Sveti Damaz vjerojatno potječe iz Španjolske. Pripadao je redu đa­kona u Rimskoj crkvi. Naslijedio je papu Liberija (+366.) na papinskoj stolici.

Crkvene prilike njegova vremena izgledale su dobro i smi­rene. Kršćanstvo je milanskim ediktom 313. godine postalo slobodnom u cijelom Rimskom carstvu. Ipak unutar Crkve bilo je razdora, krivih naučavanja, koja su razdirala Crkvu. Svjestan je bio jake arijanske hereze koja je imala svojih sljedbenika i među biskupima. Oni su ustajali protiv pape Damaza ne štedeći izmišljotina protiv njega. Već od prvog dana njegove papinske službe izabran je protupapa Urzin, a tim je ome­tan redovan rad i razvoj Crkve. Papa Damaz sazivao je brojne sinode i skupove za dobro Crkve i pobijanje krivovjerstva a posebno arijevstva. Za njegova papinstva održan je Prvi carigradski sabor 381. godine na kojem su osuđena sva tadašnja krivovjerstva a osobito makedonijevstvo.

U to je vrijeme Crkva zamijenila grčki jezik latinskim u liturgiji. Papa Damaz želi obnoviti latinske tekstove Svetoga pisma, pa u tom smis­lu zadužuje svetog Jeronima neka prevede i dotjera Novi zavjet na latinski kao i druge dijelove Svetoga pisma. Plod toga rada jest glasoviti prijevod Svetoga Jeronima nazvan Vulgata.

Prijateljevao je s mnogim ondašnjim ljudima kako s crkvenim ta­ko i s civilnim. Posebno je bio povezan sa svetim Ambrozijem čiju je ses­tru djevicu svečano uveo u redovnički stalež.

Ljubio je i cijenio mučenike i njihove grobove. Očistio je, isušio i povećao katakombe, gdje su počivale kosti mučenika. Možemo ga naz­vati najstarijim arheologom katakomba. Na grobove je mučenika po­stavio latinske natpise od kojih su se mnogi sačuvali sve do danas. Naj­poučniji od svih natpisa jest upravo koji je sastavio za samoga sebe. Nalazi se u kripti papa na groblju svetog Kalista: „Ovdje bih ja, Damaz, želio neka budu pokopani moji zemni ostaci, ali se bojim kako ne bi narušio pobožni prah Svetih".

On je odijelio državu i Crkvu od poganskog utjecaja. Znao je ve­zati Istok s Apostolskom Stolicom. Poštivala ga je i sama civilna vlast. Razvio je crkveni utjecaj na mnoga područja života. Podupirao je brojne dobre inicijative. Počeo je klasifikaciju arhiva Rimske crkve.

Nakon sebe ostavio je brojne epitafe, brojna pisama, sinodalnih dokumenata i rasprava. Umro je 384. godine.

Sveti Trazon, Poncijan i Pretekstat, rimski  mučenici. Imena su uzeta i Jeronimova martirologija, u kojem označavaju tri proznata rimska kršćanska   gro­blja i zabunom pretvorena u mučenike.

Sveti Viktorik, Fuscijan i Gencijan, mučenici iz Amiensa.

Sveti Baršabia (Barsaba), sirski mučenik. Prema legendarnom opisu mučeništva, bio je arhimandrit samostana Istahr kod Perzepolisa. Mučen je s još deset monaha 342. godine.

Sveti Eutih, španjolski mučenik. Podaci o njemu su nesigurni i neki povjesničari drže kako se radi o iskrivljenim podacima koji se odnose na španjolsku mu­čenicu Eulaliju.

Sveti Sabin (Savino), biskup Piacenze. Živio je u IV. stoljeću. Zalagao se za čistoću i životnost vjere.

Sveti Danijel, carigradski stilit. Rođen je, prema istraživanjima, 409. U 12. godini stupio je u samostan. Jedno je vrijeme prije smrti živio na dvostru­kom  stupu kao stilit. Utjecao je dosta na religiozni život svoga vremena. Umro je 493. godine.

Blaženi Petar Pettinaio iz Siene, franjevački trećoredac. Umro je  1289.