Jakov Stariji, sin Zebedeja i Salome, brat Ivanov, rođen je u Betsaidi (Mt 27,56), pozvan je zajedno s bratom i velikodušno „odmah su ostavili brodicu i oca i pošli za Isusom" (Mt 4,22). U popisu Dvanestorice Jakov se nalazi na drugom ili trećem mjestu. Ubraja se u izabranu trojku: svjedok je uskrsnuća Jairove kćeri (Mk 5,37), Isusova preobraženja (Mk 9,2) i ago­nije u Getsemaniju (Mk 14,33). Krist je dvojicu braće nazvao „Boanerges - sinovi groma" (Mk 3,17), zato što su bili žestoke, nagle naravi (sangvinici), kako se vidi iz stava prema samarijskom selu (Lk 9,54), ili iz želje za prvim mjestima (Mk 10,35).

Od svih apostola Jakov je prvi posvjedočio svoju vjernost Kristu mučeničkom smrću. Kralj Herod Agripa I., dao ga je pogubiti mačem za Uskrs 42. ili 44. godine (Dj 12,2).

U VI. stoljeću počelo se govoriti kako je kao apostol djelovao u Špa­njolskoj, a u IX. stoljeću biskup Teodomir „pronalazi" njegove relikvije (le­genda o „čudesnoj zvijezdi") i tako nastaje njegovo svetište u Compostelli, u Španjolskoj Galaciji. U srednjem vijeku to je bilo jedno od naj­poznatijih svetišta u Europi (kao grobovi svetih Petra i Pavla u Rimu). Oslobođenje Španjolske od Maura pripisivalo se njegovoj zaštiti. Bezbrojna čudesa i legende učinili su ga jednim od najpopularnijih svetaca na Zapadu. Izgrađene su mu brojne crkve (u Hrvatskoj katedrala u Šibe­niku), mnoga su naselja nazvana po njemu (Santiago u Španjolskoj, Čileu, na Kubi, u Panami, na Kapverdskim otocima); u nas ima preko 30 mjesta s njegovom imenom (Sveti Jakov, Jakobovac, Jakov Polje, Jakovlje, Jakuševac itd.).

U najstarije doba prikazivan je kao apostol, dostojanstven starac s bradom i knjigom. Kasnije kao ratnik u borbi protiv Maura: časnik na bijelome konju spreman za boj i konačno kao hodočasnik s putničkom torbom, štapom i školjkom na prsima (Pecten Jacobaeus - Jakovljeva lepeza), koja je tijekom povijesti postala simbol hodočasnika koji su išli u Compostellu.

Zaštitnik je Španjolske,  radnika,  klobučara,  ratnika i vitezova. Blagdan mu se slavio zajedno s bratom Ivanom krajem prosinca, a negdje o Uskrsu. Konačno se ustalio na dan prijenosa tijela 25. srpnja.

Sveti Kristofor, mučenik. Život ovoga sveca obavijan je mnogim legendama. Slavi ga Istočna i Zapadna crkva. Postao je čak jedan od najpopularnijih svetaca starog, srednjeg, pa i novog vijeka. Ubraja se u 14 svetih pomoćnika koji se zaizivaju u raznim prirodnim katastrofama. Danas, kad je automobil najraširenije prometno sredstvo, štovanje svetog Kristofora neobično raste. Njegov lik nose brojni vozači čiji je on zaštitnik.

Povijesni podaci o njemu su škrti. Ipak, sa sigurnošću se može ustvrditi kako se radi o osobi koja je živjela i bila mučena za caira Decija. To je bilo jedno od najkrvavijih proganstava Crkve. Sve se to odigralo u Samu u Liciji. Jedan natpis svjedoči kako mu je u Kalcedonu već 452. godine podignuta i jedna crkva. Ime mu znači „nositelj Krista". Vjerojatno od drevne legende koja kaže kako je Kristofor jedne noći prenosio preko rijeke dječačića, koji je u stvari bio Krist. Posebno se štuje u Francuskoj, Italiji, Španjolskoj, ali i kod nas. Narod ga zaziva i u bolestima. Drugotni je zaštitnik krčke biskupije, u kojoj se slavi 27. srpnja.

Sveti Kukufat, mučenik u Barceloni za Dioklecijanova progonstva.

Sveti Pavao, mučenik u Palestini za Maksimijanova progonstva.

Sveta Valentina, djevica, mučeništvo je podnijela u Palestini zajedno s još jednom djevicom početkom 4. stoljeća.

Sveti Teodemir, monah i mučenik u Kordobi.

Sveti Florencije i Feliks, mučenici u Abruzzi-u.