Duhovni poticaj na početku korizme 2024.
„Obratite se i vjerujte evanđelju!"
„Čovječe, sjeti se da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti!"
Ove rečenice svatko od nas čuo je već puno puta u obredu pepeljenja. One nam u svijest dozivaju prolaznost ljudskog života i činjenicu da je čovjek bez Boga prah i da će se u prah pretvoriti. Kako je važno povezati svoj život s Onim koji ne prolazi, i čijom smo ljubavlju koja ne umire, željeni i stvoreni.
Korizma je put povratka Bogu, vrijeme koje služi tome „da provjerimo putove kojima idemo" i ponovno otkrijemo „temeljnu povezanost" s Ocem o čemu sve ovisi. Ne smijemo slijediti prah „stvari koje danas jesu, a sutra iščeznu", nego raspoznati kamo naše srce stremi i usmjeriti „kompas" svojega života prema životu u Bogu koji ne prolazi. Kao što je to bio slučaj s izraelskim narodom kad je napustio Egipat. „Bilo je teže ostaviti onaj Egipat koji su uvijek nosili u svojoj duši, no napustiti zemlju Egipat", Korizma je, dakle, „izlazak srca iz ropstva grijeha na slobodu i život djece Božje". Kada nam se Bog objavljuje, njegova je poruka uvijek sloboda, podsjeća nas i papa Franjo u ovogodišnjoj korizmenoj poruci, citirajući Knjigu Izlaska: „Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva” (Izl 20, 2). Bog se nije umorio od nas. Korizma je razdoblje obraćenja, vrijeme slobode. Za razliku od faraona, Bog ne želi podanike, već sinove i kćeri, ističe Papa. Pustinja je mjesto gdje sazrijeva naša sloboda u osobnu odluku da se ne vratimo ropstvu.
Da se ne bismo izgubili i zalutali na tome putu trebamo stati pred Isusov križ: to je tiho Božje prijestolje. Gledajmo svakoga dana njegove rane, rane koje je On ponio u Nebo i pokazuje ih Ocu, kroz sve dane, u svojoj molitvi i zagovoru za nas. Gledajmo svakoga dana njegove rane. U njegovim ćemo probijenim udovima i boku prepoznati našu prazninu, naše nedostatke i rane svojih grijeha. A ipak upravo tamo vidimo da Bog ne upire prstom u nas, nego nas dočekuje širom raširenih ruku. Zato je milost u ovom jakom vremenu korizme upraviti svoj pogled i zagledati se Isusove rane, jer samo kada vidimo i kušamo tu ljubav koju Bog ima prema nama, osjetimo želju da mu se približimo, i to je obraćenje. Otuda kreće naše obraćenje: to je zahvalni odgovor na divno otajstvo Božje ljubavi.
Međutim to podrazumijeva borbu, kao što nam jasno pokazuju Knjiga Izlaska i Isusova iskušenja u pustinji. Posebnu pažnju treba usmjeriti na opasnost vlastitih idola koji nas paraliziraju, umjesto da nam omogućuju napredak. Vrijeme je djelovanja, a u korizmi djelovanje znači isto tako i zastati, napominje papa Franjo. Zastati u molitvi, kako bismo primili Božju riječ, zastati poput Samarijanca pred ranjenim bratom ili sestrom. „U Božjoj prisutnosti postajemo braća i sestre, osjetljiviji jedni prema drugima: umjesto prijetnji i neprijatelja otkrivamo suputnike".
Upravo iz toga razloga, papa Franjo podsjeća sve vjernike na važnost milostinje, molitve i posta, koji se uobičajeno potiču u korizmi. Ipak, kao što smo čuli u Evanđelju, Isus nas upozorava da to moraju biti djela koja izražavaju obnovu našeg srca, a ne samo vanjski obredi. Često naše geste i obredi nemaju utjecaja na naše živote, nego ostaju površni. Međutim, ako čovjek ostane ponizan pred Bogom, milostinja, molitva i post neće ostati samo vanjski prikazi, nego će izraziti ono što doista jesmo: djeca Božja i braća i sestre jedni drugima. Stoga nas korizma zove da pognemo glave, primimo pepeo i rasvijetlimo srca, te neka se krene putovima ljubavi, molitve i posta. Nemojmo zanemariti milost ovog svetog vremena, nego uperimo svoj pogled u križ i krenimo, velikodušno odgovarajući na snažne poticaje korizme.
Neka nam ova korizma ne bude samo izvanjska, kozmetička, nego istinski duboka i plodonosna, jer uistinu postoji snaga Božjega milosrđa koja izvire iz srca samoga Boga. Sada je milosni trenutak koji treba prihvatiti kaže sv. Pavao, i Isus nam je to jasno rekao u Evanđelju, a i sami smo toga svjesni: ne čini nas pravednicima pravednost koju izvana činimo pred ljudima, nego nutarnji iskreni odnos s Ocem. Ako ćemo iskreno, svjesni smo da ne treba Bogu naša korizma, već nama! Pomozi nam, dobri Bože, čistiti naš pogled, da očima vjere možemo gledati tvoja djela u našem životu. Isprazni iz nas svaku zloću i pokvarenost, kako bi mogao uliti u naša srca slatkoću i radost svoje ljubavi i milosrđa. Oslobodi nas rastresenosti, površnosti i otuđenosti, i udijeli nam milost Gospodine da naš svakodnevni život i zajednički korizmeni hod bude obasjan svjetlom tvoga uskrsnuća. Na kraju korizmenoga hoda, vjerujem da ćemo ponaosob i kao župna zajednica s još većom radošću živjeti susrest s Gospodinom koji nas jedini može podići iz našeg pepela. Milosti je čas, Isus zove nas! Sebi i župljanima i svim vjernicima i ljudima dobre volje od srca želim plodnu i blagoslovljenu korizmenu obnovu! Amen!
