Sveti Petar Kanizije, prezbiter i crkveni naučitelj

Drugi apostol Germani je, osmi po redu isusovac sa svečanim zavje­tima, prvi provincijal isusovačke provincije u ondašnjoj sjevernoj Germaniji, sudionik Tridentinskog sabora, profesor teologije u Bologni, plo­dni teološki pisac... rodio se u Nijmegenu u današnjoj Nizozemskoj 1521. godine. Protiv volje svoga oca studirao je teologiju u Kölnu. Nakon ignacijevskih duhovnih vježba u Mainzu, pod vodstvom patera Petra Fabera, stupio je u Družbu Isusovu. Otada počinje njegova glavna preokupacija: antireformistička aktivnost. U toj borbi pokazivao je veliki zanosa, ali i dostatnu dozu smirenosti i umjerenosti.

Posebno se bavio proučavanjem spisa drevnih crkvenih pisaca. Ob­javljivao je djela svetog Ćirila Aleksandrijskog, Leona Velikog, svetog Jero­nima i drugih. Kao pisac, ipak se najviše posvećivao katehetskim dje­lima. Najpoznatije mu je djelo Katekizam. Bio je savjetnik brojnih papa, a kao teolog kardinala Truchsessa sudjelovao je na Tridentinskom saboru.

Zadnjih sedamnaest godina života proveo je u Fribourgu u Švicar­skoj gdje je i umro na današnji dan 1597. godine u 76. godini života. Blaženim ga je proglaso papa Pio IX. 1864. godine. Tijelo mu počiva u isusovačkoj crkvi svetog Mihovila u Fribourgu. O tristotoj obljetnici nje­gove smrti papa Leon XIII. uputio je posebno pismo biskupima i vjerni­cima njemačkog jezičnog područja. Papa Pio XI. proglasio ga je svetim i naučiteljem crkve 21. svibnja 1925.

Sveti Anastazije, antiohijski partrijarh, mučenik. Ubijen je 609. u odmazdi ko­ju su Židovi proveli 609. kad ih je car Foka pokušao prislno prevesti na kršćan­stvo.

Sveti Glicerije, nikomedijski mučenik. Podaci su mu o životu nesigurni.

Sveti Ivan i Fest, rimski mučenici. Imena su im zasvjedočena u izvorima  Živo­topis im je legendaran. U Rimskom martirologiju Ivan se spominje još  i 21. lipnja kao svećenik ubijen u vrijeme Julijana Apostate, a Fest pod imenom Faust 24, lipnja.

Sveti Temistoklo, mučenik u Liciji. Prema predaji, bio je pastir. Mučen je u vrijeme cara Decija (249.-251.) zbog toga što nije htio odati gdje se krije progonjeni kršćanin Dioskorid, i sam se priznao kršćaninom.