Rođen je 560. godine na Cipru, gdje mu je otac bio carski namjesnik. U mladosti mu je umrla žena i djeca. Ostavši samac, rasproda sve imanje i novac razdijeli siromasima. Nakon smrti patrijarha Teodora, aleksandrijski puk i svećenstvo jednoglasno ga 608. godine izabra za svoga patrijarha.

Kad je Ivan postao patrijarh, dao je popisati svu aleksandrijsku sirotinju. Sakupljeno je 7.500 imena. Za sve te siromašne ljude Ivan se brinuo kao milosrdni otac. Zato je i nazvan „Milosrdni".

Osim milosrdnosti, Ivan je velitaodušno opraštao i uvrede te ostajao u obranu slugu koje su gospodari maltretirali. Kako bi svaki od njegovih vjer­nika mogao k njemu pristupiti i s njim porazgovariti, svake je srijede i petka sjedio pred crkvom, čitao Sveto pismo ili razgovarao sa svojini vjernicima. Tako je Ivan riječju i djelom pokazivao najčišću ljubav prema bli­žnjemu.

Kad su Perzijanci napali Afriku, Ivan je pobjegao na Cipar, kako bi izbjegao pokolju. Umro je 616. godine u svom rodnom mjestu. Njegovo je tijelo kasnije preneseno u Carigrad, a odatle ga je sultan poslao na dar ugarsko-hrvatskom kralju Matijašu u Budim. Sada se njegovi posmrtni ostaci nalaze u Bratislavi u crkvi svetog Martina.

Sveta Emerencijana, djevica i mučenica u Rimu. Dok je kao katekumen, pripravnica za krštenje molila na grobu svete Agneze mučenice, pogani su je kamenovali.

Sveti Parmen, jedan od sedmorice prvih đakona (usp. Dj 6,5), mučenik u Filipima (Makedonija) za vrijeme cara Trajana.

Sveti Klement, biskup i mučenik u Ansiri (Galija) za Dioklecijanova progonstva.

Sveti Agatangel, mučenik u Ansiri za vrijeme predsjednika Lucija.

Sveti Severin i Akvila, njegova žena, mučenici u Cezariji u Mauritaniji.

Sveti Askla, mučenik u egipatskom gradu Antineji.

Sveti Ildefons, biskup u Toledu, umro 667. godine.