Učenica Sestara Kćeri Marije Pomoćnice, don Boskova dobrovoljka ‑ divan prekrasan cvijet, junački cvijet s Patagonijskih Anda. Ona je djelo Božje ljubavi. Sestre Kćeri Marije Pomoćnice ovu su djevojčicu, taj prekrasni cvijet divno odgojile u Ljubavi prema Bogu, Euharistiji, Mariji, svetosti obitelji. Volio bih kad biste i vi u blaženoj Lauri Vikunji pronašle svijetao primjer prave veličine koja ne počiva na snazi, ni mudrosti, niti bogatstvu, ni modi ni dobi, već u čistu i plemenitu srcu. Odgajana je u ustanovi Sestara Kćeri Marije pomoćnice u Huninu u Andama. Hunin je gradić u Nekvenu jednoj značajnoj kordiljerskoj dolini u Argentini, ispod Anda. Njezin lik bio je anđeoski privlačan, nasmijano lice puno veselja. Oduševljavala je sve svojom velikodušnošću. Argentina je njezina druga domovina. Kao izbjeglica iz Čilea spasila se bijegom sa svojom obitelji. Otac joj ne na putu umro. Trpljenje izbjeglištva i progonstva urezalo se nezaboravno u njezinom srcu. Otac joj se zvao Dominik Josip Vikunja. Majka Mercedes. Laura je imala sestru Juliju. Ustanova Sestara Kćeri Marije Pomoćnice udaljena je 30 km. od njihova prihvatilišta. Trudila se biti uvijek uredna, sretna je ako može nešto pomoći. Kamo god prođe nestaju mali neredi. Uvijek je dobre volje i prijateljica je svima. Nakon ljetne stanke koju je provela s majkom Laura se vraća u ustanovu sestara. Nije više vesela. Žalost prekiva njezino uvijek radosno lice. Povjerila je sestrama kako misli na majku. 2. lipnja 1901. dan je njezine Prve Svete Pričesti. Pred njom stoji raskrižje.

Dva su puta: obični ‑ živjeti kao i drugi, vršiti svoje dužnosti. Drugi put: strm i kamenit, a vodi svetosti. Izabire prečac, kraći put, strmiji, onaj koji spaja nebo i zemlju: ljubiti svom snagom, uvijek. Gospodinu nikad ne reći "ne”! Majka dolazi na njezinu Svetu pričest. "Vidjet ćete kako ću sada biti dobra”! Grešnike naziva "siromasi” koji ne ljube Boga. Za njih moli, prikazuje svoje žrtve i odricanja. Zna biti ponizna. Poslušnost joj je najdraža krepost jer sadrži sve ostale. 8. prosinca 1901. ponavlja odluku: "Dajte mi život ljubavi, mrtvljenja, žrtve”! Na kraju školske godine njezina majka uživala je u društvu svojih kćeri. Neki bogati vlasnik Manuel ponudio joj je upravu doma. Tražio je neka nikada ne mole niti kleče u njegovoj kući. Laura primjećuje veliku opasnost za dušu svoje majke u zabavama i pijankama bogataševe kuće. Samo je jedno veliko zlo na svijetu: uvrijediti Boga. Za Uskrs 1902. prima svetu potvrdu. Laura ima samo jednu želju: mamino obraćenje. Monsinjor Kalijera dopušta joj ući među postulantice. Jer hoće postati sestra kćeri Marije Pomoćnice. Klečeći pred oltarom očima usmjerenim u svetohranište odlučuje: "Isuse dragi, svim srcem, svom dušom, darujem ti svoj život! Spasi mi majku”! Laura umire 22. siječnja 1904. u 18 sati, na majčinim rukama govoreći: Danas te moram napustiti, mama. Baš to sam molila Gospodina i On mi je rekao: "DA”! Svoj život sam dala za tebe, jer te volim, jer te želim spasiti. Majko, zar mi nećeš učiniti to veselje: želim te vidjeti kako moliš Gospodina za oproštenje i kako mijenjaš svoj život? On te čeka, draga majčice”! Majka obećaje umirućoj kćeri: Laura, popravit ću se, obećajem ti, kajem se za sve zlo što sam učinila”. Zatvarajući zemaljske oči izgovori zadnje riječi: "Hvala!, Zadovoljna sam”! Na Svetoj misi zadušnici primila je majka Svetu pričest. Ispunilo se srce radošću. Obratila se! Gospodin je još jednom po smrti darovao život. Mladost ‑ to su vrata koja se otvaraju u svijet. Kamo poći?

Sveti Vinko, đakon i mučenik - Sveti Vinko je popularan svetac na Pirinejskom polu­otoku, poglavito u Španjolskoj, kao što je sveti Lovro u Rimu i Italji. Njegovo se štovanje, međutim, proširilo i na cijeli Zapad, pa i na Istok. O tome svjedoče starodrevni govori (panegirici) koje su izrekli Prudencje i sveti Augustin u čast svetom Vinku. Povijesni su izvori o njegovu životu oskudni, a opis njegova mučeništva je apokrifan i legendaran.

Rođen je u Španjolskoj u mjestu Hueska i kao mladić došao je u Saragozu gdje je vršio službu đakona biđkupu Valerija krajem 2. stoljeća. Biskup Valerijan je teško govorio, pa je službu propovijedanja i poučavanja u vjerskim istinama povjerio đakonu Vinku. Kad je car Dioklecijan počeo okrutno progoniti kršćane, u Valenciji je bio upravitelj Dacijan. Pod njegovim upravljanjem bila je i Saragoza. On na­redi neka se biskup Valerije i njegov đakon Vinko zatvore i iz Saragoze svezani dovedu u Valenciju. Misleći kako će se odreći Krista i vjere ako se podvrgnu mučenju, baci ih u tamnicu gdje su ih stražari maltretirali. Budući da su obojica ostala čvrsta u vjeri, a Vinko pred namjesnikom i odlučno pobijao sve točke optužnice, Dacijan biskupa Valerija osudi na progonstvo, a đakona Vinka dade mučati svakojakim mukama dok nije izdahnuo. Najvjerojatnije je ubijen 22. siječnja 304. godine

Sveti Anastazije, perzijski monah i mučenik. Mučeništvo je podnio 628. godine u Asiriji za vrijeme kralja Kosroe zajedno s još 70 prijatelja. Prije nego se obratilo na kršćanstvo bio je konjanik u kraljevskoj vojsci. Vidjevši čudesa koja su se događala po drvu Isusova križa što ga je Kosroa zaplijenio u Jeruzalemu, poučen primi sakrament Krštenja i pođe u Palestinu. Tu je zarobljen i vraćen u Asiriju gdje je i podnio mučenaštvo. Njegova je glava poslije donesena u Rim.

Sveti Vincencije, Oroncije i Viktor, mučenici u Embrunu (Galija) za Dioklecijanova progonstva.

Sveti Gaudencje, bisikup u Novari.

Sveti Dominik, opait u Sori.

Sveti Vinko Palotti, utemeljitelj družbe katoličkog apostolata i palotinaca (SAC). Umno je u Rimu 1850. godine. Blaženim ga je proglasio Pio XII. 1950. godine, a svetim Ivan XXIII. 1963. godine.