Augusta Trevirorum, današnji Trier u Njemačkoj, rodni je grad Am­brozija, koji je tom gradu ugledao svjetlo dana 339. godine. Otac mu je bio upravitelj pokrajine Galije. Nakon rane očeve smrti, majka mu je s (bratom Satirom i sestrom Marcelinom) preselila u Rim. Tu je mladić završio pravo i govorništvo, postao odvjetnik i radio u državnoj službi. Uspon u karijeri započeo je u sadašnjoj Srijemskoj Mitrovici (Sirmium) i uskoro postao upraviteljem današnje sjeverne Italije sa sjedištem u Milanu.

Bio je pravedan, svjestan odgovornosti svoje visoke službe, izvrstan organizator i pun upravničkog smisla. Kad se 373. god. narod skupio u katedrali nakon smrti biskupa Auksencija, kako bi izabrao nasljednika, Am­brozije se brinuo za miri i red pri izboru. Odjednom nasta vika: „Ambro­zija za biskupa!" Tako je izabran za službu, kojoj se nije nadao. Ča je još bio katekumen. Ubrzo je kršten (24. studenoga) i već 7. prosinca posvećen za biskupa (Zato mu se toga dana slavi spomendan). Biskupovao je 23 godine u Milanu i umro na Veliku subotu, 4. travnja 397. godine.

Kako je kao katekumen bio izabran za biskupa, odmah se dao na proučavanje Svetog pisma i crkvenih pisaca. Toliko je stekao znanja i toliko je spisa nakon sebe ostavio, ubrojen je među četiri „velika zapadna naučitelja" (Augustin, Jeronim, Grgur). Njegova je velika zasluga što je duho­vna baština staroga Rima, i uopće antičkog svijeta, pomalo postajala i svojina kršćanstva. To u prvom redu vrijedi za Ciceronove i Senekine spise.

On prvi upotrebljava termin „Misa" za Euharistijsko slavlje. Prvi je uveo na Zapadu izmjenično pjevanje psalama, spjevao je više himana, od kojih se neki i danas pjevaju i u rimskom i ambrozijanskom obredu. Također je prvi na Zapadu uveo pogrebne govore, od kojih su neki sa­čuvani. Bio je izvanredan govornik i pastoralni radnik. Mladi Augustin slušao je njegove propovijedi i ostavio nam svjedočanstvo kako ga je lijepo i prijateljski prihvatio i krstio na Uskrs 387. godine.

Zauzeto se trudio oko dobrih odnosa između Crkve i države. Bio je odgojitelj i savjetnik trojice careva (Gracijana, Valentinijana II. i Teodozija). Kad je Teodozije dao poubijati mnoštvo građana u Solunu, Ambro­zije je natjerao bahatog cara na javnu pokoru od listopada do Božića.

Poznati odvjetnik, upravnik, biskup, crkveni pisac, pjesnik, organi­zator, ustrajni borac za čistoću vjere protiv arijanizma, branitelj siro­mašnih i potlačenih pokazao se prema svakome dobrim ocem, pravim pri­jateljem i brižnim pastirom svoga stada. U određenim trenucima bio je izvanredno hrabar, nepopustljiv i odlučan, posebno u obrani prava Crkve. Radi svega toga s punim je pravom nazvan „kršćanskim konzulom".

Sveti Eutihijan, papa, Upravljao je Crkvom u drugoj polovici III. stoljeća. (275.-283?). Pokopan je u katakombama svetoga Kalista gdje mu je u prošlom stoljeću otkriven natpis što mu je stajao na grobu.

Sveti Agaton, vojnik iz Aleksandrije. Vjerojatno se radi o istoj osobi koja je navedena u Rimskom martirologiju 27. veljače pod imenom Beza (Basso). Mučen je zbog toga što je htio spriječiti izrugivanje mučenika u Aleksandriji u vrijeme Decijeva progonstva.

Sveti Polikarp i Teodor, antiohijski mučenici. Njihovo štovanje nije zajamčeno u Antiohiji u povijesnim izvorima. Spominje se jedino Jeronimov  martirologij iz kojeg su kasnije preuzeti u Rimski martirologij.

Sveti Servo,  mučenik iz Tuburbiuma u Africi (vidi: sveti Dionizija, 6. XII.).

Sveti Urban, biskup Teana. Živio je u drugoj polovici IV. stoljeća.

Sveti Martin, opat iz Saujona. Prema nekim izvorima, bio bi učenik svetog  Martina iz Toursa, živio bi  u V. stoljeću. Izvori  su nesigurni.

Sveta Marija Josipa Rossello, osnivačica Kćeri naše milosrdne Gospe.  Rođena je u mjestu Albissala Marina (Savona) 27. svibnja 1811. Mlada je stupila u Treći franjevački red. Jedno je vrijeme bila kućna pomoćnica kod jedne bogate obitelji. Poslije se posvetila pomaganju siromašne mladeži. 1837. godine osnovala je spomenutu družbu. Umrla je 1880. a proglašena svetom 1949. godine.