U svetom Justinu imamo već u II. stoljeću novi lik kršćanskoga sveca. To je lik intelektualca, učena čovjeka koji se bavi znanošću, filozofa koji razmišlja o smislu života i o posljednjem uzroku svih stvari. Justin je rođen početkom II. st. u srcu Samarije. Svu njegovu pozornost zaokupljali su filozofski problemi. U njegovo  vrijeme filozofija nije bila neka apstraktna znanost, daleka od života, već više egzistencijalna, životna. Za istinom se tragalo kako bi se lakše došlo do sreće, do ostvarenja čovjekove vječne i praiskonske težnje. Filozofija je Justinu pružila pravo zadovoljstvo, upravljajući mu život prema promatranju Boga. Neumorni tražitelj potpune istine povlači se na samotno mjesto kraj mora nadajući se kako će u tišini i razmišljanju pronaći pravu sreću i mudrost. Tijekom šetnje susreo se s tajanstvenim starcem koji mu otkri kako se prava istina ne nalazi u Platonovoj mudrosti, već u knjigama proroka i u novozavjetnim spisima. Isus Krist je onaj koji donosi spasenje i sreću. Justin se sada svim žarom dao na čitanje i proučavanje knjiga Svetog Pisma, koje su ga tako osvojile i uvjerile u istinitost kršćanstva pa je zatražio krštenje. Sveti Justin svjedoči kako Kristova mudrost nije bila jedini motiv zbog kojega je prihvatio kršćanstvo. Na njega su djelovali i kršćani s kojima je živio i svakodnevno se susretao. Obrativši se na kršćanstvo, Justin se dao na apostolat, poglavito među ljudima kulture. Čitav je Justinov život poslije obraćenja na kršćanstvo, još više njegova smrt, bilo svjedočenje za istinu Isusa Krista Raspetoga. Povod njegovoj smrti vjerojatno je bio ideološki sukob s ciničkim filozofom Krescentom koji Justina optuži rimskim vlastima kako ruši rimsku vlast. Justin bi bačen u tamnicu s nekolicinom svojih učenika, a samu smrt ti su sveti mučenici podnijeli 165. godine za vrijeme cara Marka Aurelija.

Sveti Reverijan, biskup, Pavao, prezbiter, i drugovi, mučenici. Podnijeli   su mučeništvo za cara Aurelijana. Štovanje im se posebno raširilo u biskupiji Autun.

Sveti Pamfilije, prezbiter i mučenik. Mučen u Cezareji Palestinskoj u dva navrata: prvi put za Galerija Maksimijana, a drugi put za Firmilijana 310. g. kada je i preminuo. Datum njegove smrti nije zasigurno utvrđen prema postojećim svjedočan­stvima. Euzebije Cezarejski  je ostavio o  njemu i njegovu mučeništvu  izvanredno lije­pe i vrijedne podatke u svojoj »Crkvenoj povijesti«.

Sveti Tespezije, mučenik iz Kapadocije za cara Aleksandra Severa (222.-235.)

Sveti Ishirion, mučenik. Bio je vojskovođa za Dioklecijanova progonstva i  podnio mučeništvo u Egiptu zajedno s petoricom vojnika.

Sveti Firmin, mučenik, kamenovan za Maksimijanova progonstva.

Sveti Felin i Gracinijan, mučenici. Bili su  vojnici, a mučeništvo  su podnijeli u Etruriji za Decijeva progonstva.

Sveti Prokul, mučenik iz vremena cara Maksimijana. Mučen u Bolonji.

Sveti Sekundo, mučenik. U umbrijskom mjestu Ameriji bačen u Tiber za vrijeme Dioklecijanova  progonstva.

Sveti Krescencije, mučenik. Bio je vojnik za vrijeme Dioklecijana.

Sveti Kaprasije, monah iz Lerinsa u Galiciji. Zajedno sa sv. Honoratom  uteme­ljio je veliki samostan. Umro je polovicom 5. stoljeća.

Sveti Enekon,  opat.  Rodom je iz grada  Bilbao. Umro je na današnji  dan 1068. godine. Štovanje mu je odobrio papa Aleksandar III. god. 1163.

Sveti Šimun, monah. Rodio se na Siliciji. Otac mu je bio Grk. Umro je 1035. godine. Svetim ga je proglasio papa Benedikt IX. Posmrtni ostaci  mu se nalaze   u Trijeru gdje se na osobit način štuje.