Sveti Viktor I., papa (189.-199.) i mučenik, rodom je iz Afrike, a na Pet­rovoj Stolici naslijedio je papu Eleuterija. Crkvom je upravljao 10 godina. Tijekom potifikata u Rimu je organizirao pomaganje ne samo siro­mašnih već i zatvorenih kršćana i onih koji su bili otjerani na prisilni rad.

Posebna mu je zasluga što je dokončao spor o datum slavljenja Uskrsa. Brojne su crkvene zajednice u Maloj Aziji slavile Uskrs, po uzoru na starozavjetnu Pashu (usp. Izl 12,1-21), na 14. židovskog mjeseca ni­sana (ožujak i travanj), bez obzira u kojo bi dan bio taj datum, dok se u Rimu i drugim crkvenim zajednicama slavio u nedjelju nakon toga datuma, jer je Isus uskrsnuo „prvog dana po suboti", u nedjelju. Nakon dugih rasprava i crkvenih zborovanja papa Viktor I. je odlučio nek se u cijeloj Crkvi Uskrs slavi u prvu nedjelju nakon proljetnog ekvinocija, čega se Grkva i danas drži. Viktor I. je također osporio i osudio kao vjersku zabludu mišljenja oniih koji su u njegovo vrijeme nijekali Kristovo božanstvo i tvrdili kako je u Bogu samo jedna osoba.

Knjiga o papama (Liber Pontitficalis) bilježi kako je papa Viktor I. umro mučeničkom smrću za cara Septimija Severa i kako je pokopan u Vatikanu uz grob svetog Petra. Stoga je unesen u popis mučenika (Rimski martirologij) i kao takav slavljen od starine.