Nalazite se u > Papa

15. veljače 2019. - Bog je otac sviju nas

15. veljače 2019. - Bog je otac sviju nas

15. veljače 2019. - Misnim slavljem koje je u petak 15. veljače predvodio u Scarofanu kraj Rima papa Franjo otvorio je trodnevni susret djelatnika u pastoralu migranata.

Papa je pozvao da se unatoč vlastitom strahu otvorimo drugim ljudima. To osobito trenutačno vrijedi za migrante i izbjeglice koji kucaju na naša vrata u potrazi za zaštitom, sigurnošću i boljom budućnosti, poručio je Papa, prenosi Vatican News.

Strah je ponekad razumljiv, pa i zato što izostaje priprava na takve susrete. No, on se mora prevladati jer je jedan od uzroka ropstva i diktature. Strah u narodu jača moć diktatora, upozorio je Papa u homiliji. Strah od stranaca, odbačenih, nepoznatih može se pobijediti samo povjerenjem u Boga i vjerom da u bližnjemu u potrebi susrećemo Krista, poručio je Sveti Otac.

Gerslo susreta oko 550 suradnika humanitarnih udruga, volontera i migranata je „Oslobođeni straha". Papa je svojim dolaskom htio istaknuti svoju trajnu brigu za prihvaćanje migranata, istaknuo je privremeni predstojnik Tiskovnog ureda Svete Stolice Alessandro Gisotti u najavi susreta koji organiziraju Zaklada Migrantes, talijanski Caritas i Centar Astalli. Novinari nisu imali pristup misi u crkvi „Fraterna Domus”, jer je susret bio privatnoga karaktera, no održan je u izravnom prijenosu Vatican Media.

U izjavi za javnost 15. veljače biskupi upozoravaju da je izlazak na izbore moralna dužnost, a pasivnost je grijeh.

Ukrajinski grkokatolički biskupi pozvali su vjernike na sudjelovanje na predsjedničkim izborima 31. ožujka. Izlazak na izbore je moralna dužnost, a pasivnost je grijeh, poručuju iz Katoličke Crkve istočnoga obreda u jedinstvu s Rimom. Pozivaju glasače da se odluče za kandidata koji aktivno štiti kršćanske vrednote i načela. Tome pak pripada poštovanje ljudskoga dostojanstva, nepovredivost ljudskoga života od začeća do naravne smrti i obitelj kao savez muškarca i žene, prenosi Kathpress.

Usto se političari kršćani moraju boriti protiv korupcije i štititi vjerske slobode. Biskupi u pozivu na izbore također oštro osuđuju trgovinu glasovima kao kriminalni čin i grijeh i pozivaju svakog kršćanina da suprotstavi izbornoj manipulaciji.

U većinski pravoslavnoj Ukrajini oko 10 posto stanovništva deklarira se grkokatolicima.

Papa Franjo primio je u petak 15. veljače u Vatikanu u privatni posjet predsjednicu libanonske zaklade „Imam Sadr" Rabab al-Sadr.

Zaklada sa sjedištem u Tiru, nazvana prema šijitskom duhovniku Musa al-Sadru (1928-1978), zauzima se na socijalnim, zdravstvenim i obrazovnim područjima. Tiskovni ured Svete Stolice nije naveo pojedinosti susreta, prenosi Vatican News.

U pozadini susreta je zajednička izjava koju su 4. veljače u Abu Dhabiju potpisali papa Franjo i veliki imam kairskoga Sveučilišta Al Azhar Ahmad al-Tayyeb. U dokumentu „Ljudsko bratstvo” Katolička Crkva i najviši autoritet sunitskoga islama pozivaju na zauzimanje za mir, dijalog i ljudska prava, kao i za obrazovne i zdravstvene mjere osobito za siromašne. Na putovanju u Maroko krajem ožujka Papa će u Rabatu posjetiti i islamski institut i Caritasov centar.

14. veljače 2019. - Papa Franjo primio je u četvrtak 14. veljače u Vatikanu 80 sudionika opće skupštine Kongregacije za bogoštovlje i sakramentalnu stegu, među kojima je bio i zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.

Upozorio ih je da „ne valja davati prednost ideologiji u odnosu na zajedništvo" i pozvao: „Radite kako bi Božji narod ponovno otkrio ljepotu susreta s Gospodinom u liturgiji, te tako imao život u njegovu imenu". Potaknuo ih je da vole liturgiju, to iskustvo susreta s Gospodinom i s braćom, koje teži obraćenju života.

Papa je stoga upozorio na neplodne ideološke polarizacije, kako bi se u liturgiji očitovalo crkveno zajedništvo, dok bi žaljenje za prošlim težnjama, ili nametanje novih, moglo staviti naše ‘ja’ ispred Božjega naroda. Osim toga, potaknuo je nazočne da u svetoj liturgiji prepoznaju živo blago koje se ne može svesti na volju, recepte i struje, nego ga valja prihvatiti poslušno i promicati s ljubavlju. „Liturgija je očitovanje crkvenoga zajedništva. Zbog toga u molitvama i gestama odjekuje ‘mi’, a ne ‘ja’; riječ je o stvarnoj zajednici, a ne o idealnom subjektu."

„Liturgijska formacija Božjega naroda" tema je opće skupštine koja se održava u prigodi 50. obljetnice ustanovljenja Kongregacije za bogoštovlje (Congregatio pro Cultu Divino). Bilo je to 8. svibnja 1969. godine kada ga je Pavao VI. ustanovio upravo kako bi dao oblik obnovi istaknutoj na Drugom vatikanskom saboru. Trebalo je stoga objaviti liturgijske knjige u skladu s odlukama saborskih otaca kako bi se Božji narod potaknulo na aktivno sudjelovanje u Kristovim otajstvima.

Glavna je zadaća odgojiti Božji narod, šireći sjaj živoga Gospodinova otajstva koje se očituje u liturgiji, rekao je Sveti Otac, prenosi Vatican News. Govoriti o liturgijskoj formaciji prije svega znači postati svjesni nezamjenjive uloge koju liturgija ima u Crkvi i za Crkvu. Stoga je Papa potaknuo nazočne da konkretno pomognu Božjem narodu da voli liturgiju kao iskustvo susreta s Gospodinom i s braćom, te tako ponovno otkrije njezine sadržaje i poštuje obrede.

Da bi liturgija mogla ispuniti svoju zadaću u odgoju i preoblikovanju, potrebno je da pastiri i laici budu potaknuti shvatiti značenje i simboličko izražavanje, uključujući umjetnost, pjevanje i glazbu koji su u službi slavljenoga otajstva, ali i tišinu, istaknuo je među ostalim papa Franjo te dodao da je stoga potrebno njegovati trajnu formaciju klera i laika.

„Ponudite konkretna i stvarna rješenja" kako bi se pobijedilo „u borbi protiv gladi i siromaštva", apel je koji je uputio papa Franjo u govoru na otvorenju 42. zasjedanja Međunarodnog fonda za poljoprivredni razvoj (IFAD) u sjedištu FAO-a u Rimu u četvrtak 14. veljače.

Papa je u govoru na španjolskom jeziku upozorio na „potrebe mnoštva naše braće koja pate u svijetu", koji „žive u nesigurnim prilikama: zrak je zagađen, prirodna dobra osiromašena, rijeke onečišćene, tla zakiseljena; nemaju dovoljno vode za sebe i za svoje usjeve; njihove zdravstvene strukture su vrlo siromašne, njihovo stambeni prostor skromni i neprikladni". Ove stvarnosti nastavljaju i dalje postojati u društvu koje je postiglo veliki napredak u svim područjima znanja. Ovaj svijet može „napredovati u svojim dobrim namjerama i pobijedit će također u borbi protiv gladi i siromaštva, samo ako to bude ozbiljno htio", istaknuo je Sveti Otac.

Papa je izrazio nadu da će se zahvaljujući toj borbi jednog dana moći „slušati – ne kao slogan, nego kao istinu –: ‘Glad nema ni sadašnjost ni budućnost. Samo prošlost’. Da bi se postigao taj cilj, prema papi Franji „potrebna je pomoć međunarodne zajednice, civilnog društva i onih koji posjeduju resurse". „Odgovornosti se ne izbjegavaju prebacujući je s jedne na druge, već se moraju preuzeti na sebe kako bi se ponudilo konkretna i stvarna rješenja”. Sveta Stolica je oduvijek „podupirala napore koje su poduzimale međunarodne agencije u borbi protiv siromaštva", podsjetio je Papa.

13. veljače 2019. - Papina kateheza na općoj audijenciji u srijedu

Otac sviju nas

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Nastavljamo naš hod kako bismo naučili sve bolje moliti kako nas je Isus naučio moliti. On je rekao: kad moliš, uđi u tišinu svoje sobe, povuci se iz svijeta i obrati se Bogu oslovljavajući ga s „Oče!" Isus želi da njegovi učenici ne budu kao licemjeri koji mole na ulicama kako bi im se ljudi divili (usp. Mt 6, 5). Isus ne želi licemjerje! Prava molitva je ona koja se moli u tajnosti savjesti, srca: nedokučiva, vidljiva samo Bogu, Bogu i meni. Ona se kloni laži: s Bogom nema pretvaranja. To nije moguće, Bog se ne da prevariti, Bog nas pozna takve kakvi jesmo, razotkrivene u savjesti, nije se moguće pretvarati. U korijenu dijaloga s Bogom je tihi dijalog, kao kad se susretnu pogledi dvoje ljudi koji se vole: susret pogleda čovjeka i Boga i to je molitva. Gledati Boga i pustiti Bogu da nas gleda: to znači moliti. „Ali, oče, ja ne izgovaram riječi…". Gledaj Boga i pusti Bogu da te gleda: to je molitva, to je lijepa molitva.

Ipak, iako je molitva učenika sva u znaku povjerljivosti, nikad se ne pretvara u intimizam (sklonost usmjeravanju pozornosti na subjektivnu i nutarnju dimenziju i na svakodnevne aspekte postojanja, izražene kroz rezignirani stil, često obojen nostalgičnim tonovima, nap. prev.).

U tajni savjesti kršćanin ne ostavlja svijet pred vratima svoje sobe, već nosi u srcu ljude i situacije, probleme, mnoge stvari: sve ih unosi u molitvu.

Ima nešto čega nema u tekstu „Očenaša" i što nas impresionira! Ako bih vas pitao što je to čega nema u tekstu molitve Očenaš i što nas impresionira, neće vam biti lako odgovoriti. Nema jedne riječi. Razmislite svi: čega to nema u „Očenašu"? Razmislite, čega to nema? Nema jedne riječi, riječi koju u naše doba – ali možda oduvijek – svi visoko cijene. Koja je to riječ koje nema u „Očenašu" koji molimo svaki dan? Da bih uštedio vrijeme ja ću je reći: riječ koja nedostaje je „ja". Nikada se ne kaže „ja". Kad Isus uči moliti na usnama mu je najprije „ti", jer kršćanska molitva je dijalog: „Sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja", a ne moje ime, moje kraljevstvo, moja volja. A potom prelazi na „mi". Čitav drugi dio Očenaša dekliniran je u prvom licu množine: „kruh naš svagdanji daj nam danas, otpusti nam duge naše, ne uvedi nas u napast, izbavi nas od zla". Čak su i najosnovnije čovjekove prošnje – kao što je prošnja za hranom da se utaži glad – sve u množini.

U kršćanskoj molitvi nitko ne traži kruh za sebe: daj mi kruh svagdašnji, ne, nego daj nam: kršćanin moli taj kruh za sve, za sve siromašne na svijetu. To ne treba zaboraviti: nema riječi „ja". U molitvi se koristi samo „ti" i „mi". To je dobro Isusovo učenje, ne zaboravite ga.

Zašto?

Zato što u dijalogu s Bogom nema mjesta individualizmu. Nema iznošenja vlastitih problema kao da samo mi na svijetu trpimo. Ne postoji molitva koja se uzdiže Bogu a da nije molitva zajednice braće i sestara, „mi": mi smo u zajednici, braća i sestre smo, mi smo narod koji moli, „mi".

Jednom me kapelan u nekom zatvoru pitao: „Recite mi, oče, koja je suprotna riječ od ‘ja’?" A ja, naivac, odgovorio sam: „Ti". „To je početak rata. Suprotna riječ od ‘ja’ je ‘mi’, gdje je mir, svi zajedno". Lijepa je to pouka koju mi je dao taj svećenik.

U molitvi kršćanin donosi sve poteškoće ljudi koji žive s njim: kada padne večer govori Bogu o bolima s kojima si se susreo tog dana; stavlja pred Njega mnoga lica, prijatelje, pa čak i neprijatelje; ne tjera ih od sebe kao opasne rastresenosti.

Ako netko ne primjećuje da oko njega ima toliko ljudi koji pate, ako se ne sažali nad suzama siromašnih, ako je na sve postao ravnodušan i neosjetljiv, tada znači da je njegovo srce… Kakvo? Uvenulo? Ne, još gore, postalo je od kamena!

U tom je slučaju dobro moliti Gospodina da nas dotakne svojim Duhom i da omekša naše srce: „Gospodine, omekšaj mi srce". To je lijepa molitva: „Gospodine, omekšaj mi srce da mogu razumjeti i preuzeti na sebe sve probleme, sve boli drugih". Krist nije bio neosjetljiv na bijede ovoga svijeta: kad god bi osjetio samoću, neku bol tijela ili duha, oćutio bi snažan osjećaj samilosti, poput majčina srca. To „osjećati samilost" – ne zaboravimo ovu tako kršćansku riječ: osjećati samilost – jedan je od ključnih glagola Evanđelja: to je ono što potiče dobrog Samarijanca da priđe ranjenom čovjeku na putu, za razliku od drugih koji imaju kruto srce.

Možemo se zapitati: kada molim otvaram li se vapaju toliko bliskih i dalekih ljudi? Ili zamišljam molitvu kao neku vrstu anestezije koja na mene djeluje smirujuće?

Ostavljam vam to pitanje, neka svatko na njega odgovori. U tom slučaju bio bih žrtva strašnog nesporazuma. Moja molitva ne bi više bila kršćanska molitva. Zato me onaj „mi", kojem nas je Isus učio, priječi da ostanem sâm na miru i daje mi osjetiti se odgovornim prema svojoj braći i sestrama.

Postoje ljudi koji očito ne traže Boga, ali Isus nas potiče da se molimo i za njih, jer Bog te ljude traži više od svih. Isus nije došao zbog zdravih, nego zbog bolesnih, zbog grešnika (usp. Lk 5, 31) – to jest, zbog sviju, jer oni koji misle da su zdravi zapravo to nisu. Ako radimo za pravdu, nemojmo se osjećati boljima od drugih: Otac daje da njegovo sunce izlazi nad dobrima i nad zlima (usp. Mt 5, 45).

Otac sve ljubi! Učimo od Boga koji je uvijek dobar sa svima, za razliku od nas koji uspijevamo biti dobri samo s nekima, s nekim tko mi se sviđa.

Braćo i sestre, sveci i grešnici, svi smo mi braća ljubljena od istog Oca. I u predvečerje svoga životu bit ćemo suđeni po ljubavi, prema tome kako smo ljubili. Ne samo sentimentalna ljubav, nego suosjećajna i konkretna, prema pravilu iz Evanđelja – ne zaboravite! – „što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!" (Mt 25, 40). Tako kaže Gospodin. Hvala vam.

Nakon kateheze

Sutra ćemo slaviti blagdan svetih Ćirila i Metoda, evangelizatorâ slavenskih naroda i suzaštitnikâ Europe. Neka nam njihov primjer svima pomogne da postanemo na svim područjima života učenici i misionari, za obraćenje onih koji su daleko kao i onih koji su blizu. Neka nam njihova ljubav prema Gospodinu dadne snagu podnijeti svaku žrtvu, tako da Evanđelje postane temeljno pravilo našeg života.

15. veljače 2019. - Bog je otac sviju nas
Župni info kutak Sveci i blaženici Crkve u Hrvata
Korisni linkovi