Rođen je u Ankoni. Studirao pra­vo u Bologni. Postao papinski kapelan i upravitelj biskupije Osimo. Ujedno je vršio i svjetovnu vlast u ankonitanskoj   Marki. Istakao se kao reformator. Umro je 1282.

Sveti Pavao, biskup u Narboni. Prema Grguru iz Toursa, Pavao je bio jedan od sedmorice biskupa koji su oko 250. pošli na misionarsko putovanje u Galiju. Neki spisi iz VI. stoljeća  navode ga kao apostolskog učenika. Grob mu se štuje već od IV. stoljeća i jedan je od  prvih biskupa, koji nisu bili mučeni a postoje svjedočanstva o njihovu štovanju.

Sveti Epafrodit, apostolski učenik. Rimski martirologij o njemu kaže kako je bio biskup u Terracini, gdje ga je postavio sveti Petar. Prema pseudo-Doroteju   bio je biskup Adrije, a prema Teodoretu biskup Filipa. Pavao spominje   Epafrodita u Poslanici Filipljanima (Fil 2, 25-30). Već se Baronije pitao jesu li to tri osobe istog imena. Dokazi za odgovor nisu pronađeni do danas.

Sveti Bazilije, svećenik i mučenik. Pretrpio je mučeništvo u vrijeme cara Julijana Apostate.

Sveti Oktavijan i prijatelji, kartaški mučenici. 484. godine, vandalski kralj Hunrih progonio je kršćane koji nisu pristajali uz arijanizam. Prema Grguru Tourskom, u tom je progonstvu mučeno nekoliko tisuća kršćana, među kojima i arhiđakon Oktavijan. Afrički pisac Viktor de Vita, koji opisuje to progonstvo,   premda nabraja imena biskupa, svećenika i đakona, koji su mučeni ili prognani, ne spominje Oktavijanovo ime. Ne spominju ga ni srednjovjekovni   martirologiji, pa je teško utvrditi istinitost Grgurova izvještaja.

Sveti Saturnin i prijatelji, afrički mučenici. Mučenici se spominju na tri različita datuma: 21. veljače, 22. i 24. ožujka. U pojedinim prijepisima imena osoba i mjesta mučenja ponešto su izmijenjena pa je teško odrediti točne podatke.

Sveti Kalinik i Bazilisa, mučenici iz Galacije. U Rimskom martirologiju i nekim grčkim menologijima prvo se ime navodi u ženskom obliku, kao Kalinika. Radi se zapravo o muškarcu kršćaninu iz III. stoljeća iz Galacije, koji je obilazio kršćanske zatvorenike i pružao im pomoć koju je dobivao od bogate Bazilise. Kad se to saznalo, oboje su uhvaćeni i mučeni u vrijeme cara Decija.

Sveti Zaharija, papa. Porijeklom je iz grčke obitelji iz Kalabrije. Postao je papa 3. prosinca 741. Upravljao je Crkvom u nemirnim vremenima. Pregovarao je s Langobardima. Potvrdio novu karolinšku dinastiju što ju je 747. uspostavio Pipin Mali. Protestirao je protiv Ikonoklastičke politike Konstantina V. Kopronima. Sazvao je dvije rimske sinode. Uredio crkvenu administraciju. Bio je čovjek Široke kulture. Posljednji papa grčkog porijekla. Umro je 752. godine.

Sveti Deogratias (Bogohval), kartaški biskup. U vrijeme svoga kratgoga tro­godišnjeg biskupovanja pokazao je istinsku darežljivost i samilost prema rimskim zarobljenicima u Africi, koje je Genzerih dopremio 455. godine. Kako bi ih nahranio, prodavao je posvećeno posuđe. Dvije bazilike pretvorio je u spavaonice. Pohađao ih je, tješio i pomagao. Poslije njegove smrti 458. godine Vandali su zbog toga zabranili izbor novog biskupa 24 godine.