Sveti Marko je jedan od četiriju evanđelista. Simbol mu je lav. Pri­kazuju ga i kao lava raširenih krila, s otvorenom knjigom i perom, sku­pa s drugim evanđelistima, na četiri rijeke što teku od stabla života. On stoji nad Gihonom.

Prozbene procesije i moljenje „Velikih litanija", što se od 12. stoljeća mole 25. travnja, nisu imale nikakve povezanosti sa svetim Markom. Uvedene su, s kršćan­skim sadržajem, kao protivnost ophodima što su ih prije pogani održa­vali u čast rimskog boga Robigus-a, zaštitnika rastućih usjeva.

Ivan-Marko potječe iz Jeruzalema. U izvješću Djela apostol­skih stoji kako se u kući njegove majke Marije skupljala mlada kršćanska zajednica (Dj 12,12). On se obratio na prvu propovijed svetoga Petra na dan Pedesetnice.

Kad se priključio svetom Pavlu, Marko je bio mlad. I doživio je razočaranje. Na prvom misijskom putovanju bio je skupa s Pavlom i rođakom Barnabom. Krenu iz Jeruzalema u Antiohiju (Dj 12,15) i dalje preko Cipra u Pergu. Tu se Marko odvojio od Pavla koji je namje­ravao navješćivati Evanđelje u Maloj Aziji. Jesu li mu razlogom bili fizički napori ili snažno i odlučno navještanje Evanđelja poganima, ne znamo.

Kad se Pavao spremao na drugo misijsko putovanje, Barnaba je po­kušao sa sobom ponovno povesti Ivana-Marka što je Pavao odbio. Konačno Barnaba i Ivan-Marko krenuše na Cipar navješćujući poruku spase­nja (Dj 15,36-39).

Iz rimskog zarobljeništva Pavao je kasnije zamolio Timoteja koji se nalazio u Efezu, neka sa sobom dovede i Marka. Marko je bio neustra­šiv, iako je već bjesnjelo Neronovo progonstvo. Zacijelo je bio od pomoći zatočenom Pavlu. Tu u Rimu Ivan-Marko bio je povezan s apostolom Petrom kao njegov „tumač". Petar ga naziva „svojim si­nom" (l Pt 5,13). Po apostolovu kazivanju Marko je, zamoljen od rim­skih kršćana napisati svoje Evanđelje. Tome ide u prilog vrlo živo opi­sivanje događaja koje je doživio Petar kao očevidac. Kasnije je pre­ma predaji Marko osnovao aleksandrijsku crkvenu zajednicu. Tu je vjerojatno dočekao mučeničku smrt.

Moći svetoga Marka donesene su u Veneciju na pustolovan način 828. godine. Posebno se štuju u istoimenoj crkvi. Tintoretto je našašće i prijenos moći svetoga Marka prikazao na svojoj glasovitoj slici (Brera u Milanu). Svetog Marka posebno su štovali u Mletačkoj republici. On je zaštitnik majstora zidara, običnih zidara, stakloslikara, notara i pisara.

Sveti Anijan, učenik sveti Marka evanđelista i njegov nasljednik na biskupskoj stolici u Aleksandriji.

Sveti Stjepan, biskup, podnio mučenišlvo za cara Zenona od neprija­telja Kalcedonskog sabora.

Sveti Evodije, Hermogen i Kalist, braća, mučenici u Sirakuzi na Siciliji

Sveti Ermin, bistaup u Löwenu (Belgija), umro 737. godine.