Joakim i Ana potječu iz kraljevskog Davidova roda. O njihovu ži­votu govori nekanonska knjiga, Jakovljevo Protoevanđelje. Taj opis govori kako je Joakim bio bogat čovjek i dvostruko prinosio žrtava Gos­podinu. Govorio je: Ono što prinosim više, neka bude za čitav narod, a što prinosim za svojeje grijehe, neka bude za Gospodina, meni na pomirenje! Došao je veliki dan Gospodnji kad su sinovi Izraelovi prinosili žrtvene darove. Veliki svećenik mu je rekao: „Ne dolikuje da ti prinosiš darove, budući da ne ostavljaš za sobom nijednog potomka." Ožalošćen Joakim se povukao od hrama i od svoje žene u pustinju.

Kad je prošlo dvadeset godina ustrajnih molitava i uzaludnog čekanja, pojavi se anđeo Gospodnji Joakimu u pustinji i Ani, zaplakanoj u sobi, s veselom viješću kako je Bog uslišao njihove prošnje. „Ana, začet ćeš i dobiti dijete koje će biti veličano po svemu svijetu." U svojoj velikoj radosti pohrliše sveti supruzi u hram, sastadoše se na „Zlatnim vratima" kako bi se Gospodinu od srca zahvalili. I rodi se Manija, nova Eva, Božje remek-djelo.

Tri godine sretni su se roditelji radovali svom djetetu. Zatim Mariju povedoše u hram kako bi izvršili svoj zavjet: djevojčica će se odgajati u sve­tištu za službu Bogu. Marija je, iako u nejakoj dobi, veselo stupala hramskim stepenicama bez ičije pomoći te se prikazala nebeskom Ocu za žrtvu. Kako li je morao biti bolan rastanak roditelja od jedinog djeteta, Marije! Od toga trenutka izvještaj iz navedene nekanonske knjige šuti. Šutnja ovija daljnji život svetih Jokima i Ane pa ne znamo jesu li još dugo živjeli ili su svoj vremeniti život zamijenili vječnim.

Štovanje svete Ane započelo je već u počecima Crkve. Njoj u čast podignuta je u Carigradu jedna crkva oko 550. godine. Na Zapadu se njezino štovanje počelo naglo širiti u 12. stoljeću. Ana je postala pojam majčinstva. Vidimo je na bezbrojnim slikama skupa sa svojom kćerkom Marijom i s djetetom Isusom, na slici „Ana u troje", premda ne znamo je li ona uopće vidjela svoje unuče, božansko Dijete. Ona je postala omiljelom pučkom sveticom i zaštitnicom majki.

Ime Ana često je u kršćanskim obiteljima. U čast svet. Ane podignute su brojne crkve, ustanovljene brojne bratovštine i družbe redovnica koje rade u bolnicama, obdaništima i drugim karitativnim ustanovama. Ime Ana u hebrejskom jeziku znači milost, ljubav, naklonost. Tako je Crkva ovje­kovječila Anino ime simbolizirajući tim imenom požrtvovnu majčinsku ljubav.

Blagdan svetog Joakima slavio se odvojeno od blagdana svete Ane i na Zapadu nije tako popularan kao svete Ane. Blagdan svetog Joakima službeno je ušao u Rimski kalendar tek 1584. godine i slavio se 20. ožujka. 1738. godine prenesen je na nedjelju poslije oktave Marijina Uznesenja, a 1913. godine na 16. kolovoza. Najnovijom reformom Rimskog kalendara sveti Joakim i Ana slave se skupa na današnji dan kao obavezan spomendain sjećajući se njihove uloge koju su imali u povijesti spasenja kao roditelji Majke Spasitelja Isusa i moleći ih neka nam svojim zagovorom pomognu postići vječno spasenje.

Sveti Erast, Pavlov suradnik, kojega je Pavao poslao u Filipe u Makedoniju    (Dj 19,22) i prema predaji postavio ga za biskupa toga grada, gdje je podnio mučeništvo.

Sveti Simfronije, Olimpije, Teodul i Eksuperija, mučenici u Rimu na La­tinskoj cesti.

Sveti Hijacint, mučenik u Rimskoj Luci za cara Trajana.

Sveti Pastor, prezbiter u Rimu (2. st.).

Sveti Valent, bisikup u Veroni.

Sveti Simeon, pustinjak kod Mantove, umro 1016. godine.