Kad je prvih godina poslije francuske revolucije lionski nadbiskup pozivao župnike svoje prostrane biskupije neka posebnim poučavanjem priprave za sjemenište darovite i pobožne dječake kako bi doskočio nedostatku svećenstva, među odabranicima se našao i seljački sin Petar (Pierre) Chanel. Rođen je 12. srpnja 1803. godine u selu Cuet blizu Bourg-en-Bresse. Završivši dugo školovanje, što privatno kod župnika što u velikom sjemeništu u Bourgu-u, Petar je u 24. godini života zaređen za svećenika (15. VII. 1827.). Tada je u Francuskoj, unatoč malom broju domaćih svećenika, cvalo i bujalo misijsko raspolo­ženje. Petar je također želio poći u misije. Dva puta je uzalud to tražio od crkvenih poglavara. Treći, njegov pokušaj spriječila je srpanjska revolucija 1830. godine. Tada je Petar stupio u Druž­bu marista, u čiji je ženski ogranak stupila i njegova sestra. Nakon toga, još neko vrijeme boravi u Francuskoj, najprije kao profesor a kasnije i kao poglavar malog sjemeništa u Belley-u.

Kad je 1835. godine papa Grgur XVI. Marijinoj družbi povjerio dio mi­sija u Oceaniji, tadašnji je njezin vrhovni poglavar Jean Claude Colin u prvu skupinu misionara uvrstio i o. Petra, koji je postao provikarom povjerene misije. Na Badnjak 1836. godine skupina misionara otplovi je iz Le Havre-a i, obišavši „dno" Južne Amerike, ponovno se iz čileanskog grada Valparaiso otisne na plave pučine Pacifika. Vikar Pompalier ostavi Petra na otoku Futuna (Francuska Polinezija), gdje su se slučajno iskrcali. „Hoćete li ostati ovdje?", pitao ga je vikar. „Ja se potpuno prepuštam vama, monsignore"; odgovori sveti misionar. Tijekom dugog vremenskog razdoblja Petar nije mogao naučiti jezika urođenika, ali nije klonuo duhom: svako večer bilježio bi u dnevnik podatke o skromnom napredovanju u govoru, o apostolskom putovanju tog dana, o posjeti­ma bolesnika, o etno-psihološkim otkrićima, o radu svog subrata.

S vremenom se počeše javljati prvi obraćenici, što je izazvalo otpor tvrdokornih pristalica stare religije. 28. travnja 1841. godine urot­nici su iskoristili boravak Chanelova subrata fra Nicès-a na drugom kraju otoka te, pod izlikom neke usluge lukavo su iz kuće iz­mamili misionara. Najprije ga dotukoše, toljagama, a na kraju, mu sje­kirom raskoliše lubanju. Tako Petar u 38. godini života podnese mučeništvo proboravivši u Oceaniji kao misionar nepune 4 godine.

Oceanski prvomučenik beatificiran je 1889., a kanoniziran 1954. godine i ujedno, proglašen zaštitnikom Ocesinije. Njegovo uzdignuće na slavu oltara za sve nas, je poziv, kako bismo i mi po njegovu primjeru sebe poklonili evanđeoskom poslanju Crkve, na način, mjestu i sredstvima, kako ih već pokaže Providnost.              .

Blaženi Lukezije, firanjevački trećoredac. Rođen je u okolici Siene 1181. godine. U pokrajini Toskani ostala je predaja kako je on prvi franjevački trećoredac, ali za to nema pouzdanih povijesnih dokaza. Svi izvještaji o njegovu životu potječu iz kasnijeg razdoblja, najraniji su iz prve polovice 14. stoljeća.

Svoju karijeru je započeo kao vojnik i trgovac u mjestu Poggibonsi, ali je kasnije sve to napustio, razdijelio sve svoje imanje siromasima i obukao pokorničku odjeću svetog Franje. Zadnje godine života proveo je u do­brovoljno izabranom siromaštvu i pokori. Stalno je nje­govao bolesnike. Bio je uzor strpljivosti i ustrajnosti. Umro je na današnji dan 1260. godine.

Sveti Euzebije, biskup, i Polion, čitač,  mučenici u Vinkovcima. (SB 1/1981. 69-70).

Sveti Vital (Živko) i Valerlja, njegova žena roditelji svetog Gervazija i Protazija, mučenici. Vital, po zanimanju vojnik, iz Milana, došao je u Ravenu gdje je hrabrio i sahranio mučenika Urzicina, zbog čega je i sam podnio mučeništvo za konzula Paulina. Kad je Valerija došla sa­hraniti muža Vitala, isprebijali su je tako okrutno pa je nakon tri dana izdahnula u Milanu.

Sveta Teodora, djevica, i Didim, mučenici u Aleksandriji za Dioklecijanova progonstva.

Sveti Marko, kojega je sveti Petar apostol zaredio za biskupa i poslao neka propovijeda Evanđelje poganima, podnese mučeništvo u Kampaniji za cara Domicijana.

Sveti Patricije, biskup, Akacije. Menander i prijatelji,  mučenici  u  Bitiniji.