Nikola je započeo svoj zemaljski život u Krešimirovu gradu Šibeniku oko 1340. godine. Prvu naobrazbu stekao je u rodnom gradu, a vjerojatno je i franjevcem postao ili u istom gradu ili u Bribiru. Nakon novicijata studirao je bogosloviju u Zadru, Splitu ili Senju, jer su u to doba u tim gradovima postojala filozofska i teološka učilišta. Oko 1365. godine za­ređen je za svećenika. Kao franjevac, misionar pošao je u Bosanski vikarijat 1372. godine i u Bosni ostao 12 godina. Pojedinosti o njegovu životu i radu u Bosni nisu poznate. U Palestinu je pošao u jesen 1383. ili po­četkom 1384. godine. Zajedno s Deodatom iz Ruticinija (Francuska), Petrom iz Narbone (Francuska) i Stjepanom iz Cunea (Italija) podnio je muče­ničku smrt u Jeruzalemu 14. studenoga 1391. godine i kao svjedok vjere započeo drugi dio života, onaj u slavi svetih.

Izvršenju smrtne osude morao je prisustvovati i gvardijan samos­tana svetoga Spasa na Sionu fra Gerard Chalvet, Francuz. On je pomnjivo sve opisao i poslao u Vatikan, Šibenik i drugdje. Tako danas imamo prvorazredno svjedočanstvo o mučeništvu svetoga Nikole i subraće.

U Europi su Nikolu i subraću štovali odmah nakon smrti. Posebno se u rodnom Šibeniku razvilo Nikolino štovanje. Stoga je papa Leon XIII. 1889. godine odobrio blaženikovo štovanje.

Između dva rata razmahalo se Nikolino štovanje i očekivala se skora kanonizacija, ali je rat sve zaustavio. Posao je sretno priveden kraju i Nikolu je svetim proglasio papa Pavao VI. u Rimu 21. lipnja 1970. godine.

Sveti Nikola je izvanrednom ljubavlju ljubio Krasta i želio ga do­nijeti svima posebno bogumilima u Bosni i muslimanima u Palestini. Propovijedanju i apostolskom radu bio je tako predan pa nije pazio za svoj zemaljski život. On je bio radostan što može trpjeti i umrijeti za ime Isusovo (usp. Dj 5, 41). Stoga ga je Bog proslavio „revnošću za širenjem vjere i palmom mučeništva" (Molitva).

Sveti Josip Pignatelli, prezbiter, Dl., rođen je u Zaragozi 1737. godine, umro u Rimu 1811. Svetim ga je proglasio papa Pio XII. 1954. godine.

Sveti Ivan Orsini, biskup u Trogiru gdje je umro i pokopan 1111. godine. Trogir ga slavi kao svog zaštitnika.

Sveta Veneranda, djevica i mučenica u Galiji za cara Antonina.

Sveti Venerando, mučenik u Troyes-u (Francuska) za cara Aurelijana.

Sveti Hipacije, biskup, kamenovan u Kangriji (Paflagonija) sa strane krivovjernika dok se vraćao s Nicejskog sabora.

Sveti Serapion, mučenik u Ateksandriji za cara Decdja.

Sveti Serapion, reda Blažene Djevice Marije za oslobođenje robova, mučenik u Alžiru.

Sveti Jukund, biskup u Bolonji.

Mnoštvo svetih žena podnesoše mučeništvo u Emesi za arapskog vođe Mahdija.