Sveti Mauricije, ranokršćanski je mučenik s kraja III. stoljeća (292. godine). Prema legendi Mauricije, neki ga povijesni izvori nazivaju i vojvodom od Tebe, bio je zapovjednik (primicerus) rimske legije  sastavljene od vojnika-kršćana, sa sjedištem u egipatskome gradu Tebi, danas Luksoru. Legiju je car Maksimijan Herculius poslao iz sjeverne Afrike u Galiju kako bi zaustavila širenje kršćanstva. Prešavši Alpe i spuštajući se dolinom rijeke Rhône na Ženevsko jezero, Mauricije i kolege Sveti Kandid, Sveti Ezuperije i Sveti Viktor, a potom i cijela legija, odbiju boriti se protiv svoje braće u vjeri. Kod maloga rimskoga (keltskoga) grada Agaunuma (danas St. Maurice u kantonu Valais u Švicarskoj), kod prijelaza mosta na rijeci Rhôni, vojnici-kršćani odbiše žrtvovati rimskim bogovima. Za kaznu je svaki deseti vojnik pogubljen. Ponovno je zatraženo žrtvovanje rimskim bogovima i vojnici su ponovno odbili i bili ubijani. Nakon ponovljenoga zahtjeva za žrtvovanjem i ponovljenoga odbijanja, cijela je legija pobijena. (Rimska legija brojila je 3.000 do 6.000 vojnika). Sveti Mauricije često je predstavljen kao crnoputi (Maur, odnosno Kopt, Egipćanin) legionar, vitez u punoj vojnoj opremi koji drži zastavu i palmu kao znaku mučeništva.U talijanskome slikarstvu Mauricije je prikazan kao vitez s crvenim križem na leđima. Mnogi gradovi i mjesta u Švicarskoj, Italiji (Piemont), Francuskoj i Njemačkoj izabrali su svetoga Mauricija za svoga zaštitnika. Tako je danas svetom Mauriciju posvećeno 598 crkava i 4 katedrale, a 74 grada i mjesta diljem svijeta nose njegovo ime. I dvije velike zemlje zovu se po njemu: Mauricius i Mauritanija. On je zaštitnik ličilaca, proizvođača odjeće, vojnika i kovača mačeva. Zaziva ga se u pomoć kod podljeva i grčeva, uloga (gihta), bolesti uha i opsjednutosti.  Sveti Mauricije zaštitnik je i (talijanske) kraljevske kuće Savoja, koja nastavlja tradiciju burgundskih kraljeva, križ, je sastavni dio grba te obitelji, bio je na zastavi i u grbu Kraljevine Italije, dok su Savojci bili talijanski kraljevi. Mjesto mučeničke smrti svetoga Mauricija i njegovih kolega, a po legendi i cijele tebanske legije, postalo je ubrzo mjesto hodočašća. Prva crkva na  tome mjestu sagrađena je već 380. godine, a burgundski kralj sveti Sigismund je 515. godine nad grobom svetoga Mauricija i njegovih kolega sagradio velebnu crkvu i samostan, doveo monahe i 522. godine uveo na Zapadu prvu „Laus perennis" službu, po uzoru na maloazijske monaške zajednice s kraja IV. stoljeća, koje su danonoćno i neprekidno služile Bogu molitvom i pjevanjem. Ova danas najstarija opatija sjeverno od Alpa postala je ubrzo snažno duhovno središte burgundske države i hodočasničko mjesto europskoga značenja. Tu su se na svečan način i uz poseban obred uvodili u službu burgundski kraljevi. Opatija i danas postoji i u njoj žive od IX. stoljeća regularni kanonici, koji su početkom XII. stoljeća prihvatili pravilo svetoga Augustina.