Gospa, Otkupiteljica robova - Težnja za obranom ljudske slobode utemeljila je ovaj blagdan Naše Drage Gospe. Njegovo svetkovanje uveli su redovnici mercedarijevci 1615. godine. Oni su se i sami borili za otkup i oslobođenje svih ljudi koje su zasužnjili Saraceni. Papa Inocent XI. proširuje ovaj blagdan na cijelu Španjolsku, a Inocent XII. na cijelu Crkvu 1696. godine. Nakon obnove kalendara proslava je ostavljena na razini pojedinih biskupija. Blagdan Gospe, Otkupiteljice robova treba slaviti i danas jer je toliko nevinih osuđeno i lišeno slobode. Ovaj blagdan neka bude dan ljudskih prava na slobodu. Prema predaji reda mercedarijevaca Blažena Djevica Marija se ukazala 2. kolovoza 1218. godine svetome Petru Nolascou tražeći neka osnuje novi red koji bi se posvetio otkupu sužnjeva. Sv. Petar Nolasco odlučio je boriti se svim svojim snagama za oslobođenje robova. On je bio spreman dati i svoj život za izbavljenje braće i sestaru. Aragortski kralj Jakov I. i dominikanac sveti Rajmund Penjafortski bili su mu prvi vrijedni suradnici. Tako je sveti Petar Nolasco utemeljio red Majke Božje de Mercede za otkup sužnjeva 1218. godine u Barceloni (Španjolska). Redovnici toga reda zavjetuju se i život dati za otkupninu robova. Papa Grgur IX. odobrio je red 1235. godine. Uz Božju pomoć i zagovor Blažene Djevice Marije ovi redovnici uspjeli su spasiti više od 70 tisuća duša. Redovnika ovoga reda danas ima oko 1.500., raspoređeni su u 12 provincija, a djeluju najviše u misijama. Ovaj blagdan može biti dan zatočenika i logoraša. Bog nam je dao mnogo svojih darova a jedan od najvećih je sloboda. Papa, blažene uspomene, Ivan Pavao II., u svojoj enciklici kaže: "Otkupitelj čovjeka, došavši na zemlju da otkupi ljudski rod, kao prvu stvar vratio mu je slobodu." Gospu od Otkupa najviše štuju vjernici u Španjolskim pokrujinumti Aragoniji i Kutuloniji te u Latinskoj ili Južnoj Americi.

Sveti Pacifik (Mirko, Miroslav) Severinski, redovnik, franjevac. Rođen je u mjestu S. Severino Marche 1. ožujka 1653. U sedamnaestoj godini pristupio je franjevcima u Paranu. Nakon novicijata nastavio je studij filo­zofije i teologije. Za svećenika je zaređen 1678. godine. Nakon ozbiljnih pri­prema postao je propovjednik i profesor, ali je morao to napustiti zbog ozbiljne bolesti koju je strpljivo podnosio skoro 35 godina. Uz herojsku strpljivost u bolesti i podnošenje nerazumijevanja subraće, suvremenici ističu kako se svakodnevno ispovijedao i prakticirao druge oblike samozataje. Uza sve  to  što  je bio  nježne i krhke građe, njegova blaga i prijazna  pojava ulijevala je povjerenje ljudi koji su ga susretali.

Umro je 24. rujna 1721. Blaženim ga je proglasio papa Pio VI. 1786. godine, a svetim Grgur XVI. god. 1839. godine.

Sveti Gerard, biskup i mučenik. rođen je u Veneciji između 970. i 980. godine. Prema predaji, potječe iz obitelji Sagredo koja se doselila iz Dalma­cije. U mladosti stupa u benediktinski samostan svetog Jure u Veneciji u kojemu je živio krepostan  i svet život. Želeći posjetiti Kristov grob, zaputio se 1015. godine na Istok preko Panonije. Ugarski kralj Stjepan I. zaustavio ga je na dvoru nadajući se kako će on pomoći pri obraćenju i kršćansku prosvjetu mađarskog  naroda. Gerard  međutim  nije htio ostati na kra­ljevskom dvoru nego je pošao u Belsku pustinju gdje je u postu i molitvi s redovnikom Mavrom proveo 7. godina. Kralj Stjepan je toga Božjeg čovjeka ponovno pozvao na dvor, dao ga zarediti za biskupa i poslao ga nek narodu propovijeda riječ Božju.

Propovijedanjem je sveti Gerarda umnožio broj vjernika i njegovim na­stojanjem podignute su brojne crkve. U gradu Čanadu (Csanad) sazidao je stolnu crkvu u čast svetom Juri mučeniku. Među narodom je na poseban način širio pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji. Gerard se posebno brinuo za ljepotu službe Božje. Premda je svoju biskupsku službu vršio s velikom revnošću, ipak se rado povlačio u osamu na razmišljanje i molitvu. Kad bi u koji grad došao propovijedati, u obližnjoj bi šumi podigao sebi kolibu u kojoj bi se molio i noćivao. Gerard je napisao i više djela od kojih je pronađeno samo jedno:Deliberatio Gerardi Moresanae episcopi supra hvmnum trium puerorum.

Nakon smrti kralja Stjepana I. (1038. godine), u Ugarskoj su nastale velike pobune i progon kršćana. Brojni Mađari vratili su se prijašnjim poganskim običajima. Gerard je tada boravio u Stolnom Biogradu. God. 1046. uputio se prema Budimu. Kad je došao do Dunava kod peštanske (Pest - Pešta) luke, pogani su ga strmoglavili s brda Kelena, koje je kasnije nazvano Gerardovo brdo. Tako je podnio mučeništvo 24. rujna 1046. godine.

Sveti Andokije, prezbiter, Tirs, đakon, i Feliks, mučenici. Njih je sv. Polikarp s Istoka poslao u Francusku da propovijedaju Evanđelje. U Autun-u su za vjeru podnijeli mučeništvo.

Sveti Pafnucije i drugovi, mučenici u Egiptu  za Dioklecijanova pro­gonstva.

Četrdeset i devet svetih mučenika u Kalcedonu tijekom vladavine cara Diokle­cijana.

Sveti Geremar, prezbiter i opat u samostanu Flay, umro 658. godine.