Nalazite se u > Vijesti

Molitvena osmina za jedinstvo kršćana (18.-25. siječnja) 2016.

Molitvena osmina za jedinstvo kršćana (18.-25. siječnja) 2016.

POZVANI NAVIJEŠTATI SILNA DJELA GOSPODNJA

Uz molitvenu osminu za jedinstvo kršćana 2016.

Polazišne tekstove za molitvenu osminu svake godine stvaraju ekumenska tijela i organizacije kršćanskih crkava i zajednica druge zemlje, u mandatu kojeg im zajednički povjeravaju Papinsko vijeće za promicanje jedinstva kršćana i Ekumensko (Svjetsko) vijeće crkava.  Za 2016. polazišne materijale pripremili su kršćani iz Latvije.

Na hrvatskoj razini tako nastale materijale hrvatskim prilikama prilagođuje i priručnik za molitvenu osminu priprema Vijeće Hrvatske biskupske konferencije (HBK) za ekumenizam i dijalog u suradnji s Ekumenskim koordinacijskim odborom crkava u Hrvatskoj (EKOCUH).

Ovogodišnji tekstovi posvješćuju kršćanima njihovu pozvanost i poslanje da naviještaju silna djela Gospodnja. Ne iznenađuje stoga izbor teksta evanđelja u središnjem ovogodišnjem molitvenom slavlju: „Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze. Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima." (Mt 5, 13-16).

Kršćani katkada, pogrešno shvaćajući „parolu" da je „vjera privatna stvar čovjeka" katkada (p)ostaju pasivni u posredovanju spasenjskog duhovnog blaga koje im je povjerio Gospodin. Dakako da se vjera realizira prvenstveno na osobnoj razini čovjeka i u tom smislu ona jest „privatna stvar čovjeka", no nipošto nije privatna stvar čovjeka u smislu da bi se trebala „zatvoriti u sakristiju" i ostati neprimjetna u javnosti.

Navještaj Božje objave i spasenja je namijenjen svemu svijetu. Isus Krist, Vječna Očeva Riječ, utjelovivši se u svijet da svima objavi Očevu ljubav i spasenje, javno djeluje, javno uči, javno naviješta Radosnu vijest (evanđelje) o spasenju i javno čini silna djela: javnoprolazi zemljom čineći dobro (usp. Dj 10, 38). On i svojim učenicima povjerava poslanje toga navještaja svima: „Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju." (Mk 16, 15).

I u hrvatskom društvu i javnosti se zamjećuje određena zabuna kada je riječ o prostoru za naviještanje i djelovanje Crkve i kršćana. U sredstvima javnog priopćavanja, u gledanijim, slušanijim i čitanijim (in)formativnim emisijama, člancima i/ili terminima, primjećuje se određena bojazan od uključivanja i prezentiranja vjerske i vjerničke dimenzije, zapaža se određeni uređivački oprez, doziranje, pa i izostavljanje relativno značajnih vjerskih sadržaja i događaja. Vjerskom području se najčešće pristupa kroz posebne tematski „specijalizirane" emisije i članke – „rezervate" i kroz subjektivne filtere i kriterije zaduženih pojedinaca, koji katkada prezentiraju zapravo svoja osobna viđenja crkvenih i vjersko-vjerničkih tema, koja se nerijetko razlikuju od autentičnih intencija samoga navještaja evanđelja i intencija vjerničke zajednice. Katkada se čini da kršćani, Crkva i vjera stječu pravo ne biti „privatna stvar čovjeka" uglavnom kada je riječ o skandalima i negativnostima, od kojih dakako ni jedna ljudska zajednica nije imuna, pa stoga ni kršćanske zajednice. Kršćanin, neupitno je, uvijek mora biti protiv zataškavanja, lažne slike i dvoličnosti i stoga će se zalagati za objektivne medijske informacije i onda kada se radi o manama, deformacijama, grijesima i sablaznima u kršćanskim i vjerskim zajednicama, ali bi, pravde i istine radi, sva sredstva javnog priopćavanja s jednakom revnošću trebala imati sluha i za pozitivno, uzorno i poticajno, u tim istim zajednicama. Sa zahvalnošću brojnim medijskim djelatnicima valja priznati i pohvaliti da se u hrvatskim sredstvima javnog priopćavanja također sve češće susreću objektivni i konstruktivni, neideologizirani i nemanipulirani, profesionalno odgovorni i kvalitetni pristupi vjerskoj tematici koji ne boluju od „kršćanofobije" i „religiofobije" i koji vjeru ne guraju „u sakristiju" nego joj daju pravo građanstva i ostavljaju prostor za javno djelovanje.

Amputira li se u nekom društvu supstanca bitne religijske i kršćanske poruke o bogoljublju i čovjekoljublju, ukloni li se religijski i kršćanski altruistični etički i moralni sustav vrijednosti iz javnosti, iz odgoja i iz medija, to i takvo društvo osiromašuje i destruira samo sebe. Ono tada zatvara čovjeka samo u vremenito i ne otvara ga za integralnu, cjelovitu stvarnost koja uz „ovostrano" uključuje i „onostrano". Društvo tada sebe otvara egoističnim interesima pojedinaca i skupina, sustavima  nepravde i iskorištavanja drugoga, a time i dezintegraciji i destrukciji sebe kao cjeline i pojedinca u sebi.

Vršeći svoje poslanje navještaja i djelujući u javnosti kršćani ne smiju zaboraviti da autentični navještaj Boga u Duhu Isusa Krista nije nametljiv i nasilan, da on uvijek ostaje ponuda i poštuje čovjekovu slobodu izbora onako kako je poštuje i sam Bog, koji bez pridržaja omogućava čovjeku, i po slobodi bogolikom, da i Njemu samom može reći „ne": „K svojima dođe i njegovi ga ne primiše" (Iv 1, 11).

Bez imalo ohole umišljenosti, ali sa svetom poniznošću, zahvalnošću i radošću, vjerujemo da Isus svojim učenicima (kršćanima) ne govori bez razloga „Vi ste sol zemlje… Vi ste svjetlost svijeta…".

No nismo „sol" i „svjetlost" svijeta sami po sebi nego po onome što smo od Njega upili i što po Njemu nastojimo živjeti. To Njegovo, koje jest ili nije u nama prisutno, u većem ili manjem stupnju, sol je koja čuva svijet od kvarenja. Nije li to Njegovo u nama, mi kršćani bljutavimo, nemamo što dati svijetu i ne možemo ga čuvati od kvarenja: „Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze" (Mt 5, 13).

Premda mi kršćani nismo u potpunosti izgubili jedinstvo u Kristu, premda smo u nepotpunom jedinstvu, ipak smo u pojedinim važnim stvarima nauka vjere i prakticiranog zajedništva također u raskolu. Po onome što nas kao crkve i pojedince uzajamno suprotstavlja Njegovo u nama biva manje i mi bljutavimo. Zato će kršćanin u svakoj crkvi uvijek nastojati oko uklanjanja razdvajajućega i izgradnje povezujućega i zajedničkoga, nastojat će oko ekumenizma.

Zahvaljujući zajedničkom izboru teme i tekstova predstavnika kršćanskih zajednica u Latviji, ovogodišnja molitvena osmina za jedinstvo kršćana poziva nas kršćane da svijetu budemo sol koja neće biti bljutava, jer ćemo mu neraskoljeni - ne jedni protiv drugih nego zajedno -naviještati silna djela Gospodnja (usp. 1 Pt 2, 9).

Molitvena osmina za jedinstvo kršćana (18.-25. siječnja) 2016.
Župni info kutak Sveci i blaženici Crkve u Hrvata
Korisni linkovi