UZAŠAŠĆE NIJE ODSUTNOST

(Dj 1,1-11; Ef 1,17-23; Mt 28,16-20)

U Vjerovanju stoji da je Isus uskrsnuo, uzašao na nebo, da će doći u slavi suditi žive i mrtve… Upravo to je zaključak s prizora Gospodinova uzašašća na nebo koje poručuje da njegov život ne završava na zemlji, nego na nebu. Na kraju njegova puta nije grob, nego Slava Očeva. Onaj koji nam priopći da je Put Istina i Život pokazuje da put vodi u Život. Kad je ulazio u naš svijet motivirao je svoj dolazak riječima: „Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju. Izobilje života je život vječni. Obećanje se ispunilo na njegovu životnom putu, a postali je sudbinom svih ljudskih života. Ljudi su oduvijek pokušavali vlastitim se silama domoći životne punine, živjeti sretno i bez kraja. No to nikomu nije pošlo za rukom, zato što je to u našem svijetu nemoguće, a moguće je jedino u Božjem životu gdje je ispunjenje svih čovjekovih želja moguće jedino u zajedništvu s Bogom. Isus je zato sišao na zemlju da nas pouči i povede samo njemu znanim putem k Bogu. „Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji" kaže učenicima nakon što je dogotovio djelo spasenja na zemlji. Onoga koji je Ocu bio sinovski poslušan do smrti na križu, Bog je uzvisio davši mu ime nad svakim imenom da se na to ime prigne svako koljeno zemnika i podzemnika i da svaki čovjek prizna da je Isus Krist jedini spasitelj svijeta. On je doista jedini svet, jedini Gospodin, jedini Svevišnji. Nama kršćanima koji slijedimo Krista to Isusu darovano Gospodstvo poručuje da smo na pravom putu, da je cilj, koliko god nam se nekad učio dalekim, ipak dostiživ, da se svi napori isplate, da ništa nije uzaludno. Naslućujemo što je Bog pripravio onima koji ga ljube. Doživio je to sv. Stjepan, Isusov svjedok i prvomučenik, kad je motrio otvoreno nebo i Sina Čovječjega gdje sjedi s desne Bogu. To je istina objavljena svijetu po Isusovu životu. Ona mora poći svim ljudima, da je upoznaju i da se po njoj spase. Upravo stoga Isus šalje svoje učenike: „Idite po svem svijetu i sve narode učinite mojim učenicima krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga." Vi koji ste upoznali put, istinu i život vječni, podijelite to s ostalima kao što sam sve to ja dijelio s vama. Ja ću ponovno doći da vas uzmem sa sobom da i vi budete gdje sam ja, u Očevoj slavi, u kojoj sam vam pripravio mjesto. Naslutio je to sveti Pavao koji je rekao da nas sada nitko više ne može osuditi ni ponižavati. „Tko će osuditi? Isus umrije, što više i uskrsnu, on je zdesna Bogu – on se baš zauzima za nas." Nama će Bog, kao i svome Sinu, sve darovati. Uzašašće je blagdan nade koja razvija vidike nad našim putovima i pokazuje uzvišeni, upravo veličanstveni cilj na koji je stigao sam Isus. Sada znamo kome pripada budućnost, ne onima koji osvajaju tuđe zemlje, već onima koji pobjeđuju smrt Božjom snagom. Vjera i ljubav udruženi imaju moć proći kroz smrt i slaviti vječna slavlja u novosti života. Oni su u stanju ukloniti sve granice ovoga svijeta, ništa ih, ne može zaustaviti.

Isus je uzašao, nije više vidljiv, a to vjerniku teško pada. Teško je slijediti nevidljivo. Isus je svojima ostavio ljubav kao oporuku, ali teško je ljubiti ono što ne vidiš, ne čuješ, ne možeš dotaknuti, ma kako to uzvišeno bilo. Isus je uzašašćem postao nevidljiv, ali ne i odsutan. Može li nevidljivi biti prisutan? Može. Kolikima je Isus za zemaljskog života bio na izvan vidljiv, a ipak neprihvatljiv; nisu vidjeli u njemu ono što je on uistinu bio i osudili su ga. Međutim sv. Pavlu povijesni Isus nije bio vidljiv, ukazao mu se mistični Isus i postao bliži nego što je apostolima bio onaj zemaljski. Njegova spoznaja mističnog Isusa bila je jača od njihove spoznaje Isusa u tijelu. Svima nama je bliži mistični Isus, jer zemaljskoga ne poznajemo. Sv. Toma, genij teološke misli, proučio je povijesnog Isusa kao malo tko u povijesti, ali kad je upoznao mističnog Isusa, hodao je hodnicima samostana i ponavljao da je sve što je pisao pljeva u usporedbi sa samo jednim viđenjem u kojem je susreo mističnog Isusa. Povijesni Isus pozivao je svoje slušatelje da se uče gledati onkraj razumnoga, materijalnoga, tjelesnoga i prepoznavati stvarnosti očima vjere ili srcem. Danas je na razne načine prisutan kao odsutan: u Riječi u kruhu, u bližnjima…Mistični Isus tek može biti prisutan u svijetu i da s nama ostane u sve dane do svršetka svijeta.