Neumorni socijalni radnik, gigant ljubavi, nadareni organizator, du­hovni velikan, čovjek koji je sažeo mudrost u „pet ploča": jednostavnost, poniznost, dobrota, mrtvljenje i nastojanje oko spasenja ljudi, sveti Vinko Paulski, rođen je u Akvitaniji u Francuskoj 24. travnja 1581. Otac mu je Jeana de Paul i majka Bertrande de Morasy u Pouy-u, pokraj Dax-a (Landes). Djetinjstvo je proveo na selu kod roditelja, gdje je radio na polju i uzgajao ovce i svinje.

U 15 godini života započeo je školovanje u Dax-u, kako bi se, uz pomoć roditelja koji su u tu svrhu prodali par volova, upisao na sveučilište u Toulouse-u. U Toulouse-u je studirao teologiju s velikom željom postati svećenik, jer je to, po sudu njegovih roditelja, bilo unosno zvanje u ono doba u Francuskoj kad su dvije trećine zemljišta pripadale višem i nižem kleru.

Budući da reforma Tridentinskoga sabora još nije zahvatila Francusku, biskup Francois de Bourdeille zaredio je Vinka za svećenika s nepunih 20 godina. U početku je živio siromašno, bez župničke službe, jer je u ono doba u Francuskoj bilo oko 266.000 svećenika. Zadužio se, a turski su ga gusari zarobili i prodali u Tunis.

Sveti Vinko, prosječni svećenik u početku nije bio zadovoljan svojim pozi­vom, ali od trenutka kad se susreo s Pierr-om de Berulle-a, kasnijeg kardinala, Vinko se promijenio. Dobio je župu, upoznao je bogate obitelji i započeo raditi s velikim žarom u vinogradu Gospodnjem. Promatrajući bijedu oko sebe, Vinko se dao na karitativni i misionarski rad pod lozinkom svetog Pavla: „Ljubav nas Kristova goni." Osnovao je prvu „Bra­tovštinu ljubavi", organizirao pučke misije, osniva Lazariste, radi na školovanju i odgoju klera, organizira duhovne vježbe za svećenike, osniva u Parizu „Konferencije utoraka". U karitativnom radu veliku pomoć pružile su mu Sestre milosrdnice, koje je on osnovao zajedno sa s. Lujzom de Marillac. A sestre Milosrdnice u našoj domovini ostvaruju djelo svetog Vinka Paulskoga od 1844. godine.

Vinko se borio protiv Jansenizma u Francuskoj. Pomagao je radni­cima, zatvorenicima, sakupljao djecu po ulicama koju su roditelji napus­tili. Velika mu je zasluga za ustanovljenje Društva svetog Sakramenta…

Život ovoga neumornog apostola ljubavi i velikog humaniste ugasio se 27. rujna 1660. Crkva mu je odala priznanje kad ga je 1729. godine beatificirala i, posebno, i 1737. godine kanonizirala. Time ga je svima nama stavila za uzor, navlastito u apostolskom žaru prema siromasima i odgoju duhovnih zvanja potičući nas: ljubiti što je on ljubio i u djelo provoditi što je on naučavao (Molitva).

Sveti Marko, kojega sveti Luka  naziva Ivan, biskup Biblosa u Feniciji.

Sveti Kaj, učenik svetog Barnabe i biskup u Milanu. Za Dioklecijanova progonstva pretrpio za vjeru, ali je umro naravnom smrću.

Sveta Epiharida, mučenica u Rimu za Dioklecijanova progonstva.

Sveti Florentin,  mučenik u Sedunu u Francuskoj  zajedno sa svetim Hilarijem.

Sveti Ađerit, biskup u Raveni, umro oko 200. godine.