio mornare iz strašne oluje, pomorci ga ne prestaju zazivati. Blagoslovi brodova, Nikolini likovi na njima, zavjetni darovi u njegovim svetištima, molitve i zavjeti majki za sinove, supruga za muževe koji plove na dalekoj mo­rskoj pučini živi su svjedoci Nikoline ukorijenjenosti u duši kršćanskoga puka.

U Francuskoj i Njemačkoj ima preko 2.000 njegovih crkava, u Da­nskoj 100; a na Islandu čak 40! Na pravoslavnom Istoku nemoguće ih je prebrojiti. Na našoj obali ima ih mnoštvo, a u cijeloj Hrvatskoj preko 120. I umjetnici od bizantinskih vremena do naših dana ostvarili su bezbroj umjetničkih likova ovoga popularnog Sveca.