Nalazite se u > Esej

Litanije za Božju providnost

Litanije za Božju providnost

LITANIJSKA RAZMIŠLJANJA

Svećenikov zaziv smjenjivao bi se s glasovima vjernika. „Moli za nas" ispunilo bi crkveni prostor, a molitva u dijalogu, jednim svojim dijelom, poprimila bi jednostavni dramski oblik.

Molili smo litanije!

Nama djeci činilo se lako i melodično ponavljati „smiluj nam se" ili „moli za nas" pa bismo se iz svega glasa pridružili odraslima, sve do pred sam kraj kad smo nekako mlako i otegnuto pjevušili. Tada smo bili djeca i monotono odgovaranje moglo nam se i oprostiti, no svejedno ova neobična molitva ostavila je u nama svoj glasovni trag. A kad je život zahtijevao da svakoj molitvi pristupimo odanije i ozbiljnije, postale su i litanije sastavni dio naših osobnih pobožnosti. S molitvenikom u ruci onaj glasni litanijski dijalog pretočio se u tihi, smireni, iskreni monološki zaziv i prošnju.

Litanije imaju svoj neobični čar. Treba ih moliti i osjetiti ga. Ma tko ih sastavljao, puk ili pojedinci, one nas vode putovima vjere i uz određenu simboliku i snažne epitete prate život Isusa, Marije i svetaca. Litanijama izravno ulazimo u svijet svetosti i savršenstva koji nam je tako dalek i nedostižan u stvarnom životu i kojeg upravo zato i želimo dotaknuti molitvom.

Pa kad je u Litanijama svetoj Mariji ženi i majci, Marija žena: siromašna, ponizna, poslušna, prognana, izbjegla, jaka, mudra, neustrašiva, na slušanje spremna, majka Sina Božjeg, onda Ona, svojim vrlinama, raste u našim očima upravo onako kako je rasla i u Božjim, od siromašne djevice do Nebeske Kraljice. E, kad bi zemaljski hod nas žena bio imalo sličan Marijinom!?

Najviše litanija posvećeno je Mariji (marijanske litanije): Litanije svetoj Mariji Bezgrešnoj, Litanije Srcu Marijinom, Litanije Majci dobroga savjeta, Litanije Gospi žalosnoj, Litanije Gospi Trsatskoj, Litanije Gospi brze pomoći, Litanije svetoj Mariji od sedam radosti,

Povijest nastanka litanija seže u četvrto stoljeće. Sam naziv dolazi od grčkog litaneuein-moliti, prositi. Nastajale su u puku koji ih je sastavljao, molio, bilježio mijenjao i zaboravljao. Sve započinju zazivom: „Gospodine, smiluj se", a završavaju: „Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se".

U Litanijaru, zbirci litanija, zabilježene su 132 litanije. Izdvojit ću Litanije za Božju providnost koje bude moja sjećanja na baku koja ih je, po majčinom pričanju, revno molila u oskudici i gladi za kruh svagdanji svojoj djeci.

Razmišljanja su mi potaknule i Litanije Majci Božjoj, majci života i zaštitnici nerođenih, molitvi za spas djece kojoj bi mogao biti ukraden prvi plač i prva izgovorena riječ. Bez obzira koliko dugo, minuta, sat, dan ili tjedan, živi su i krenuli su na putovanje zvano život. Očekuju: prvu  sunčanu zraku, komadić plavog neba, ime, poljubac, prvi rođendan, priču za laku noć, mjesto za obiteljskim stolom, klupu u školskoj učionici. Ne žele toplo krilo majke zamijeniti zauvijek hladnim ležajem. A zasigurno bi svoje roditelje nagradili osmijehom, pogledom svojih plavih ili smeđih očiju i tisućama sretnih dana zajedničkog života, sve dok Bog ne odredi drugačije.

Za kraj, uz malo dobre volje, litanije možemo moliti i bez molitvenika. Na brdašcu iznad grada, u ljepoti svježeg ljetnog jutra, stajala sam pred Gospinim kipom. Zazivi Mariji potekoše sami od sebe, iz moje duše, iz srca. Nisu bili složeni poput onih iz Litanijara, ali bili su moj iskreni pozdrav Majci Božjoj.

Vojna Krizmanić, prof.

Župni info kutak Sveci i blaženici Crkve u Hrvata
Korisni linkovi