19. srpnja 2020. - Papin nagovor uz Anđeo Gospodnji
Božja strpljivost
otvara naša srca nadi
Prije Angelusa
Draga braćo i sestre, dobar dan!
U današnjem Evanđelju (usp. Mt 13,
24-43) susrećemo ponovno Isusa koji i dalje u prispodobama namjerava mnoštvu
govoriti o Kraljevstvu nebeskom. Zadržat ću se na prvoj, onoj o kukolju, kojom
nam Isus pomaže spoznati Božju strpljivost, otvarajući naše
srce nadi.
Isus pripovijeda da, na polju na
kojem je posijano dobro sjeme, niče također kukolj, termin koji u sebi sadrži
sve štetne trave koje štete tlu. Možemo reći da je i danas tlo zagađeno mnogim
pesticidima i herbicidima, koji na kraju štete i žitu i tlu i zdravlju. To je
bila mala digresija. Zato sluge idu gospodaru da saznaju odakle dolazi kukolj,
a on odgovara: „Neprijatelj čovjek to učini" (r. 28). Ta mi smo posijali dobro
sjeme! Neprijatelj, protivnik, je došao i to učinio. Oni bi htjeli odmah otići
i iščupati kukolj koji raste; no gospodar kaže: „ne", jer bi se time riskiralo
da se iščupa sve zajedno, i kukolj i žito. Treba čekati vrijeme žetve: tek tada
će se to dvoje odvojiti i kukolj će se spaliti. I to itekako ima smisla.
U toj se prispodobi može iščitati
pogled na svijet. Uz Boga – koji je gospodar toga polja – koji sije uvijek i
samo dobro sjeme postoji i neprijatelj koji sije korov kako bi spriječio
pšenicu da raste. Gospodar djeluje otvoreno, na svjetlu dana, i njegova je
želja imati dobru žetvu; ovaj pak drugi, neprijatelj, koristi se naprotiv
okriljem noći i vodi se zavišću, zbog neprijateljstva, da sve upropasti.
Neprijatelj na kojeg se referira Isus ima ime, to je đavao, on je veliki
protivnik Boga. Njegov je naum ometati djelo spasenja, učiniti da Božje
kraljevstvo ometu zlotvori koji se služe nečasnim djelima i šire sablazni.
Naime, dobro sjeme i kukolj ne predstavljaju dobro i zlo u apstraktnom smislu,
nego nas ljudska bića koji možemo slijediti Boga ili đavla. Koliko smo puta
čuli da su u nekoj obitelji koja je bila u miru kasnije izbili sukobi, zavisti…
kvart u kojem je vladao mir kasnije su se počele događati ružne stvari… I
običavamo reći: „Netko je došao tamo posijati kukolj" ili „ta osoba iz
obitelji, ogovaranjima, sije kukolj". Širenjem zla uvijek se uništava. I to
uvijek čini đavao ili naša napast: kad padnemo u napast ogovaranja kako bismo
uništili druge.
Sluge namjeravaju odmah ukloniti
zlo, to jest zle ljude, no gospodar je mudriji, vidi dalje. Moraju znati
čekati, jer je podnošenje progona i protivština sastavni dio kršćanskog poziva.
Zlo, zasigurno, moramo odbacivati, no prema zlim ljudima trebamo postupati
strpljivo. Ne radi se o licemjernoj toleranciji koja skriva dvosmislenost, nego
o pravdi koju ublažava milosrđe. Ako je Isus došao tražiti grešnike, više no
pravednike, liječiti bolesne prije no zdrave (usp. Mt 9,
12-13), i djelovanje nas, njegovih učenika, mora biti usmjereno ne na
uništavanje zlih nego na njihovo spašavanje. To je ta strpljivost.
Današnje Evanđelje predstavlja dva
načina djelovanja i življenja. S jedne je strane pogled gospodara, koji daleko
vidi, a s druge pogled slugu, koji vide problem. Slugama je stalo do zemlje bez
korova, gospodaru do dobre pšenice. Gospodin nas poziva da preuzmemo njegov
pogled, usredotočujući se na dobru pšenicu koju zna štititi i među korovom. Tko
se daje u lov na ograničenja i mane drugih, ne surađuje dobro s Bogom, nego
onaj tko zna prepoznati dobro koje tiho raste na tlu Crkve i života, njegujući
ga do zrelosti. Tada će Bog, i samo On, nagraditi dobre i kazniti zle. Neka nam
Djevica Marija pomogne razumjeti i oponašati strpljivost Boga koji ne želi da
se izgubi itko od njegove djece koju ljubi Očinskom ljubavlju.
Nakon Angelusa
Draga braćo i sestre,
ovom vremenu u kojem pandemija ne
pokazuje znakove popuštanja želim zajamčiti svoju blizinu svima koji se
suočavaju s tom bolešću i njezinim ekonomskim i društvenim posljedicama.
Poseban pozdrav upućujem onim pučanstvima čija su trpljenja pogoršana
situacijama sukobima. Na tragu nedavne rezolucije Vijeća sigurnosti ujedinjenih
naroda ponovno upućujem apel na globalni i trenutni prekid vatre koji će
omogućiti mir i sigurnost koji su nužni za pružanje potrebne humanitarne pomoći
Pratim, osobito, sa zabrinutošću
zaoštravanje oružanih napetosti na Kavkazu, između Armenije i Azerbajdžana, do
kojih je došlo proteklih dana. Jamčeći svoju molitvu obiteljima čiji su članovi
izgubili živote tijekom sukobâ, nadam se da će se, zalaganjem međunarodne
zajednice i dijalogom i dobrom voljom sukobljenih strana, doći do trajnog
mirnog rješenja u kojem će se imati na srcu dobro tih dragih naroda.