III. Nedjelja kroz godinu (B)

ZAZIV DUHA SVETOGA

Dođi, Duše Sveti, dođi, Duše Tješitelju, dođi i utješi srce svakoga čovjeka, koji plače u očaju. Dođi, Duše Sveti, dođi, Duše istine i ljubavi, dođi i napuni srce svakog čovjeka koji bez ljubavi i istine ne može živjeti. Dođi, Duše Sveti, dođi, Duše života i radosti, dođi i daruj svakome čovjeku puninu zajedništva s Ocem i Sinom, u životu i u vječnoj radosti, za koju je stvoreno i određeno ljudsko srce. Amen!

EVANĐELJE: Mk 1,14-20

Pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: »Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!«I prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari. I reče im Isus: »Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!« Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim.
Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lađi su krpali mreže. Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima i otiđu za njim.

MEDITATIO

Na samom početku Markova evanđelja, poslije Isusova krštenja i boravka u pustinji, današnji nam ulomak opisuje početak Isusova javnog djelovanja. Ono započinje pozivom četvorice učenika, odnosno radi se o dvije različite povijesti zvanja. Isus poziva u prvom trenutku Šimuna i Andriju, a nedugo zatim i Ivana i Jakova. Ono što se ističe u oba događaja su glagoli koji se koriste: prolazeći, ugleda, reče, hajdete, učinit ću vas... Sve su to aktivni glagoli koji ističu Isusovu inicijativu. On je Onaj koji zove, On čini prvi korak prema čovjeku, On je Onaj koji vidi i poznaje ljudsko srce. 

•    Propovijedao je evanđelje Božje: »Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje…
Isus, doista, nije plijenio pozornost samo pojavom, nego je plijenio i riječju. I, ma koliko se činilo da u onome što je Isus činio nema ničega tako posebnoga, ipak je velika činjenica da je Njegova riječ bila tako jaka da je dirala ljude do dna srca. A nije bio demagog, čovjek koji govorničkim umijećem zavarava mase i njima manipulira. Nije davao nikakva iluzorna ni lijepa obećanja, nego je s toliko realizma nastupao prema ljudima, da im nije ostavljao prostora za iluziju.  Doista, osim što je Njegova pojava bila izazovna, još izazovnija je bila Njegova riječ, jer je bio kao onaj koji zna o čemu govori. A govorio je isključivo o Bogu i Njegovu kraljevstvu. Očito ljepota i snaga Njegove riječi nisu bile u retoričko-filozofskoj dotjeranosti sadržaja i oblika, nego u snazi Božjoj kojom je nastupao.

•    U lađi su krpali mreže
Isus poziva prve učenike. Zateče ih iznenada, susreće ih u njihovoj svakodnevici. Zanimljivo je da im Isus ne prilazi u trenutku kada su završili s poslom ili kada su bili posebno sabrani u molitvi. Isus ih poziva i susreće u njihovoj svakodnevici, u onome što rade. 

•    Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi
Nakon iznenadnog poziva, ribari se nisu dali smesti, već imaju povjerenja u Isusovu Riječ i i žele vjerovati. Život nas često iznenadi s raznim situacijama u kojima samo vjerom možemo dati pravi odgovor. Vjerom, naravno u Istinu, kada znamo kome smo povjerovali. To je ona prava vjera što se ne suprotstavlja zdravom razumu, već vodi u vječni život. Ona, kojom Abraham odlazi iz svoje zemlje jer mu je Bog progovorio i obećao da će od njega učiniti veliki narod. Ona, kojom Marija, iako na prvu, nije razumjela anđelove riječi, u svom bezgrešnom srcu donosi pravu odluku i pozitivan odgovor: „Neka mi bude po Riječi tvojoj!" (Lk 1, 38) 

•    Oni odmah ostaviše sve i pođoše za njim
Galilejski ribari zauzimaju sada stav budućih Isusovih učenika te odmah prekidaju s prošlošću;  ništa nije toliko veličanstveno i vrijedno pažnje kao Kraljevstvo Božje, kao odgovoriti na Božji poziv. Tko tako spremno odgovori na Božji poziv, sličan je čovjeku koji je našao blago na jednoj njivi, nakon toga ode, proda sve što ima i kupi tu njivu (Mt 13, 44-46). Ovo nam govori i o snazi koju ima Riječ Božja da za ribare u tom trenutku sve drugo postaje sporedno i jedina važna stvar za njih je nasljedovati Krista.

ORATIO

Gospodine Isuse, i danas dolaziš u moj život sa željom da te primim. Svojim otkupiteljskim korakom želiš proći uz prostrana mora mojeg unutarnjeg svijeta. Ti tražiš moje oči da uputiš svoj pogled koji donosi radosnu vijest i novi život. Mojim očima želiš prepoznati braću, mojim rukama želiš okupiti svoju veliku zajednicu. Daruj nam srce otvoreno Tvome Svetom Duhu da u našoj svakodnevnici možemo prepoznavati Krista koji je među nama i koji nas poziva. Daj nam snage i odlučnosti da Ga slijedimo i idemo za Njim, stazama naše svakodnevice.

CONTEMPLATIO

·        Isusova nas ljubav pretječe. On čini prvi korak prema nama. On želi da budemo radosni i On nas poziva da ga slijedimo. Jesam li toga svjestan/a?

·        Kako živim vlastitu svakodnevicu i svoje obaveze? Jesam li svjestan/a da mi je Krist uvijek blizu, da je među nama i da nam također govori preko ljudi i događaja?

·        Tko zauzima prvo mjesto u mom životu? Kraljevstvo Božje ili neki moji idoli?

ACTIO

Sada je pravi čas! Još danas ću prepoznati i prihvatiti Božju moćnu ruku koju mi Krist pruža preko ljudi, dok mi pomažu utješiti se i izvući iz nevolja u koje uvelike upadam svojom krivnjom. Otkrit ću Gospodnju ruku u stvarima koje su tu kao dragocjenu pomoć da izvršim životne zadatke i napredujem na putu prema Bogu i ljudima. Danas se ispunilo vrijeme i došao je pravi čas kada čovjek svojemu bližnjemu prestaje biti neprijatelj i postaje brat i sestra u Kristu!

DUHOVNI KUTAK

"Želja da okupljam oko sebe djecu i mladež i da ih vjerski poučavam pojavila se u meni kad sam imao tek 5 godina. To je bila jedina želja koju sam poznavao: da bih se mogao čitav život posvetiti mladeži. Rad s mladeži činio mi se kao jedina zadaća poradi koje sam ja uopće i bio na svijetu." (Uspomene iz oratorija)
Nešto od takvoga stava morao bi imati zapravo svaki kršćanin. Ako je za njega njegova vjera stvarno izvor zdravog unutarnjeg života, ako ona za njega znači neizrecivo obogaćenje njegova bića, ako ljudima želi dobro, ne bi li u sebi morao osjetiti potrebu da im govori o snazi i bogatstvu što iz nje proistječu? Na posljednjem sudu, Krist će nas sve pitati za djela ljubavi prema bližnjemu, za gladne koje smo nahranili, za žedne koje smo napojili, za gole koje smo zaodjenuli, za bolesne koje smo pohodili. Ne zaboravimo, ipak, da ta djela ljubavi postižu svoj najviši stupanj na duhovnoj razini.
Trebamo pomagati, ne samo onima koji trpe na tijelu, već i onima koje muči neutaživa glad i žeđ za istinom. Njih treba okrijepiti istinama naše vjere. Onima, koji su bespomoćno izloženi napastima života, moramo pomoći da se vjerom obuku u novog čovjeka koji je stvoren po Bogu. Onima, koji su postali robovi svojih strasti, moramo pomoći da vjerom dođu do slobode djece Božje. Tko je bolestan na duši, trebamo ga uputiti na sakramente vjere koji dijele zdravlje i život.