Čudo ulova i poziv učenika

(Iz 6,1-2a.3-8; 1 Kor15, 1-11; Lk 5,1-11)

U važnoj temi Božjeg poziva neprestano se ponavljaju slični prizori: Bog se objavljuje, ljudi su potreseni, Bog ih poziva na suradnju i povjerava posebnu zadaću. Izaija u svečanoj liturgiji vidi slavu Božju, plaši se: „Jao meni, propadoh jer čovjek sam nečistih usana, u narodu nečistih usana prebivam, a oči mi vidješe Kralja, Gospodina nad vojskama". Anđeo ga čisti žeravicom sa žrtvenika, nakon čega ga Bog poziva u službu proroka i on spremno odgovara: „Evo me, pošalji mene!" Sv. Pavao se pred svojim pozivom osjećao malenim: „Da, ja sam najmanji među apostolima i nisam dostojan zvati se apostolom, jer sam progonio Crkvu Božju", ali će kasnije reći da je radio više od ostalih. Evanđeoski prizor zaslužuje svu pozornost. Ribarima na Genezaretskom jezeru Bog se objavio u Isusu koji je najprije propovijedao zadivljujuće: tako još nitko nije govorio, riječ mu ima snagu, uvjerava, diže moral, oduševljava. Ribari su također slušali pouku dok su usput ispirali mreže.

Iz negativnog iskustva zbog uzaludne muke: „svu noć smo lovili", zahvatila ih je rezignacija. Isus ih baš tada poziva da bace mreže. Prijedlog je totalno protivan logici i životnom iskustvu. Petrovi drugovi su vjerojatno vrtjeli glavom. „Zna li on koji je posao baciti mreže, na sav umor i još do ludosti protivno osnovnim zakonima ribarske profesije; ribe su danju u dubinama! Rabi zna posao drvodjelje i propovjednika, ali u naš se zacijelo uopće ne razumije." Petar je mislio isto, ali je protiv svog uvjerenja oslobodio razum od logike i srce otvorio vjeri: „Na tvoju riječ, bacit ću mreže!" O vjeri je riječ! Kad čovjek nema razloga osloniti se ni na jedno ljudsko zdravo razumsko uporište i Božju riječ prihvati iz čiste, slijepe poslušnosti i povjerenja, tada vjeruje; u tom slučaju čine se i besmislice, što više po njima se događa čudo: obilat ribolov ribare je ugodno iznenadio. Petar je pao na koljena: „Odlazi od mene, Gospodine, grešan sam čovjek!" Petrov duh je pao na koljena, prije nego se tijelo prignulo, bio je uvjeren da se isplati povjerovati Božjoj riječi, ma kako bila čudna i teško shvatljiva. Petrova vjera bila je nagrađena. On sam se uvjerio da Isus nije obični propovjednik, čak ni obični čovjek, da dolazi iz jednog drugog svijeta toliko je blizu Bogu da se pred njim osjećao malenim i nedostojnim. Shvatio je da Isusove riječi imaju čudesnu moć i da zavrjeđuju čovjekovo totalno povjerenje čak i onda kada pozivaju na rizik. Bio je to razlog da poželi upoznati Učitelja, pa i više od toga, da ga slijedi, da bude svjedokom kad njegove riječi budu okupljale mase, liječile bolesne, izgonile zle duhove i mrtve pozivale na život.

Evanđeoska poruka? Nije riječ o čudesnom ribolovu i punim mrežama. Riječ je o vjeri u Isusa, o povjerenju koje je Petar očitovao slijedeći njegovu riječ. Čovjek treba uvijek imati povjerenja u Božju riječ, jer ona ga neće iznevjeriti. Kakvo ohrabrenje kršćanskoj molitvi! Koliko je tu poticaja suvremenom pastoralu i „ribarima ljudi", kojima se često učini da rade težak posao evangelizacije ili katehizacije podnoseći ne male žrtve, a plodova nema, ili su tako mali da obeshrabruju. Nije to isključivo pastoralno iskustvo. Svi ponekad „ribarimo" po navici, iscrpljujemo se trudom, a onda utvrdimo neuspjeh, prazne mreže! U poslu, u obitelji, u politici i društvu frustriraju nas neučinkovitost i promašaji. Čovjek se ljuti, brunda i na Boga, izgubi volju, razočara se. Dođu bolesti, nesreće, ne dobije plaću, ostane bez posla, moli i ne bude uslišan. Trudi se, odgaja, a djeca pođu svojim i to krivim putem… Gdje naći snage za novi početak? Isus bi rekao: „Možete li se odreći svojih strahova, loših iskustava, pouzdati se u Božju riječ, bez onih „ali" i „ako", možete li baciti mreže vjere i nade u novi početak? Možete li vi koji svakodnevno molite: „budi volja tvoja!" ustupiti mjesto Božjoj riječi? Kao što je to učinio Petar i, protivno svemu, te u ime Božje započeti novo s nadom da će se isplatiti, a osobito s čvrstom i postojanom vjerom u Boga koji posjeduje ljudima nepoznate mogućnosti? Svako nedjeljno slavlje susret je s Gospodinom sličan onom na Genezaretskom jezeru: slušamo Božju riječ koja nas oduševljava, jer je Radosna vijest spasenja. Koliko smo svjesni milosti što ju je doživio Petar i milosti koja se nudi svakome od nas?