Prema pobožnoj legendi, prenijeli su anđeli nazaretsku kućicu u noći između 9. i 10. V. 1291. na Trsat kod  Rijeke. Tri godine, kasnije u noći 10. XII. 1294. bila je prenesena u Recanati a 8 mje­seci kasnije prenesena je u Loreto, gdje je nakon dva mjeseca napokon po­stavljena na mjesto na kojem se štuje i danas. Prijenos i štovanje Marijine Nazaretske kućice zabilježio je Pietro di Giorgio Tolomei iz Terama oko 170 godina poslije navodnog prijenosa. Na istom mjestu postojala je u Loretu hodočasnička Marijina crkvica koja se u dokumentima spominje još 1193. Nakon nastanka  legende hodočašća su se još umnožila, pa su i sami pape pomogli izgradnju današnje trobrodne bazilike na mjestu za koje se pobožno vje­rovalo i pričalo kako je na nj prenesena nazaretska kućica. Danas je Loreto jedno od najpoznatijih marijanskih hodočasničkih mjesta, kroz koje posjeti stotine tisuća hodočasnika godišnje. (Legendu o prijenosu kuće opisao je na hrvatskom jeziku isusovac Bartol Kašić pod naslovom: „Istoria Loretana od sfete kuće Bogorodičine" u koj se očituju čudesna od nje prinesenja, vlastita mnoga čudesa i primnoge darove u njoj poklonjene od gospode krstjanske Blaženoj Bogorodici Mariji, Rim 1617. Jedini poznati nam primjerak te knjige čuva se u  Franjevačkoj biblioteci u Makarskoj, br. 6670).

Sveti Melkijad, papa.

Upravljao je crkvom (311.-314).

Sveti Karpofor, svećenik i Abondije, đakon, mučenici. Podaci o njihovu životu nisu pouzdani.

Sveti Mena(s), Hermogenes i Eugraf, aleksandrijski mučenici. Noviji is­traživači misle kako je prvi mučenik istovjetan s poznatim mučenikom Menom  koji se časti 11. studenoga. Drugu se dvojicu ne može identificirati.

Sveti Merkurije i prijatelji, mučenici. Prema legendarnom opisu mučeništva, mučeni su kod mjesta, Lentini na Siciliji. Uz Merkurija bilo je 19  prijatelja, išibani su najprije palminim granama, a zatim bačeni u bunar.

Sveti Gemel, mučenik iz Ancire u Galaciji. Prema nesigurnim izvorima, bio je raspet na križ u vrijeme Julijana Apostate. Štovanje mu je zasvjedočeno u VII. stoljeću.

Sveta Eulalija, mučenica. U Rimskom matirologiju spominju se dvije Eulalije mučenice, jedna iz Barcelone u vrijeme cara Dioklecijana (12. veljače) i druga iz Meride u vrijeme cara Maksimijana (10. prosinca). Teško je znati jesu li to dvije mučenice ili dvostruki opis istog mučeništva. Štovanje meridske mučenice zajamčeno je od V. stoljeća nadalje ozbiljnim svjedočanstvima tako da se o njezinoj povijesnosti ne može sumnjati.

Sveta Julija, meridska mučenica. Noviji istraživači misle kako nije uopće postojala, već se radi o pogrešnom čitanju imena svete Eulalije.

Sveti Grgur III., papa. Porijeklom je iz Sirije. Posvećen je za papu 18. ožujka 731. Borio se protiv ikonoklazma, zalagao za obraćenje Njemačke i za   obranu crkvene države. Bio je cijenjen zbog svojih vrlina i zbog svoje učenosti.   Volio je siromaštvo, otkupljivao robove, pomagao udovice i siročad i promicao    vjerski život. Umro je 741. godine.

Sveti Sindulf (Sandou), biskup u Vienne u Francuskoj. Neki ga dokumenti nazivaju Sindulfus drugi Landalenus ili Landolenus. Štovanje mu se, koliko  je po­znato, prvi put pojavljuje u XV. stoljeću.