Bernard je rođen u Fontaine-lès-Dijon (Francuska) 1090. godine. U 21. godini života odluči poći u samostan. Znanci su ga pokušali odvratiti na sve moguće načine. On im se, ne samo odupro, nego ih tako zagrijao za redovnički život 30., među kojima i četvorica njegove braće, s njim su pošli u samostan Citeaux. Na­kon tri godine redovništva izabran je za prvog opata novoosnovane opatije Clairveaux. Znao je uzorno spojiti promatranje nebeskih stvari s najvećom aktivnošću u ondašnjem društvu. Velik dio noći provodio je u molitvi i proučavanju Svetog pisma, a po danu je radio. Svakodnevno je propovijedao. Njegovi govori o presvetom Imenu Isusovu i Blaženoj Djevici Ma­riji ispunjeni su posebnom milinom. Današnje bogoslužje ističe kako nitko nije tako uzvišeno govorio o Blaženoj Djevici Mariji kao on (Himan na Ve­černjoj). Tijekom raskola prošao je 1130. godine cijelu Francusku, Italiju i Njemačku nagovarajući sve nek pristanu uz pravoga papu Inocenta II. Narod mu je hrlio u susret sa svih strana. Svi su se okupljali oko njega kako bi ga dotakli. Uza sve milosne darove i časti, on je uvijek ostao duboko ponizan. Umro je 1153. godine. Radi miline njegovih govora nazvan je „Doctor mellifluus - Naučitelj medenih usana" (Antifona za Ve­liča). Svetim ga je proglasio papa Aleksandar III. 1174. godine, a crkvenim naučiteljem papa Pio VIII. 1830. godine.

Kao što sunce zrači svjetlo i toplinu oko sebe, tako je i Bernard širio svjetlo Božje istine i žar Božje ljubavi na svoju bližu i daljnju okolinu. Krist je sebe nazvao svjetlo svijeta, a tako je nazvao i svoj učenike opomenuvši ih: „Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima, da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima" (Mt 5, 16).

Kako svatko od nas može biti svjetlo svijeta pokazao je sveti Bernard svojim primjerom kao obnovitelj redovničkog života, kao savjetnik papa i careva, kao pobornik crkvenog jedinstva i čistoće vjere, kao čovjek izvanrednog žara i duha, kao veliki štovatelj presvete Djevice.

Sveti Samuel prorok (Judeja, Pailesitana). Tijekom vladavine cara Arkadija kosti su mu prenesene u Carigrad.

Sveti Lucije, senator. Obratio se promatrajući ustrajnost u mučeništvu svetog Teodora, cirenskog biskupa, a sam je na kršćanstvo obratio prefekta Dignijana te s njim zajedino došao na Cipar. Vidjevši mučenje kršćana, sam se javio kako je kršćanin zbog čega mu je odrubljena glava.

Svetih 37 mučenika, u Traciji za prefekta Apelijana.

Sveti Sever i Menon, mučenici u Traciji za prefekta Apelijana.

Sveti Leovigild i Kristofor, monasi i mučenici u Kordobi   (Španjolska) za vrijeme arapskog progonstva.

Sveti Filibert, opat na otoku Her-u.

Blaženi Porfirije, učitelj svetog Agapita mučenika.

Sveti Maksim,  priznavatelj (Cainon,  Francuska),  učenik  svetog Martina biskupa.

Blaženi Maneceo, jedan od sedam utemeljitelja Službenika Marije Djevice.