PRESVETO TROJSTVO

ZAZIV DUHA SVETOGA

O dođi, Stvorče, Duše Svet, pohodi duše vjernika,
poteci višnjom milosti u grudi štono stvori ih.

Ti nazivaš se Tješitelj, blagodat Boga svevišnjeg,
studenac živi, ljubav, plam i pomazanje duhovno.

Darova sedam razdaješ, ti, prste desne Očeve,
od vječnog Oca obećan, ti puniš usta besjedom.

Zapali svjetlo u srcu, zadahni dušu ljubavlju,
u nemoćima tjelesnim potkrepljuj nas bez prestanka.

Dušmana od nas otjeraj i postojani mir nam daj,
ispred nas idi vodi nas, da svakog zla se klonimo.

Daj Oca da upoznamo i Krista sina njegova.
i u te Duha njihova da vjerujemo sveudilj.

Sva slava Ocu vječnomu i uskrslomu Sinu mu,
sa tješiteljem Presvetim nek bude sad i uvijeke. Amen.

Ili
https://www.youtube.com/watch?v=Kphky63gK5I ,  (Veni Creator Spiritus – Schola Cantorum  Amstedarm Students)

EVANĐELJE

U ono vrijeme:
Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru kamo im je naredio Isus. Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše. Isus im pristupi i prozbori:
»Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!
I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.«

MEDITATIO

This is a text block. You can use it to add text to your tempDanas, na svetkovinu Presvetog Trojstva, liturgija nam predstavlja posljednje retke Matejeva evanđelja. Točnije, pred nama se nalaze posljednja četiri retka 28., posljednjeg poglavlja u Matejevu evanđelju.
U odlomcima koji su ispred današnjeg, ne nalazi se opširan opis događaja nakon Uskrsa. Matej je kratak u usporedbi s drugim evanđelistima. Navodi Uskrsno jutro te posjet Marije Magdalene i druge Marije na grob tog jutra (usp. Mt 28, 1), zatim prijevaru židovskih glavara (usp. Mt 28, 11-15). A posljednje Matejeve riječi čitamo u današnjem odlomku.
O čemu Matej zapravo svjedoči? On nam, naime, svjedoči o poslanju Crkve. U posljednja četiri retka sažeo je cijelo poslanje Crkve u tri stvari – poći, krstiti, naučavati. Odnosno, Matej nam donosi što se nalazi pod pojmom evangelizirati.
učinite mojim učenicima sve narode

Isus šalje jedanaestoricu u misije. Želi da svi narodi postanu njegovi učenici. Matej kroz svoje evanđelje često spominje taj izraz „svi narodi" jer piše zajednici kršćana koji su se preobratili sa židovstva. Time, on nastoji izbjeći svaku krivu pomisao i ideju da je Isus Krist došao spasiti samo jednu određenu grupu ljudi. Spasenje je za svakoga, za sve narode, a ne samo za narod koji je sklopio Savez s Bogom. Spasenje je za svakog čovjeka.
I to Isus traži od svojih učenika. Govori im da pođu, neka se ne boje jer su neki od jedanaestorice, nakon svega što su prošli s Isusom, i dalje sumnjali. Nakon što su se bili razbježali poslije posljednje večere, nakon što im je Uskrsli poručio po Mariji Magdaleni i drugoj Mariji da je uskrsnuo te ih želi vidjeti upravo gdje se sada nalaze, u Galileji na gori, neki od njih i dalje sumnjaju. Ali Isusu to ne predstavlja problem. On ih svejedno šalje da idu po svem svijetu i krste i naučavaju te učine učenicima sve narode.
Ono u što Gospodin gleda je srce. Razum neće uvijek moći shvatiti neka otajstva vjere. Zbog toga one i ostaju otajstva. Razum će moći objasniti neke stvari ljudima, ali ono što će najviše dati težinu i vjerodostojnost riječima je čovjekovo življenje onoga što je pokušao prenijeti drugima. Koliko je čovjek živio Riječ i riječi sa srcem te ih pretočio u stvarnost će pomoći drugima da se približe Gospodinu. Ono što je stvarno Gospodinu milo je koliko mi zaista ljubimo Njega, druge i sebe.
krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga

Bogu je važno koliko mu zaista sličimo. No, ne po savršenosti, jer samo je jedan Savršen. Naši nedostaci će nas pratiti uvijek, ali ono što možemo odgojiti na pravi put je upravo srce.
Koliko mi zaista sličimo Ocu u ljubavi? On, koji nam se daruje u Sinu darivajući Sina. A Isus, s druge pak strane, nam govori i pokazuje Oca (Iv 14, 9).
Taj nauk i to srce, gdje mogu pronaći svoje plodno tlo? Ili, bolje rečeno, što je to što će učiniti da ono što živimo, ono što naviještamo donese ploda u svakodnevici?
Isus je dao odgovor svojim učenicima koji također možemo pronaći i u Djelima apostolskim, gdje sveti Luka prenosi riječi svetoga Pavla koji govori pred Aeropagom – naša djela, riječi, srce donose svoj plod ako u Bogu živimo, mičemo se i jesmo (usp Dj 17, 28).
Ono što nas čini sličnima Bogu su djela ljubavi jer Bog je ljubav. I to je ono što danas, na svetkovinu Presvetog Trojstva slavimo - Bog Ljubav koji je Otac i Sin i Duh Sveti.
Živjeti u Njemu je živjeti u ljubavi prema Njemu, živjeti u ljubavi prema drugima. Vjera, dobra djela, čisto srce i na prvom mjestu ljubav nas čini Očevima. Tada smo najsličniji Bogu Stvoritelju. Svaki put kada ljubimo mi živimo Kraljevstvo nebesko, odnosno, naš izravni susret i kontakt s Bogom.
late.

ORATIO

MolitveBože Oče, poslao si na svijet svoga Sina, Riječ istine, i Duha posvetitelja da ljudima objaviš tajnu svoga života. Udijeli mi da ispovijedam pravu vjeru, priznajem slavno i vječno Trojstvo te se klanjamo Tebi, svemogućem i jedinom Bogu.
ni text.

CONTEMPLATIO

Jesam li s nekim u lošim odnosima? Nastojim li ih popraviti?

Dopuštam li drugima da me vole? Volim li ja druge?

Poklanjam li dovoljno vremena Bogu tokom dana?

ACTIO

Počet ću svaku važnu radnju znakom križa (ujutro kada se probudim, prije objeda, prije učenja, prije posla, …). Učinit ću znak križa pažljivo.
kst

DUHOVNI KUTAK

(iz Ispovijesti, sv. Aurelije Augustin, KS, Zagreb, 1982., str. 320.)
 
Kako donekle shvatiti Sveto Trojstvo
12. Tko može razumjeti svemoguće Trojstvo? A ipak tko ne govori o njemu ako se doista govori o njemu? Rijetka je duša koja zna što govori kad o njemu govori. I prepiru se ljudi i bore, i nitko bez unutarnjega mira ne može vidjeti to viđenje.
Želio bih da ljudi promatraju u sebi ove tri stvari. Te su tri stvari sasvim nešto drugo nego ono Trojstvo, ali im kažem da se u njima vježbaju te da iskuse i osjete kako su daleko od toga otajstva.
Mislim ovo troje: biti, znati i htjeti. Ja naime jesam ja znam, ja hoću: ja sam onaj koji znam i hoću; ja znam da jesam i znam da hoću; ja hoću biti i hoću znati.
A sada neka vidi tko može kako se u tom trojemu sastoji nerazdvojiv život – jedan život, jedan razum i jedna bit – i kako, napokon, ima nerazdvojiva razlika među njima, ali ipak razlika. Svatko sigurno ima sebe pred sobom: neka gleda u sebe, neka vidi i neka mi kaže što vidi.
Ali kad u tome nađe nešto i uzmogne to reći, neka ne misli da je već našao ono nepromjenljivo biće koje je iznad svega ovoga promjenljivoga, biće koje nepromjenljivo jest i nepromjenljivo zna i nepromjenljivo hoće. A da li je zbog toga trojega i u Bogu trojstvo, ili je u pojedinoj božanskoj osobi sve troje tako da sve troje pripada svakoj osobi, ili se jedno i drugo spaja u divnoj jednostavnosti Božjoj i njegovoj mnogostrukosti, jer je Bog sam sebi svoj beskonačni cilj, po kojemu jest, i sebi je poznat, i sebi je dovoljan, nepromjenljivo uvijek isti u neiscrpivoj veličini svoga jedinstva – tko bi lako mogao zamisliti? Tko bi to na ikakav način mogao izreći? Tko bi to na bilo koji način mogao bez razmišljanja izraziti?